- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
Sura El-Hadid
لَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلَنَا بِٱلْبَيِّنَٰتِ وَأَنزَلْنَا مَعَهُمُ ٱلْكِتَٰبَ وَٱلْمِيزَانَ لِيَقُومَ ٱلنَّاسُ بِٱلْقِسْطِ ۖ وَأَنزَلْنَا ٱلْحَدِيدَ فِيهِ بَأْسٌ شَدِيدٌ وَمَنَٰفِعُ لِلنَّاسِ وَلِيَعْلَمَ ٱللَّهُ مَن يَنصُرُهُۥ وَرُسُلَهُۥ بِٱلْغَيْبِ ۚ إِنَّ ٱللَّهَ قَوِىٌّ عَزِيزٌ ﴿٢٥﴾ وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحًا وَإِبْرَٰهِيمَ وَجَعَلْنَا فِى ذُرِّيَّتِهِمَا ٱلنُّبُوَّةَ وَٱلْكِتَٰبَ ۖ فَمِنْهُم مُّهْتَدٍ ۖ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَٰسِقُونَ ﴿٢٦﴾ ثُمَّ قَفَّيْنَا عَلَىٰٓ ءَاثَٰرِهِم بِرُسُلِنَا وَقَفَّيْنَا بِعِيسَى ٱبْنِ مَرْيَمَ وَءَاتَيْنَٰهُ ٱلْإِنجِيلَ وَجَعَلْنَا فِى قُلُوبِ ٱلَّذِينَ ٱتَّبَعُوهُ رَأْفَةً وَرَحْمَةً وَرَهْبَانِيَّةً ٱبْتَدَعُوهَا مَا كَتَبْنَٰهَا عَلَيْهِمْ إِلَّا ٱبْتِغَآءَ رِضْوَٰنِ ٱللَّهِ فَمَا رَعَوْهَا حَقَّ رِعَايَتِهَا ۖ فَـَٔاتَيْنَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مِنْهُمْ أَجْرَهُمْ ۖ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَٰسِقُونَ ﴿٢٧﴾ يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ وَءَامِنُوا۟ بِرَسُولِهِۦ يُؤْتِكُمْ كِفْلَيْنِ مِن رَّحْمَتِهِۦ وَيَجْعَل لَّكُمْ نُورًا تَمْشُونَ بِهِۦ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ۚ وَٱللَّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ﴿٢٨﴾ لِّئَلَّا يَعْلَمَ أَهْلُ ٱلْكِتَٰبِ أَلَّا يَقْدِرُونَ عَلَىٰ شَىْءٍ مِّن فَضْلِ ٱللَّهِ ۙ وَأَنَّ ٱلْفَضْلَ بِيَدِ ٱللَّهِ يُؤْتِيهِ مَن يَشَآءُ ۚ وَٱللَّهُ ذُو ٱلْفَضْلِ ٱلْعَظِيمِ ﴿٢٩﴾
25.
Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali – a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi – i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.
26.
Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo i objavu dali; neki od potomaka njihovih su na Pravome putu, a mnogi od njih su nevjernici.
27.
Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici.
28.
O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam – jer Allah prašta, i samilostan je –
29.
i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci – daje je onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat najveća.
25.
Wir haben ja Unsere Gesandten mit den klaren Beweisen gesandt und mit ihnen die Schrift und die Waage herabgesandt, damit die Menschen für die Gerechtigkeit eintreten. Und Wir haben das Eisen herabgsandt. In ihm ist starke Gewalt und Nutzen für die Menschen -, damit Allah kennt, wer Ihm und Seinen Gesandten im Verborgenen hilft. Gewiß, Allah ist Stark und Allmächtig.
26.
Und Wir sandten bereits Nuh und Ibrahim und richteten in ihrer Nachkommenschaft das Prophetentum und die Schrift ein. Unter ihnen gab es (einige, die) rechtgeleitet (waren), aber viele von ihnen waren Frevler.
27.
Hierauf ließen Wir auf ihren Spuren Unsere Gesandten folgen; und Wir ließen ’Isa, den Sohn Maryams, folgen und gaben ihm das Evangelium. Und Wir setzten in die Herzen derjenigen, die ihm folgten, Mitleid und Barmherzigkeit, und (auch) Mönchtum, das sie erfanden - Wir haben es ihnen nicht vorgeschrieben -, (dies) nur im Trachten nach Allahs Wohlgefallen. Sie beachteten es jedoch nicht, wie es ihm zusteht. Und so gaben Wir denjenigen von ihnen, die glaubten, ihren Lohn. Aber viele von ihnen waren Frevler.
28.
O die ihr glaubt, fürchtet Allah und glaubt an Seinen Gesandten, dann gibt Er euch einen zweifachen Anteil an Seiner Barmherzigkeit und macht euch ein Licht, in dem ihr gehen könnt, und vergibt euch. Allah ist Allvergebend und Barmherzig.
29.
(Dies ist) damit die Leute der Schrift wissen, daß sie über nichts von Allahs Huld Macht haben, sondern daß die Huld in Allahs Hand liegt. Er gewährt sie, wem Er will. Und Allah besitzt große Huld.
25.
A Mi smo Naše poslanike s jasnim dokazima slali, i s njima smo Knjigu slali i Mjerilo, da bi svijet postupao po pravdi. I spustili smo željezo, u njemu je snaga velika i koristi ljudima, i da bi Allah pokazao one koji pomažu Njega i Njegove poslanike kad Ga i ne vide! Allah je, zbilja, moćan i silan.
26.
A Mi smo poslali Nuha i Ibrahima i učinili da vjeronavjestiteljstvo i Knjiga bude među njihova potomstva dva, pa onih koji su na Pravoj Stazi među njima ima, a mnogi su i razvratnici međ' njima!
27.
A zatim smo na tragu njihovu zaredom poslanike Naše slali, a potom smo i Isaa, sina Merjemina poslali, i Indžil mu dali, i u srca onih koji njega slijede sažaljenje i samilost ulili! A monaštvo su oni sami kao novotariju izmislili – Mi ga njima nismo propisali – Allahovo zadovoljstvo tražeći, ali oni nad njim nisu iskrenom brigom brinuli! A Mi ćemo vjernicima međ' njima nagradu njihovu dati, a mnogi od njih su razvratnici.
28.
O vjernici, Allaha se bojte i u Njegova Poslanika vjerujte, On će vama iz samilosti Svoje nagrade dvije dati, i svjetlo će vam da po njemu idete načiniti i vama oprostit će! Allah grijehe prašta i samilostan je!
29.
I neka Sljedbenici knjige znadu da nisu u stanju dobiti nikakvu blagodat Allahovu, i da je sva blagodat u Ruci Allahovoj, On je daje kome hoće! A Allah je posjednik blagodati goleme!
25.
Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Mjerilo - pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali, a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi, a da bi Allah znao one koji pomažu Njega i poslanike Njegove iako ih i ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan.
26.
Mi smo Nuha i Ibrahima poslali, i nekima od potomaka njihovih objavu i vjerovjesništvo dali; neki su od potomaka njihovih na Pravom putu, a mnogi od njih su buntovnici.
27.
Zatim smo, njihovim tragovima, jednog za drugim poslanike Naše slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali. Njemu smo Indžil dali, i učinili da u srcima sljedbenika njegovih blagost i samilost budu. A isposništvo su oni sami kao novotariju uveli u želji za Allahovim zadovoljstvom - Mi im ga nismo propisali; već smo im propisali traganje za Allahovim zadovoljstvom, ali oni o njemu nisu vodili brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su buntovnici.
28.
O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte. On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam, a Allah je oprostitelj grijeha i milostiv je.
29.
I neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoće; a Allah je posjednik obilja velikog.
25.
(25) We have already sent Our messengers with clear evidences and sent down with them the Scripture and the balance that the people may maintain [their affairs] in justice. And We sent down iron, wherein is great military might and benefits for the people, and so that Allāh may make evident those who support Him and His messengers unseen. Indeed, Allāh is Powerful and Exalted in Might.
26.
(26) And We have already sent Noah and Abraham and placed in their descendants prophethood and scripture; and among them is he who is guided, but many of them are defiantly disobedient.
27.
(27) Then We sent following their footsteps [i.e., traditions] Our messengers and followed [them] with Jesus, the son of Mary, and gave him the Gospel. And We placed in the hearts of those who followed him compassion and mercy and monasticism, which they innovated; We did not prescribe it for them except [that they did so] seeking the approval of Allāh. But they did not observe it with due observance. So We gave the ones who believed among them their reward, but many of them are defiantly disobedient.
28.
(28) O you who have believed, fear Allāh and believe in His Messenger; He will [then] give you a double portion of His mercy and make for you a light by which you will walk and forgive you; and Allāh is Forgiving and Merciful.
29.
(29) [This is] so that the People of the Scripture may know that they are not able [to obtain] anything from the bounty of Allāh[1636] and that [all] bounty is in the hand[1637] of Allāh; He gives it to whom He wills. And Allāh is the possessor of great bounty.
25.
Mi smo slali poslanike Naše s dokazima jasnim i objavljivali po njima Knjige i zakon – tj. pravdu, a veli se i vagu kojom se mjeri i vaga. Prenosi se da je Džibril došao Nuhu, a.s., sa vagom i, pružajući mu je, rekao: Naredi svome narodu da njome vagaju!"; da bi ljudi postupali pravedno, a spustili smo gvožđe – pod spuštanjem ovdje se misli na stvaranje, a veli se i na stvarno spuštanje jer je Adem, a.s., iz Dženneta došao sa čekićem i iglom; u kome su snaga velika – pa se od njega, između ostalog, pravi oružje i panciri za borbu; i koristi ljudima – u pravljenju cijevi, eksera itd.; i da bi Allah ukazao na one koji pomažu Njega i poslanike Njegove (koristeći sablje i ostalo oružje na Allahovom putu) i kada Ga ne vide.18 Zaista je Allah Snažni i Silni.
26.
Mi smo poslali Nuha i Ibrahima i dali smo nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo i Knjigu, pa su neki od njih upućeni – tj. malo je od Nuhovog i Ibrahimovog potomstva koji su bili na Pravom Putu; a mnogi od njih grješnici. – a većina ih je bila odana grijesima, jer su od njih jevreji, kršćani i drugi.
27.
Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim slali poslanike Naše, a poslali smo i Isaa, sina Merjemina, kome smo dali Indžil, a ulili smo u srca onih koji su ga slijedili blagost i samilost. – Ovo im je pohvala zato što su se voljeli, kao što su i ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, opisani kao oni koji su bili međusobno samilosni (ruhamāu bejnehum). Monaštvo – tj. osamljivanje u brdima i odvojenost od ljudi u samostanima, napuštajući žene i ovaj svijet; su oni sami, kao novotariju, uveli - Mi im ga nismo propisali, - u želji da steknu zadovoljstvo Allahovo, pa o njemu nisu vodili brigu onako kako bi to istinski trebalo! – Nisu ga kako treba očuvali niti su ga upotpunili, a to su bili obavezni uraditi makar im Allah, dž.š., to i nije propisao jer je obaveza upotpuniti dobrovoljne ibadete koji se započnu provoditi. Veli se i to da monaštvo nisu kako treba čuvali oni koji su došli poslije njih od njihovih sljedbenika. Pa ćemo dati onima među njima koji budu ispravno vjerovali njihovu nagradu, a mnogi od njih su grješnici.
28.
O, vi koji vjerujete – u Musaa, a.s., i Isaa, a.s.; bojte se Allaha i vjerujte u Poslanika Njegova – u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo mišljenje pojačavaju i riječi koje slijede: On će vam darovati dvostruku milost Svoju – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Trojica će dobiti dvostruku nagradu: Čovjek od sljedbenika Knjige koji bude vjerovao u svog vjerovjesnika i uzvjeruje u moje poslanstvo..." Moguće je i da ajet znači: O, vi koji vjerujete, bojte se Allaha i vjerujte čvrsto i ustrajno u Poslanika Njegova; i dat će vam svjetlo pomoću koga ćete ići – na Sudnjem danu, koje će se kretati ispred i sa desnih strana vjernika, kao što se i spominje na početku ove sure. Ili se pod svjetlom misli na uputu, kao što se navodi u Njegovim riječima: Zar je onaj koji je bio mrtav, pa koga smo Mi oživjeli i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće..." (el-En'am, 122.); i oprostit će vam, a Allah mnogo prašta i samilostan je!
29.
Da sljedbenici Knjige – koji nisu povjerovali u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem; znaju kako oni ne posjeduju ništa od dobrote Allahove – tj. da neće dobiti ni dvostruku milost, ni svjetlo, a niti oprost jer nisu prihvatili islam. Prenosi se da je povod objave ovog ajeta bio slučaj kada su se jevreji hvalisali i oholili nad muslimanima, pa je objavljen ovaj ajet kao odgovor na njihovo hvalisanje; i da je dobrota u Ruci Allahovoj koju daje onome kome On hoće, a Allah je posjednik dobrote velike.
25.
"Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali, a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi, a da bi Allah, znao (ukazujućI) one koji pomažu vjeru u Njega i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan."
Komentar ajeta:
Uzvišeni kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali", tj. s mu'džizama, dokazima i čvrstim argumentima.
"I po njima knjige objavljivali", a to je istinski preneseno. "...pravdu", tj. pravdu i istinu o kojima svjedoče zdravi umovi.
"Da bi ljudi pravedno postupali", tj. uz istinu i pravdu, a to je slijeđenje poslanika, u onome što su naredili i zabranili. To je istina, osim koje može biti samo zabluda, kao što kaže Uzvišeni: "Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde" (6:115), tj. iskrene u vijestima i pravedne u naredbama i zabranama. A riječi Uzvišenog:
"A gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga", tj. učinili smo gvožđe zastrašujućim za onoga ko se suprotstavi Istini, te se protivi poslije donošenja jasnih dokaza protiv njega. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo u Meki kao vjerovjesnik trinaest godina, a objavljivane su mu sure mekanske, a skoro u svakoj su rasprave sa mušricima i dokazivanje i pojašnjenje tevhida. Nakon što je donesen jasan dokaz protiv onih koji se protive, Allah, dž.š., naređuje Hidžru, a potom i borbu sabljama, ubijanje i uništenje onoga ko se protivi Kur'anu te ga poriče i izaziva, zbog toga kaže Uzvišeni: "...u kome; je velika snaga." Znači; oružje, kao što su: sablje, koplja, vrhovi strijela, mačevi, oklopi i tome slično.
"I koje ljudima koristi", tj. u njihovom životu, kao što su: plugovi, sjekire, bradvice, testere, oruđe za tkanje, kopanje, kuhanje i pečenje; kao i ostalo što je ljudima korisno.
A riječi Uzvišenog: "I da bi Allah, znao (ukazujućI) one koji pomažu Njega i poslanike Njegove kad Ga ne vide", tj. onaj ko nosi oružje da se bori u ime Allaha, dž.š., i pomaže Njega i Njegova Allah je, uistinu, Moćan i silan. On je propisao džihad kako bi jedne s drugima iskušavao.
26.
Mi smo Nuha i Ibrahima poslali, i nekima od potomaka njihovih objavu i vjerovjesništvo dali; neki su od potomaka njihovih na pravom putu, a mnogi su od njih nevjernici.
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava da otkako je poslan Nuh, a.s., kao i Ibrahim, a.s., nije poslana ni jedna Knjiga sa neba, niti je poslan ni jedan poslanik, niti je ikako dostavljena objava - a da poslanik nije bio iz njihove loze. Tako je bilo sve do posljednjeg poslanika iz naroda Benu-Israil - Isaa, sina Merjemina, koji je nagovijestio dolazak Muhammeda, s.a.v.s. (neka je salavat i selam na njih obojicu).
27.
Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim poslanike slali Naše, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih blagost smo i samilost ulili dok su monaštvo, oni sami, kao novotariju uveli - Mi im ga nismo propisali u želji da se stekne Allahovo zadovoljstvo; ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi su od njih nevjernici."
Komentar ajeta:
Zatim kaže Uzvišeni:
"Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše Poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali." To je Knjiga koju mu je Allah, dž.š., objavio.
"A u srca sljedbenika njegovih", a to su havarijini - drugovi, "blagost", tj. skrušenost "i samilost" prema stvorenjima. A riječi Uzvišenog: "dok su monaštvo oni sami uveli", tj. uveo je to kršćanski narod.
"Mi im ga nismo propisali", tj. nismo im Mi to odredili, nego su se oni sami spontano obavezali...
"U želji da se stekne Allahovo zadovoljstvo", tj. Mi im nismo propisali ono što su oni izmislili od monaštva, niti smo im to ozakonili, ali smo im odredili želju za stjecanjem Allahvog zadovoljstva.
"Ali, oni ne vode brigu onako kako bi trebalo", jer oni su unijeli u vjeru ono što im Allah nije naredio, a nisu ni izdržali ni u onome što su sami sebi obavezu dali, misleći da će ga na taj način približiti Uzvišenom. A Allah ne prihvata dobra djela (pomoću kojih Mu se približava), osim na način koji je On odredio, a ne kako to ljudi izmišljaju. Ibn Ebi - Hatim prenosi od Ibn-Mes'uda, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (361) "O Ibn-Mes'ude!" "Odazivam ti se, Allahov Poslaniče", odgovorih. On upita: "Da li znaš da se Benu-Israil podijelio na sedamdeset i dvije grupe, a da su se spasile svega tri. Bile su to grupe kojima su upravljali kraljevi i vladari nakon Isaa, a.s... Tako je prva grupa počela pozivati u vjeru Allaha, dž.š., i u vjeru Isaa, sina Merjemina, te su se borili protiv silnika, vladara, bili su ustrajni i uspjeli su se odbraniti. Zatim se pojavila druga grupa, koja nije imala snage voditi borbu. Bili su među kraljevima i vladarima te pozivali u vjeru u Allaha i vjeru u Isaa, sina Merjemina, te su se borili i bili spriječeni u širenju svojih pisama koja su spaljivana vatrom, ali izdržali su i spasili se. Zatim se pojavila grupa koja nije imala snage za borbu, niti su mogli uspostaviti pravdu, te su se uputili u planine iskazujući pobožnost i monaštvo. To su oni koje je spomenuo Uzvišeni Allah, dž.š.
"...dok su monaštvo, oni sami, kao novotariju uveli."
Hafiz Ebu-Jala prenosi od Sehla ibn Ebi-Umame (362) "da je sa svojim ocem otišao do Enesa ibn Malika u Medinu, a za vrijeme vladavine Omera ibn Abdullaziza. On je obavio jedan kratak namaz, kao da je bio namaz putnika ili nešto slično. Kada je predao selam, reče: 'Allah ti se smilovao, šta misliš o ovom namazu, da li je farz ili neka nafila?' On reče: 'Bio je to farz namaz, namaz kako bi obavio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nisam pogriješio ništa, osim ako bih šta u neznanju učinio.'" Allahov bi Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nemojte sami sebi otežavati, pa da vam Allah prihvati kao obavezu. Jer, zaista, ima ljudi koji sami sebi uzmu u obavezu, pa ih onda Allah, dž.š., to i zaduži. To je ostatak običaja u samostanima i kućama, monaštvo kao novotarija koja im nije propisana." Zatim su sutradan ustali i rekli: "Uzjašimo da šta vidimo i saznamo." "Da", reče, pa su svi izumrli i nestali, a samo su ruševine ostale, pa rekoše: "Poznaješ li one kuće?" On reče: "Ono što me naučilo o njima i njihovim stanovnicima jeste da su ih uništili razvrat i zavidnost. Zavidnost gasi svjetlo dobrih djela, a blud to potvrđuje ili poriče. Oko čini zinaluk, ruka, stopala, tijelo i jezik, a spolni organ to potvrdi ili porekne."
Imam Ahmed navodi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.: (363) "da mu je došao jedan čovjek i rekao: 'Daj mi kakav dobar savjet.' On je odgovorio: 'Pitaš me o onome što sam i ja tražio od Allahova Poslanika, s.a.v.s., prije tebe. Preporučujem ti bogobojaznost, jer je ona glavna svakom drugom činu. Dužan si ići u džihad, jer je to islamsko monaštvo. ^ini zikr Allahu, dž.š., i uči Kur'an, jer je to tebi milost na nebu, a spomen na Zemlji.'" Ovaj hadis bilježi samo Ahmed, a Allah najbolje zna.
28.
"O vi koji vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam, jer Allah prašta i milostiv je -"
Komentar ajeta:
Već je prethodno spomenuto da se u vjerodostojnom predanju navodi od Ebu-Musaa el-Eš'arije da će vjernicima ehli-kitabijama biti data dvostruka nagrada, kao što kaže 54. ajet sure "El - Kasas". Seid ibn Džubejr kaže: "Nakon što su se obradovale ehli-kitabije da će dobiti dvostruku nagradu, Allah, dž.š., objavljuje ajet vezan za ovaj ummet:
"O vi koji vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati", tj. sve će biti duplo. "...od Svoje milosti" i dodaje im
"...i dat će vam svjetlo pomoću koga ćete ići", tj. uputu pomoću koje će se izići iz sljepila i neznanja. "...i oprostit će vam." Odlikovanje će biti svjetlo i oprost. Ovako navodi Ibn-Džerir. Ovaj je ajet kao i riječi Uzvišenog:
"O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostit će vam, a Allahova je dobrota neizmjerna." (8:29)
Ahmed navodi od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (364) "Vaš je primjer i primjer jevreja i kršćana kao primjer čovjeka koji koristi radnike, pa kaže: 'Ko će mi raditi od sabaha do podne za kirat?' 'Zašto ne' - rekoše jevreji. Zatim upita: 'Ko će mi raditi od podne do ikindije za kirat i kirat?' 'Zašto ne' - rekoše kršćani. Zatim upta: 'Ko će mi raditi od ikindije do akšama za po dva kirata? Pa da, vi ćete to raditi.' Nakon toga su se kršćani i jevreji razljutili, pa rekoše: 'Mi više radimo, a manje nam je dato.' On reče: 'Da li sam vam učinio nepravdu, uskratio nešto od plaće?' Oni rekoše: 'Ne', a onda on reče: 'To je moja dobra volja i mogu dati koliko ja hoću.'" Navodi ga i Buharija.
29.
" i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat najveća."
Komentar ajeta:
Ibn-Džerir kaže, u vezi s Allahovim, dž.š., riječima: 'i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti...', neka budu sigurni i uvjereni da oni ne mogu spriječiti ono što Allah dadne, niti dati ono što On uskrati."
"...jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je kome On hoće, a u Allaha je blagodat najveća."