Sura El-Bekara

Ako ste na putu i ne nađete pisara – Pošto je Uzvišeni Allah naredio zapisivanje duga, potom je, kao osiguranje u zamjenu za dug, odredio zalog budući da se na putu ima opravdanje da se on ne zapiše. Zahirije kažu da je zalog dozvoljen samo na putu, dok ga imam-i Malik i drugi dozvoljavaju i kod kuće jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u Medini kao zalog dao pancir; onda neka se uzme zalog! – Ovim se podrazumijeva da primalac zaloga zalog uzme svojeručno. Ulema je saglasna da je uvjet ispravnosti zaloga da ga primalac zaloga uzme svojeručno ili njegov opunomoćenik. Imam-i Malik i većina uleme dozvoljavaju predavanje zaloga u ruke pravednog čovjeka. Svojeručno uzimanje zaloga od strane onoga ko uzima zalog je, prema imam-i Šafiju, uvjet ispravnosti zaloga, zbog riječi: ''uzme zalog''. Kod imam-i Malika to je uvjet idealnosti, a ne ispravnosti. A ako jedan drugome nešto povjerite, neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni i neka se boji Allaha, Gospodara svoga! – Ako zajmodavac ima povjerenje u dužnika zbog toga što ima o njemu lijepo mišljenje, onda mu nije potrebno zapisivanje ili zalog. Prema tome, Uzvišeni je prvo naredio zapisivanje, potom zalog, a onda međusobno povjerenje, tako da pojam duga ima tri faze. A dužniku je naredio da ispuni povjerenje koje mu je ukazao zajmodavac. I ne skrivajte svjedočenje – ovo se tumači kao obaveza; jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grješno! – tj.: Njemu se pripisuje grijeh zbog skrivanja svjedočanstva. Grijeh se pripisuje srcu jer je on čin srca i kako se ne bi pomislilo da je skrivanje svjedočanstva grijeh povezan sa jezikom. A Allah dobro zna ono što radite.

Allahu pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji! Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati – Ovdje se podrazumijeva odgovornost ili ispitivanje ljudi za njihove grijehe u duši, bilo da ih oni pokazuju ili skrivaju. Potom će Allah, dž.š., zbog toga kazniti koga hoće, a oprostiti kome On hoće. U ovome se krije jedna značenjska nejasnoća koja proturječi hadisu Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: ''Allah oprašta mome ummetu ono što pomisle u svojim dušama''. U vjerodostojnom hadisu od Ebu Hurejrea prenosi se da, kada je objavljen ovaj ajet, ashabima je to teško palo, pa su rekli: ''Propast ćemo ako budemo polagali račun za misli naših duša!'' Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao im je: ''Recite: Čujemo i pokoravamo se!'' Oni su to rekli, pa je Uzvišeni Allah objavio ajet: Allah ni jednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njezine. Tako je Uzvišeni Allah otklonio njihovu tegobu i ovaj ajet derogirao navedenim riječima. Veli se da se ovaj ajet odnosi na skrivanje i pokazivanje svjedočenja te da će se za njega biti pitano. Također se veli da će Uzvišeni Allah pitati ljude za ono što je u njihovim dušama, a onda će vjernicima oprostiti, a kazniti nevjernike i licemjere. Ispravno tumačenje je prvo koje smo spomenuli zato što ima uporište u hadisu, a navodi se od Ibn Abbasa i dr. Ako neko upita: Ovaj ajet sadrži obavijest, a obavijesti ne potpadaju pod pojam derogacije (nesha), odgovorit ćemo: Derogacija se u ovom slučaju odnosi samo na kažnjavanje i polaganje računa, gdje je derogacija dozvoljena. Dakle, izrazi ajeta su obavijesni, ali im je značenje zakonodavno.

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova – Povod objave ovog ajeta je hadis koga smo maloprije naveli od Ebu Hurejrea. Naime, kada su ashabi kazali: ''Čujemo i pokoravamo se!'' Uzvišeni Allah njih je pohvalio ovim ajetom. To se desilo prije nego što im je otklonio ono što ih je tištilo; i vjernici – Ova riječ povezuje se sa riječju ''Poslanik'' (na početku ajeta) ili je, pak, subjekt (nove rečenice). U prvom slučaju, zastaje se na riječi ''i vjernici'', a u drugom slučaju, na riječima ''Gospodara njegova'' (min rabbih); prvo mišljenje je bolje (ahsen); svaki vjeruje u Allaha – Ako se riječ ''vjernici'' povezuje sa riječju ''Poslanik'', onda riječ kullun (svaki) ima općenito značenje, tj. odnosi se na Poslanika i vjernike. Ako je, pak, riječ ''vjernici'' subjekt, onda se riječ kullun (svaki) općenito odnosi na vjernike; i meleke Njegove, i Knjige Njegove – tj. u svaku Knjigu koju je Uzvišeni Allah objavio; također se može pročitati i u jednini u značenju: i vjeruju u Kur'an, ili da riječ Knjiga ima značenje opće imenice; i poslanike Njegove: "Mi ne pravimo podjelu među poslanicima Njegovim!" – tj.: Mi ne pravimo razliku između poslanika u pogledu vjerovanja u njih, već vjerujemo u sve njih. Mi nismo poput jevreja i kršćana koji u jedne poslanike vjeruju, a u druge ne vjeruju. I govore: "Čujemo i pokoravamo se – Riječi vjernika kazane u smislu njihove pohvale; molimo Te za oprost – ili: Tražimo od Tebe oprost; Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo." – Iskazivanje potvrde vjerovanja u proživljenje zajedno sa poniznošću i pokornošću. Ovdje se završavaju riječi vjernika.

Allah ne opterećuje ni jednu osobu preko mogućnosti njezine. – Ovo je obavijest od Allaha, dž.š., da On ne kažnjava za zaduženja koja čovjek nije u stanju podnijeti. Ovo je, s razumske tačke gledišta, nešto što je moguće, kako kažu eš'arije, (1) dok je, prema mu'tezilijama, razumski gledano, nemoguće i oni su saglasni da se ovo ne događa u šeri'atu. Njoj u korist ide ono što je stekla – tj. dobra djela; a protiv nje je što je stekla! – tj. loša djela. U prvom slučaju rečeno je leha za dobra djela zato što ona koriste čovjeku, dok je za loša djela rečeno 'alejha zato što ona štete čovjeku. ''Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! – tj.: Govorite ove riječi u vašim dovama! Moguće je da su ove riječi nastavak onoga što govore vjernici u prethodnom ajetu, od riječi: Čujemo i pokoravamo se... Zaborav ovdje označava srčanu smetenost ili zaboravnost, a pod grješkom se misli na nenamjernu grješku. Na to se odnosi hadis Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: ''Mom ummetu se oprašta ono što učini nenamjerno i u zaboravu.'' Za te dvije pojave bilo bi dozvoljeno kažnjavanje da ih Allah, dž.š., nije oprostio. Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! – tj. teška zaduženja koja su imali prethodni ummeti, kao što je međusobno ubijanje, tjelesno kažnjavanje – što je ovom ummetu oprošteno. Uzvišeni kaže: ...(Poslanik) koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi (el-En'am, 157). Veli se da je ''breme'' (el-isr) preobrazba u majmune i svinje. Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! – Ova dova je dokaz da je moguće zaduživanje onim što se ne može podnijeti, jer se ne dovi za oslobađanje od onoga što nije moguće da se desi, što i šeri'at pobija. Onoga što se ne može podnijeti ima četiri vrste: 1) intelektalno – kao što je zaduživanje vjerovanjem onoga za koga je Uzvišeni Allah izvjestio da neće vjerovati, što je moguće i, prema jednoglasnome mišljenju, događa se;(2) 2) uobičajeno – kao što je letenje po zraku; 3) intelektualno-uobičajeno – kao što je ujedinjavanje dvije suprotne stvari; ove dvije vrste proturječe mogućnosti da se njima obaveže te postoji konsenzus da se one ne događaju; 4) zaduživanje onim što je teško, i ovo je moguće, prema jednoglasnome mišljenju. Uzvišeni Allah je obavezao onime što je propisao prijašnjim narodima, pa je ovaj ummet oslobodio toga. Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam, i smiluj nam se! – Sve ove riječi imaju blisko značenje, a razlika se ogleda u slijedećen: brisanje grijeha ('afv) znači nekažnjavanje za grijehe; oprost (magfiret), usto, znači i skrivanje grijeha; milost (rahmet) objedinjuje obje te stvari uz darivanje blagodati. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!

1) Ešarizam - naziv filozofijsko-religijske škole mišljenja u islamu koja se razvila tokom četvrtog i petog stoljeća/desetog i jedanaestog. El-Ešari je postao poznat kao utemeljivač ortodoksne filozofijske teologije; škola koju je ustanovio dobila je poslije njega naziv ešarizam (Sharif, Historija islamske filozofije, 239).

2) Na primjer, Uzvišeni Allah obavijestio je Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., da mu Ebu Leheb neće povjerovati, ali mu je, ipak, naredio da pozove Ebu Leheba da vjeruje u sve Božije Riječi uključujući i one u kojima je rečeno da on neće povjerovati.

Ako ste na putu i ne nađete pisara, onda neka se uzme zalog. A ako jedan drugome nešto povjerite, neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni i neka se boji Allaha, Gospodara svoga! I ne skrivajte svjedočenje, jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grješno! A Allah dobro zna ono što vi radite!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže: "Ako ste na putu", tj. ako ste putnici i posuđujete jedni od drugih na određeni rok, "i ne nađete pisara" koji će vam to zapisati. Ibn-Abbas kaže: "ili ako nađu pisara, ali ne nađu papira ili mastilo (divit) ili pero, onda onaj koji daje zajam uzima zalog." Dio pripadnika rane tradicije/Selefa ovim ajetom dokazuje da je zalog šerijatski određen izuzev u slučaju puta. U dva Sahiha navodi se od Enesa: /446/ nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegov oklop ostao je založen kod jednog židova za trideset tovara ječma potrebnog za ishranu Vjerovjesnikove porodice." U jednom predanju stoji: "kod jednog medinskog židova".110

"A ako jedan drugome nešto povjerite, neka onaj kome je povjereno, to povjerenje ispuni!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s dobrim lancem od Ebu-
-Seida el-Hudrija, koji kaže: "Ovaj ajet je dokinuo prethodni"111, tj. ako jedan kod drugog nešto pohranite, nema smetnje da to ne zapišete, odnosno, da ne navedete svjedoke.

"i neka se boji Allaha, Gospodara svoga!", tj. onaj kod koga je povjereno, kao što stoji u hadisu čije predanje navode imam Ahmed i autori Sunena od Hasana i Semure, koji navode da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /447/ "Na ruci je obaveza ono što je uzela dok to ne ispuni!"

"I ne uskraćujte svjedočenje!", tj. ne sakrivajte to! "jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grješno!", tj. pokvareno, kao što Allah Uzvišeni kaže:

"i svjedočenje Allahovo nećemo prikriti, jer bismo, doista, bili veliki grješnici"(5:106) Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"O vjernici, budite postojano pravedni, svjedočite Allaha radi, pa makar to bilo protiv sebe, svojih roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, jer Allah je preči da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah doista dobro zna šta vi radite!" (4:135) Isto tako ovdje kaže:

"I ne uskraćujte svjedočenje, jer ko ga uskrati, srce njegovo je doista grješno!"

Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće! A Allah je Svemoćan!"

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni navodi da Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji, nad svim što je na njima i između njih, te da On ima uvid u sve što je na njima. Njemu se ne mogu sakriti ni pojavne, ni skrivene stvari, niti misli, ma koliko bile sitne i skrivene. Usto, On saopćava da će On izvršiti obračun za Svoje robove za sve što su činili kao i za ono što su krili u svojim grudima. Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /448/ Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet:

"Allahu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji! Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće! A Allah je Svemoćan!" to se činilo njegovim ashabima teškim, pa su mu došli, sjeli na koljena i rekli: "Allahov Poslaniče! Dobili smo u obavezu da obavljamo djela koja možemo, kao što su namaz, post, džihad i milostinja, Sada ti je objavljen ovaj ajet i to nismo u stanju!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Želite li da kažete kao što su govorili pripadnici dviju Knjiga prije vas: 'Čujemo i griješimo!' Ne, nego recite:

"Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš i Tebi se vraćamo!" (2:285) Kada su to ljudi prihvatili i kada su to jezikom izgovorili, Allah je objavio slijedeći ajet:

"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, a mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih!" I oni govore: "Čujemo i pokoravamo se! Molimo Te za oprost, Gospodaru naš i Tebi se vraćamo!" (2: 284) Pošto su oni to učinili, Allah je to derogirao i objavio:

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene; njoj pripada ono što je stekla, a protiv nje je zlo koje je učinila! Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!" (2:286) I Muslim prenosi isti ovaj hadis riječima: /449/ "Kada su to oni učinili, Allah je to derogirao i objavio Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih; u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi: Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo, ili šta nehotice uradimo." Zatim je rekao: "Da";

"Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas!" (2:286), pa je rekao: "Da";

"Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage!" (2:286), pa je rekao: "Da";

"Oprosti nam grijehe prema Tebi, oprosti nam grijehe među nama i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" (2:286) Rekao je: "Da." U predanju Ibn-Abbasa stoji: "To sam već učinio!"

El-Buhari navodi predanje od jednog od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mislim da je to Ibn-Omer, koji je rekao: /450/ "Ajet:

'Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali...' derogiran je ajetom koji dolazi iza njega." Ovako je potvrđeno. Od Alije Ibn-Mes'uda, Ka'ba el-Ahbara, Ša'bija, Nahaija, Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, Ikreime, Seida ibn Džubejra i Katade prenosi se, također, da je derogiran ajetom koji iza njega slijedi.

U oba Sahiha navodi se predanje Ebu-Hurejra, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da /451/ Allah Uzvišeni kaže: "Kada Moj rob naumi loše djelo, ne zapisujte mu ga, a ako ga učini, upišite mu ga kao jedno loše djelo! Kada naumi učiniti dobro djelo, pa to ne učini, zapišite mu ga; a ako ga učini, upišite mu to desetostruko!"

Prema verziji Muslima, od Ebu-Hurejrea se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /452/ "Allah Uzvišeni kaže: Kada Moj rob naumi dobro djelo i ne učini ga, Ja mu ga zapišem kao dobro djelo, a ako ga učini, zapišem mu ga kao deset dobrih djela, pa do sedam stotina puta. Kada naumi loše djelo i ne učini ga, Ja mu to ni ne zapisujem, a ako ga učini, zapišem mu jedno loše djelo!"

Muslim navodi predanje od Abdullaha, koji kaže: /453/ Allahovom Poslaniku postavljeno je pitanje u vezi sa šejtanskom sugestijom (vesvese)112 pa je rekao: "To je jasni iman!"

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu! Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!"

Komentar ajeta:

Hadisi o vrijednosti ova dva ajeta (285 i 286)

/Allah nam dao koristi od njih/

El-Buhari navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /454/ "Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure Bekare, to mu je dovoljno." /Nalazi se u oba Sahiha./

Imam Ahmed navodi od Ebu-Zerra da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /455/ "Dobio sam završetke sure Bekare iz riznice ispod Arša..."

Ebu-Isa et-Tirmizi navodi predanje od Numana ibn Bešira, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /456/ "Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je objavio dva ajeta kojima je završio suru Bekare. Nema kuće u kojoj se prouči u toku tri noći da u njoj ostane šejtan!" Zatim kaže: Ovo je garib hadis Ovako ga prenosi El-Hakim u svom Mustedreku i kaže: "Sahih prema uvjetima Muslima, ali ga autori oba Sahiha nisu uvrstili u svoje zbirke."

Ibn-Merdevejh prenosi od Ma'kila ibn Jesara, koji kaže da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /457/ "Data mi je Fatiha i završetak sure El-Bekare ispod Arša, a povrh toga i sure iz zadnjeg dijela Kur'ana ()".

* * *

"Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova." Ovo se govori o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, kada je objavljen ovaj ajet, rekao: /459/ "Za njega je normalno da vjeruje!" Prenosi El-Hakim i kaže: "Lanac prenosilaca je sahih, ali ga nisu uvrstili u svoje zbirke El-Buharija i Muslim."

"i vjernici" vezuje se za riječ poslanik Nakon toga, govori o svima, pa kaže:

"svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove"Prema tome, vjernici vjeruju da je Allah Jedan, Jedini, Osobni, Neograničeni Gospodar, da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega. Oni priznaju sve vjerovjesnike, poslanike i Knjige objavljene s neba Allahovim robovima, poslanicima i vjerovjesnicima, ne praveći razliku između njih time što bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge. Naprotiv, svi su oni za njih iskreni, dobri, na Pravom putu, upućeni i upućivači na put dobra, iako su neki dokinuli zakone drugih uz dozvolu Allaha, odnosno, svi su dokinuti zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Pečata vjerovjesnika i poslanika. Sudnji dan će nastupiti a njegov Šerijat će važiti i grupa sljedbenika njegova ummeta bit će jasno na putu istine.

Oni govore: "Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš", tj. čuli smo govor Tvoj, Gospodaru naš, razumjeli smo i to prihvaćamo i, kako je zatraženo, provodimo u djelo.

"Molimo Te za oprost, Gospodaru naš!" To je molba za oprost, milost i pažnju. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa, koji u vezi s riječima Uzvišenog:

-

"Vjerovjesnik vjeruje..." do riječi "...Tvoj oprost, Gospodaru naš!" navodi da Allah kaže: "Već sam vam oprostio!"

"i Tebi se vraćamo", tj. vraćanje i povratak na Sudnji dan Ibn-Džerir prenosi od Džabira da je rekao: /459/ Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ajet:

"Poslanik vjeruje..." do riječi "...i Tebi se vraćamo", Džebrail je rekao: "Allah doista tebe i tvoj ummet lijepo hvali, pa zamoli Ga i On će ti dati!" On je zamolio riječima:

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene" itd.

Allah nijednu osobu ne opterećuje preko mogućnosti njene; njoj u korist pripada ono što je stekla, a protiv nje je što je stekla (zla)! "Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Ti preko grijeha nam prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!"

Komentar ajeta:

"Allah nijednu dušu ne opterećuje preko mogućnosti njene", tj. On ne obavezuje nikoga preko njegovih mogućnosti, što je stvar Njegove pažnje i dobrote. Ovaj ajet derogira ono na što su se žalili ashabi u gore navedenom ajetu:

"Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati!" Iako će obračunavati i pitati, Allah Uzvišeni neće kažnjavati, osim za ono što je bilo u domeni mogućnosti svakog pojedinca. Odvratnost prema lošoj, šejtanskoj sugestiji sastavni je dio vjere!

"njoj pripada ono što je stekla", tj. od dobra, "a protiv nje je što je stekla!", tj. od zla i to u okviru obaveznosti.

Nakon toga, Allah Uzvišeni, upućujući Svoje robove da Ga mole, kaže:

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!" To znači ako izostavimo strogu dužnost farz iz zaboravnosti, ili tako učinimo ono što je strogo zabranjeno haram, ili pak ako napravimo bilo kakvu grešku zbog nepoznavanja šerijatske odredbe u vezi s tim.113 Ibn-Madže navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /460/ "Allah Uzvišeni oprašta mom ummetu nehotičan grijeh i zaborav, te ono što učine pod prisilom!" To prenose Ibn-Hajjan, El-Evza'i i Et-Taberani.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ummi-Derda' da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /461/ "Allah prelazi preko tri stvari kod mog ummeta: nehotične greške, zaborava i čina pod prisilom!"114 Ebu-Bekr kaže da je to spomenuo Hasanu, pa je ovaj kazao: U redu! Zar za to ne učiš u Kur'anu:

"Gospodaru naš, ne uzmi nam u grijeh ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo!"

"Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas!" Nemoj nas opteretiti teškim djelima, pa makar ih i mogli izvršiti, kao što si prije nas propisao prošlim narodima teškoće i terete koje su podnosili, pošto si Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao izraz milosti kojom će ih on dokinuti.

U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Ebu-Hurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /462/ Allah je na to rekao: "Da!" a od Ibn-Abbasa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /463/ Allah je rekao: "To sam već učinio!"

U hadisu s više predanje stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

/464/ "Poslan sam s lahkom i pravom vjerom!."

"Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage!", tj. obavezama, teškoćama i nevoljama, odnosno, ne iskušavaj nas onim za što nismo osposobljeni.

"Oprosti nam grijehe prema Tebi!", tj. ono što je između nas i Tebe, naših nedostataka i pogrešaka koje Ti znaš.

"oprosti nam grijehe među nama!", tj. ono što je između nas i Tvojih robova i ne pokazuj im naša loša i ružna djela.

"i smiluj nam se!", tj. za ono što nas u budućnosti čeka i ne daj nam da padnemo u drugi grijeh! Zato su kazali: "Grješniku su potrebne tri stvari: da mu Allah oprosti grijehe prema Njemu, da ga pokrije pred Njegovim robovima i ne osramoti ga pred njima te da ga pričuva i ne da mu da padne u sličan grijeh." Već je navedeno u hadisu da je Allah na to rekao: "Da!" odnosno, prema drugom: "Već sam učinio."

"Ti si Gospodar naš!", tj. Ti si naš Staratelj i Pomagač; na Tebe se oslanjamo, od Tebe pomoć tražimo i u Tebe se uzdamo! Nema snage niti moći osim s Tobom!

"Pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!", tj. protiv onih koji negiraju Tvoju vjeru, koji negiraju Tvoju Jednoću i poslanicu Tvoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te obožavaju druge osim Tebe! Pomozi nas protiv njih i učini nam na ovome i drugome svijetu da ih nadvladamo! Allah Uzvišeni je rekao: "Da", a u hadisu koji prenosi Muslim od Ibn-Abbasa: "Već sam učinio!"

Ibn-Džerir navodi od Muaza ibn Džebela da bi on, kada bi završio ovu suru riječima: "Pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!", rekao: "Amin, uslišaj, Allahu!" A Ibn-Veki' prenosi od njega da bi, kada bi završio suru Bekare, rekao: "Amin, uslišaj, Allahu!"