- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
Sura El-Kasas
وَلَمَّا بَلَغَ أَشُدَّهُۥ وَٱسْتَوَىٰٓ ءَاتَيْنَٰهُ حُكْمًا وَعِلْمًا ۚ وَكَذَٰلِكَ نَجْزِى ٱلْمُحْسِنِينَ ﴿١٤﴾ وَدَخَلَ ٱلْمَدِينَةَ عَلَىٰ حِينِ غَفْلَةٍ مِّنْ أَهْلِهَا فَوَجَدَ فِيهَا رَجُلَيْنِ يَقْتَتِلَانِ هَٰذَا مِن شِيعَتِهِۦ وَهَٰذَا مِنْ عَدُوِّهِۦ ۖفَٱسْتَغَٰثَهُ ٱلَّذِى مِن شِيعَتِهِۦ عَلَى ٱلَّذِى مِنْ عَدُوِّهِۦ فَوَكَزَهُۥ مُوسَىٰ فَقَضَىٰ عَلَيْهِ ۖ قَالَ هَٰذَا مِنْ عَمَلِ ٱلشَّيْطَٰنِ ۖ إِنَّهُۥ عَدُوٌّ مُّضِلٌّ مُّبِينٌ ﴿١٥﴾ قَالَ رَبِّ إِنِّى ظَلَمْتُ نَفْسِى فَٱغْفِرْ لِى فَغَفَرَ لَهُۥٓ ۚ إِنَّهُۥ هُوَ ٱلْغَفُورُ ٱلرَّحِيمُ ﴿١٦﴾ قَالَ رَبِّ بِمَآ أَنْعَمْتَ عَلَىَّ فَلَنْ أَكُونَ ظَهِيرًا لِّلْمُجْرِمِينَ ﴿١٧﴾ فَأَصْبَحَ فِى ٱلْمَدِينَةِ خَآئِفًا يَتَرَقَّبُ فَإِذَا ٱلَّذِى ٱسْتَنصَرَهُۥ بِٱلْأَمْسِ يَسْتَصْرِخُهُۥ ۚ قَالَ لَهُۥ مُوسَىٰٓ إِنَّكَ لَغَوِىٌّ مُّبِينٌ ﴿١٨﴾ فَلَمَّآ أَنْ أَرَادَ أَن يَبْطِشَ بِٱلَّذِى هُوَ عَدُوٌّ لَّهُمَا قَالَ يَٰمُوسَىٰٓ أَتُرِيدُ أَن تَقْتُلَنِى كَمَا قَتَلْتَ نَفْسَۢا بِٱلْأَمْسِ ۖ إِن تُرِيدُ إِلَّآ أَن تَكُونَ جَبَّارًا فِى ٱلْأَرْضِ وَمَا تُرِيدُ أَن تَكُونَ مِنَ ٱلْمُصْلِحِينَ ﴿١٩﴾ وَجَآءَ رَجُلٌ مِّنْ أَقْصَا ٱلْمَدِينَةِ يَسْعَىٰ قَالَ يَٰمُوسَىٰٓ إِنَّ ٱلْمَلَأَ يَأْتَمِرُونَ بِكَ لِيَقْتُلُوكَ فَٱخْرُجْ إِنِّى لَكَ مِنَ ٱلنَّٰصِحِينَ ﴿٢٠﴾ فَخَرَجَ مِنْهَا خَآئِفًا يَتَرَقَّبُ ۖ قَالَ رَبِّ نَجِّنِى مِنَ ٱلْقَوْمِ ٱلظَّٰلِمِينَ ﴿٢١﴾
14.
I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
15.
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" – uzviknu – "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!
16.
Gospodaru moj," – reče onda – "ja sam sām sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.
17.
"Gospodaru moj," – reče – "tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"
18.
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" – reče mu Musa,
19.
i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: "O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."
20.
I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa," – reče – "glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik."
21.
I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. "Gospodaru moj," – reče – "spasi me naroda koji ne vjeruje!"
14.
Und als er seine Vollreife und sein Ebenmaß erlangt hatte, gaben Wir ihm Urteil(skraft) und Wissen. So vergelten Wir den Gutes Tuenden.
15.
Und er betrat die Stadt zu einer Zeit, als ihre Bewohner unachtsam waren. Da fand er darin zwei Männer, die miteinander kämpften, der eine war von seinem (eigenen) Lager, der andere von seinen Feinden. Da rief ihn derjenige, der von seinem Lager war, zu Hilfe gegen denjenigen, der von den Feinden war. Dann schlug ihn Musa mit der Faust und brachte ihn so um. Er sagte: „Das gehört zum Werk des Satans. Gewiß, er ist ein deutlicher Feind, der in die Irre führt.
16.
Er sagte: „Mein Herr, ich habe mir selbst Unrecht zugefügt; so vergib mir. Da vergab Er ihm, denn Er ist ja der Allvergebende und Barmherzige.
17.
Er sagte: „Mein Herr, darum, daß Du mir Gunst erwiesen hast, werde ich den Übeltätern nicht mehr Beistand leisten.
18.
Am Morgen war er in der Stadt furchtsam und hielt (immer wieder) Ausschau. Auf einmal schrie derjenige, der ihn am Tag zuvor um Hilfe gebeten hatte, zu ihm um Beistand. Musa sagte zu ihm: „Du bist offenkundig einer, der wahrlich (zu Gewalttaten) verleitet.
19.
Als er nun mit Gewalt denjenigen packen wollte, der ihrer beider Feind war, sagte dieser: „O Musa, willst du denn mich töten, wie du gestern eine (Menschen)seele getötet hast? Du willst ja nur ein Gewalttäter im Land sein, und du willst nicht zu den Heilstiftern gehören.
20.
Und es kam ein Mann vom äußersten Ende der Stadt gelaufen. Er sagte: „O Musa, die führende Schar berät über dich, um dich zu töten. So geh fort, gewiß, ich gehöre zu denjenigen, die dir guten Rat geben.
21.
So ging er furchtsam aus ihr fort und hielt (immer wieder) Ausschau. Er sagte: „Mein Herr, errette mich von dem ungerechten Volk.
14.
A kad je zrelost dostigao i stasao, Mudrost i Znanje mu dadosmo, tako Mi dobročinitelje nagrađujemo.
15.
I on u grad, kad su stanovnici njegovi opušteni bili, uđe, i u njemu dva čovjeka kako se biju nađe: jedan iz naroda njegova, a drugi iz neprijateljskoga! Pa od njega pomoć protiv neprijatelja mu zatraži onaj što iz njegova naroda b, i onoga Musa šakom udari i usmrti! E, ovo je šejtanovo djelo! - reče on – on je neprijatelj, zabluditelj očiti!
16.
Gospodaru moj! - zavapi on - ja sam sebi nasilje učinio, pa Ti mi oprosti! - I on mu oprosti, On zbilja prašta i samilostan je.
17.
O moj Gospodaru! - reče on – tako mi na me prosute Tvoje blagodati, nikada više pomagač zločincima neću biti!
18.
I on osvanu u gradu uplašen iščekujući, kad ga onaj, što mu on jučer pomoć pruži, opet u pomoć poče pozivati, i Musa mu reče: U očitoj si, zbilja, zabludi ti!
19.
I kad htjede zgrabiti onoga koji njima dvojici neprijatelj b, taj reče: O Musa! zar hoćeš da ubiješ i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti samo hoćeš silnik na Zemlji biti, ne želiš biti onaj ko će red ustanoviti!
20.
I s kraja grada žureći dođe čovjek jedan i reče: O Musa! Glavešine se o tebi dogovaraju da te ubiju, zato ti bježi! Ja sam zbilja od onih koji te svjetuju!
21.
I Musa iziđe prestrašen iz grada iščekujući i reče: Gospodaru moj, spasi mene od naroda nevjerničkoga!
14.
I kad on dostiže vrhunac svoje snage i potpuno stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
15.
I on uđe u grad u vrijeme nepažnje stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je bio iz reda njegovih pristalica a drugi iz reda njegovih neprijatelja, pa ga zovnu upomoć onaj iz reda njegovih pristalica protiv onoga iz reda njegovih neprijatelja i Musa ga udari i dokrajči ga. "Ovo je šejtanov posao!", uzviknu, "on je, zaista, neprijatelj i zabluđivač očiti!"
16.
I reče: "Ja sam sam sebi zulum učinio, pa oprosti mi!" I On mu oprosti, On je, zaista, Oprostitelj grijeha, Milostivi.
17.
"O Gospodaru moj", reče, "zato što si mi blagodati dao, nikada prestupnicima neću biti od pomoći."
18.
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ono onaj koji je jučer od njega tražio pomoć, ponovo ga doziva. "Ti si, zbilja, očigledno zabludjeli!", reče mu Musa.
19.
I kad htjede ščepati onoga koji im je obojici neprijatelj, reče mu onaj: "O Musa, zar hoćeš da me ubiješ, kao što si jučer ubio čovjeka?! Ti hoćeš na Zemlji silnik da budeš, a ne želiš da budeš od onih koji izmiruju!"
20.
I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa", reče, "glavešine se dogovaraju da te ubiju, zato odlazi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!"
21.
I Musa uplašen iziđe iz grada, obzirući se. "Gospodaru moj", reče, "spasi me naroda zulumćarskog."
14.
(14) And when he attained his full strength and was [mentally] mature, We bestowed upon him judgement and knowledge. And thus do We reward the doers of good.
15.
(15) And he entered the city at a time of inattention by its people[1097] and found therein two men fighting: one from his faction and one from among his enemy. And the one from his faction called for help to him against the one from his enemy, so Moses struck him and [unintentionally] killed him. [Moses] said, "This is from the work of Satan. Indeed, he is a manifest, misleading enemy."
16.
(16) He said, "My Lord, indeed I have wronged myself, so forgive me," and He forgave him. Indeed, He is the Forgiving, the Merciful.
17.
(17) He said, "My Lord, for the favor You bestowed upon me, I will never be an assistant to the criminals."
18.
(18) And he became inside the city fearful and anticipating [exposure], when suddenly the one who sought his help the previous day cried out to him [once again]. Moses said to him, "Indeed, you are an evident, [persistent] deviator."
19.
(19) And when he wanted to strike the one who was an enemy to both of them, he[1098] said, "O Moses, do you intend to kill me as you killed someone yesterday? You only want to be a tyrant in the land and do not want to be of the amenders."
20.
(20) And a man came from the farthest end of the city, running. He said, "O Moses, indeed the eminent ones are conferring over you [intending] to kill you, so leave [the city]; indeed, I am to you of the sincere advisors."
21.
(21) So he left it, fearful and anticipating [apprehension]. He said, "My Lord, save me from the wrongdoing people."
14.
A kada dostiže zrelost svoju – komentar ovih riječi je spomenut kod tumačenja 22. ajeta sure Jusuf; i stasa – tj. razum mu se upotpuni, a to biva sa četrdesetom godinom; dadosmo mu mudrost i znanje. Tako Mi nagrađujemo dobročinitelje.
15.
I on uđe u grad – tj. Misir, a veli se i neki grad oko njega, mada je prvo mišljenje poznatije (ešher); u vrijeme kada ne mariše stanovnici njegovi – Veli se da je to bilo u vrijeme kajlule, kratkog podnevnog sna ili između akšama i jacije ili na Dan praznika. Veli se da se Faraon već počeo prema njemu grubo ponašati, pa se Musa, a.s., pobojao i zbog toga je ušao u grad skrivajući se; i nađe u njemu neka dva čovjeka kako se tuku. Ovaj od naroda njegovog – od sinova Israilovih; a ovaj od neprijateljskoga – od Kopta; pa ga zovnu upomoć onaj iz njegovog naroda protiv onoga iz neprijateljskoga, pa ga šakom udari Musa – El-Vekz je odgurivanje vrhovima prstiju, a veli se i sakupljenim prstima, šakom; i usmrti ga – i ubi ga, a nije imao namjeru da ga ubije, međutim, njegov udarac se poklopio sa smrtnim časom, pa se pokajao zbog toga i: Reče: "Ovo je posao šejtanov! – tj. srdžba koja je ovo prouzrokovala je šejtanov
posao. Potom je priznao svoju grešku i zatražio oprost, pa mu je Allah oprostio. Ako neko upita: Zašto je tražio oprosta za ubistvo kad je ubijeni bio nevjernik, odgovor je: On nije imao dozvolu za njegovo ubistvo, i zbog toga će na Sudnjem danu reći: 'Ubio sam čovjeka za kojeg nisam imao naredbu da ga ubijem'. Zaista je on neprijatelj, zabluditelj očiti!"
16.
Reče: "Gospodaru moj, ja sam sebi zulum učinio, oprosti mi!" i On mu oprosti. On je, zaista, Onaj koji mnogo prašta, Samilosni.
17.
Reče: "Gospodaru moj, zbog Tvoje blagodati prema meni ja neću nikada biti pomagač zločincima!" – Harf bā je u izrazu bima en'amte uzročna čestica, u značenju: Zbog Tvoje blagodati prema meni ja neću nikada biti pomagač zločincima, pa je ovo jedan ugovor i obećanje koje je Musa, a.s., dao svome Gospodaru. Veli se i da je ovo bā zakletve, a što je slabo mišljenje (daif), jer njegove riječi ja neću nikada biti ne pogoduju odgovoru na zakletvu. Veli se i da je odgovor na zakletvu ispušten, u značenju: Tako mi Tvoje blagodati, ja ću se pokajati i nikada neću biti pomagač zločincima. Veli se i da je ovo tzv. bā saveza, u značenju: Zaštiti me, tako ti Tvoje blagodati prema meni! - Ovim ajetom se i dokazuje zabrana druženja sa nepravednom vlašću.
18.
I on osvanu u gradu prestrašen, iščekujući – da li će ga iko tražiti. Pa kad ga onaj što je od njega pomoć tražio jučer pozva ponovo u pomoć – Musa je sreo Israelićana koji se jučer tukao sa onim 187 Koptom da se sada tuče sa drugim Koptom, pa ga je pozvao u pomoć kao što mu je i jučer pomogao, pa se to Musau nije svidjelo i; reče mu Musa: "Ti si, zbilja, očito zabludio!"
19.
Pa kad htjede zgrabiti zajedničkog im neprijatelja – Zamjenica u glagolu htjede odnosi se na Musaa, a u izrazu: reče mu onaj – na Israelićana, u značenju: Pošto je Musa htio da zgrabi Kopta, koji je i njegov a i neprijatelj Israelićana, Israelićanin je pomislio da Musa hoće njega zgrabiti s obzirom da mu je rekao: Ti si, zbilja, očito zabludio! pa mu je Israelićanin rekao: "O, Musa, zar želiš ubiti i mene kao što si ubio čovjeka jučer? – A veli se i da se zamjenica u glagolu htjede odnosi na Israelićanina, u značenju: Pa kada Israelićanin htjede da Musa zgrabi Kopta, a Musa to ne uradi pošto se pokajao za jučerašnje ubistvo, i posavjetova Israelićanina da takvo što ne radi, onda je Israelićanin rekao: zar ćeš ubiti i mene kao što si ubio čovjeka jučer? pa se vijest o jučerašnjem ubici proširila sve dok nije stigla do Faraona. Ti ne želiš doli silnik na zemlji biti, a ne želiš biti jedan od onih koji red uvode."
20.
I dođe čovjek – Veli se da je to vjernik iz Faraonove porodice (mu'minu ali fir'avn), a veli se i da je neki drugi čovjek; s kraja grada žureći. – kako bi stigao Musaa i posavjetovao ga. Reče: "O, Musa, glavešine se dogovaraju o tebi da te ubiju – Je'temirūn znači savjetuju se, a veli se i: jedni drugima naređuju tvoje ubistvo kao što si ti ubio Kopta; zato izlazi! Ja sam ti, zbilja, iskren savjetnik."
21.
I on iziđe iz njega uplašen iščekujući. Reče: "Gospodaru moj, spasi me naroda nasilničkog!"
14.
I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.
Komentar ajeta:
Uzvišeni spominje da je Musau, kada je dostigao punu snagu i kada je stasao, Allah, dž.š., dao mudrost i znanje. Mudžahid kaže da to znači poslanstvo.
"Tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." Zatim Uzvišeni spominje put i način njegovog stizanja do poslanstva koje mu je Allah, dž.š., odredio i razgovor u vezi sa ubistvom tog Kopta, koje će biti uzročnikom da on bude protjeran iz Egipta u zemlju Medjen.
15.
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu upomoć onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda i Musa ga udari šakom i usmrti. 'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu.
Komentar ajeta:
Uzvišeni kaže:
"I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih." Kaže da je to bilo između akšama i jacije, a neki kažu da je to bilo tokom dana.
"i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu narodu", tj. Izraeličanima, "a drugi neprijateljskom narodu", tj. bio je Kopt, pa je tražio pomoč.
Israelićanin od Musaa, a.s. Musa je iskoristio priliku kada ga ljudi nisu primjećivali pa je došao do Kopta:
"i Musa ga udari šakom i usmrti", tj. udari ga pesnicom svoje šake i ubi ga. reče Musa:
"'Ovo je šejtanov posao!', uzviknu, 'on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!' Reče onda: 'Ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!' I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je Milostiv. O, Gospodaru moj', reče, 'tako mi blagodati koju si mi ukazao' time što si mi dao ugled, moč i blagodat "više nikada nevjernicima neču biti od pomoči!", tj. neću pomoči nevjerniku protiv Tebe, koji se suprotstavljaju Tvojoj naredbi.
Traženju pomoći Izraelićanina od Musaa, a.s., suprotstavljaju se neznalice našeg doba i kažu da nije dozvoljeno tražiti pomoć od drugog mimo Allaha, dž.š., uprkos što znaju da je traženje pomoći Izraelićanina od Musaa, a.s., traženje pomoći jednog stvorenja od drugog stvorenja u stvarima u kojima može pomoći Onaj Koji traži pomoć. To jest, njegova pomoć Koptu, i uradio je to... pa kako mogu upoređivati traženje pomoći jednog stvorenja od drugog stvorenja u kojima pomoći može samo Uzvišeni Allah, dž.š...? A velika je razlika između ove dvije vrste..., jer prvi slučaj je običan, može ga učiniti neko od ljudi, a što se tiče drugog slučaja kao što je oprost i otklanjanje briga i nevolja, nafaka i slično tome..., to je ibadet Uzvišenog Allaha, dž.š., pa ko ga uputi drugom mimo Allaha, dž.š., usmjerio je ibadet nekom drugom mimo Njega, a to je najveći širk. Utječemo se Uzvišenom Allahu, dž.š., pa ako se ovo shvati, bit će nam jasna razlika između dvije vrste traženja pomoći, a nema analogije uz razliku kako je to poznato, a samo Allah, dž.š.,daje uspjeha i vodi pravom odgovoru.
16.
Gospodaru moj - reče onda - ja sam saam sebi zlo nanio, oprosti mi! I On mu oprosti, On uistinu, prašta i On je milostiv.
Komentar ajeta
Gospodaru moj - reče onda - ja sam saam sebi zlo nanio, oprosti mi! I On mu oprosti, On uistinu, prašta i On je milostiv.
17.
Gospodaru moj - reče - tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!
Komentar ajeta:
Gospodaru moj - reče - tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!
18.
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoč. 'Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!', reče mu Musa.
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o Musau, a.s., nakon što je ubio Kopta i osvanuo: "u gradu prestrašen, očekujuči šta će biti", tj. obaziruči se iz straha zbog onoga što je učinio i šta bi se iz toga moglo desiti. Dogodilo se da je sreo Izraeličanina koji je juče od njega tražio pomoć protiv Kopta kako se bori s drugim Koptom, a koji ponovo od njega zatraži pomoć.
19.
I kad htjede da ščepa zajedničkog im neprijatelja, reće mu onaj: 'O Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hočeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš!
Komentar ajeta:
"Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!", tj. ti si u jasnoj zabludi i zao si. Zatim je nasrnuo s namjerom da ščepa Kopta, a Izraelićanin je mislio, zaplašen time, da ga Musa želi ubiti, pa reče, braneći se:
"O Musa, zar ćeš da ubiješ i mene kao što si jučer ubio čovjeka?" Kada je Kopt to čuo iz njegovih usta, otišao je s tom viješću Faraonu i ispričao mu. Tako je Faraon saznao o tom događaju. Žestoko se razbjesnio i naredio da se Musa ubije, te dao naredbu da ga potraže. Poslao je za njim potjernicu kako bi mu ga doveli.
20.
I jedan čovjek s kraja grada dotrča: 'O Musa', reče, 'glavešine se dogovaraju da te ubiju, zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!
Komentar ajeta:
Uzvišeni kaže: "I jedan čovjek dotrča", slijedio je put krači od puta kojim je išla potjera za njim, a on prvi stiže do Musaa i reče mu: "Glavešine se dogovaraju", tj. savjetuju se u vezi s tobom,
"da te ubiju, zato bježi", tj. iz grada, ja sam ti zbilja iskren savjetnik!"
21.
I Musa iziđe iz grada ustrašen, iščekujući šta će se desiti. 'Gospodaru moj', reče, 'spasi me naroda koji ne vjeruje.
Komentar ajeta:
Nakon što je ovaj čovjek obavijestio Musaa o zavjeri Faraona i njegove klike protiv njega, sam je napustio Egipat, iako to ranije nije iskusio. Bio je u blagodati i imao položaj, ali "I Musa iziđe iz grada ustrašen, iščekujući šta će se desiti", tj. bio je vrlo oprezan.
"Gospodaru moj", reče, "spasi me naroda koji ne vjeruje", tj. od Faraona i njegove klike.