Sura El-Kasas

I da ih učvrstimo na zemlji, a da pokažemo Faraonu i Hamanu – a on je bio Faraonov ministar;
i vojskama njihovim ono čega su se pribojavali.

I Mi objavismo majci Musaovoj – Komentatori su se razišli u mišljenju o tome da li je ovo objavljivanje bilo nadahnućem (ilhamom) ili u snu ili, pak, posredstvom meleka, a ovo posljednje je najočiglednije (azher) zbog toga što je ona bila potpuno u ovo objavljivanje uvjerena i što se toj naredbi odmah pokorila: "Doji ga, pa kad se pobojiš za njega – da će ga Faraon zaklati, jer je on dao klati mušku djecu sinova Israilovih s obzirom da su ga vračari obavijestili da će njegova propast biti od strane jednog dječaka od sinova Israilovih; baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne žalosti se! Mi ćemo ga, zaista, vratiti tebi i učiniti ga poslanikom."

I nađe ga porodica Faraonova – Iltikāt je nalazak nečega bez najmere za to. Prenosi se da je Asija, žena Faraonova, vidjela sanduk u rijeci Nil, pa je naredila da joj ga donesu. Nakon što su ga otvorili, vidjela je muško dijete, koje je odmah zavoljela. Rekla je Faraonu: Radost oka meni i tebi; da im bude neprijatelj i tuga – ovaj lām u riječima lijekūne lehum (da im bude) je lām posljedice (lāmu'l-ākibe). Zaista su Faraon i Haman i vojske njihove bili grješnici (Hātiīn - oni koji su namjerno i svjesno griješili)!

I reče žena Faraonova: "Radost oka meni i tebi! Nemojte ga ubiti – Prenosi se da ga je Faraon htio zaklati, jer se po vanjštini pokazivalo da je dijete bilo od sinova Israilovih; možda nam bude koristio, ili ćemo ga posiniti." A oni ništa ne predosjetiše. – Faraon i njegov narod ne predosjetiše da će im propast doći od strane tog djeteta.

I srce Musaove majke posta prazno. – tj. odsutno, bez razuma. Veli se i prazno od strpljenja; prazno od svega osim od brige za Musaom; prazno od Allahovog obećanja, u značenju da je zaboravila šta joj je bilo objavljeno; prazno od tuge s obzirom da se nije u vodi ugušio, a što je nesuvislo mišljenje (beid). Također se veli i: prazno od svega osim od zikrullaha (spominjanja Allaha). Fārigan (prazno) se uči i fezian, tj. prepadnuto. Umalo da ga nije otkrila – tj. da obznani njegov slučaj. U hadisu se navodi da 49 Ovaj ajet sadrži dvije naredbe (Doji ga i baci ga u rijeku), dvije zabrane (ne strahuj i ne žalosti se) i dvije radosne vijesti (Mi ćemo ga, zaista, vratiti tebi i učiniti ga poslanikom). 185 Musaova majka umalo nije na sav glas rekla: 'O, sine moj'; da Mi nismo učvrstili srce njeno – saburom; kako bi bila od vjernika. – tj. od onih koji čvrsto vjeruju u Allahovo obećanje.

I ona reče sestri njegovoj: "Prati ga!" – tj. slijedi ga, jer je el-kassu traženje tragova. Pa je njegova sestra izišla tražeći ga krišom; pa ga ona ugleda izdaleka – a nije mu se približavala kako ne bi otkrili da mu je sestra. Veli se i da an džunubin ovdje znači: ugledala ga je sa čežnjom prema njemu, a neki vele i da ga je pogledala na način kao da ga ne želi; a oni nisu bili ništa primijetili. – Nisu osjećali ni primijetili da mu je ona sestra.

A Mi smo mu zabranili dojilje – tj. bile su mu zabranjene na način da ih je Allah, dž.š., njemu učinio mrskim. Meradi' je množina od mur'dia, a to je žena koja doji, ili je to množina od mereda', a to je mjesto sa kojeg se doji, odnosno dojka; još prije – tj. od prvog puta; pa je ona rekla – tj. njegova sestra Faranovoj porodici: "Hoćete li da vas uputim na jednu porodicu koja će vam se brinuti za njega i oni će mu biti iskreni savjetnici?"

Pa ga vratismo majci njegovoj – nakon što mu je Allah zabranio dojilje i pošto je njegova sestra rekla: Hoćete li da vas uputim na jednu porodicu, došla je njegova majka i on je prihvatio njenu
dojku. Faraon ju je upitao: 'Ko si mu ti, pa nije prihvatio nijednu dojku osim tvoje?' 'Ja sam žena koja ima lijepo i mirisno mlijeko', odgovorila je. Potom ga je odnijela svojoj kući i time se radovala i spoznala da je Allahovo obećanje istinito kada je rekao Mi ćemo ga, zaista, vratiti tebi; da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito. Ali, većina njih ne zna.

I da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.

Komentar ajeta:

"A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošču obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." To je Uzvišeni Allah, dž.š., radio sa njima, kao što Uzvišeni kaže:

"Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." (26:59) Uprkos tome, Faraonu nije koristila njegova opreznost od određenja Velikog Vladaoca, Uzvišenog, nego je sprovedena njegova presuda i Njegovo određenje, te su Faraon i Njegova vojska potpuno uništeni, jer je Gospodar visokih nebesa, Onaj Koji potčinjava i savladava sve Svojom silnom moči.

I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi čemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.

Komentar ajeta:

Faraon je masovno ubijao mušku djecu Izraelićana, tako da su se Kopti pobojali da potpuno ne iščeznu sinovi Israilovi, jer poslije toga ne bi imao ko da u to vrijeme radi one ogromne poslove. To su, ustvari, rekli Faraonu, pa je on naredio da se djeca jedne godine ubijaju a druge ostave u životu. Allahovom, dž.š., odredbom desilo se rođenje Haruna u godini u kojoj djeca nisi bila ubijana, a Musa, a.s., rodio se u godini u kojoj su djeca ubijana.

Milošću i dobrotom Uzvišenog Allaha, dž.š., prema Musaovoj majci na njoj se nije vidio znak njene trudnoče, a niti je njenim dadiljama, onima koje su neprestalno boravile i pratile među ženama Israilovih, bilo dato da primijete to i saznaju za njenu trudnoču.

A nakon što je majka Musaova rodila svoga sina Musaa, zabrinula se i pobojala za njega, ali ga je žestoko voljela i ko god bi vidio Musaa silno bi ga zavolio.

Uzvišeni kaže: "Ja sam učinio da te svako voli." Uzvišeni Allah, dž.š., ju je nadahnuo, kao što Uzvišeni kaže:

"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi čemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.'" A nakon što ga je bacila u vodu, tj. na obalu rijeke Nila, otplovio je vodom koja ga je nosila dok ga nije nanijela pored Faraonove palače. Našle su ga robinje i služavke, ponijele ga i otišle s njim Faraonovoj ženi, jer nisu znale šta s njim da rade. Bojale su se da otvore sanduk bez nje. A kada su ga otkrile, vidješe u njemu dječaka najljepšeg oblika, najslađeg i najljepšeg lica. Allah, dž.š., ulio je ljubav u njeno srce prema njemu kad ga je ugledala, a to je tako pošto je Allah, dž.š., želio da je počasti a unesreči njena muža.

I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili.

Komentar ajeta:

"I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad." Allah, dž.š., im je propisao da ga nađu kako bi ga On učinio njihovim neprijateljem i jadom njihovim.

Zbog toga Uzvišeni kaže:

"zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili."

I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti', a oni ništa ne predosjetiše.

Komentar ajeta:

"I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi!'", znači - kada ga je Faraon vidio namjeravao ga je ubiti, bojeći se da ne bude od sinova Israilovih, pa se Asja, kći Muzahimova, počela prepirati za njega, pobudila je Faraonovu ljubav i omilila mu ga rekavši: "On će biti radost i meni i tebi!", a Faraon reče: "Da, što se tebe tiče hoće, a što se tiče mene, neće!", pa je tako i bilo. On je bio povodom da nju Allah, dž.š., uputi i da njega, Faraona, uništi njegovom, Musaovom, rukom.

Uzvišeni kaže: "a možemo ga i posiniti", tj. željela je da ga posini i odgoji ga s obzirom da nije imala dijete od Faraona. Pa Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "a oni ništa ne predosjetiše", tj. nisu shvatali šta je Allah, dž.š., želio time što su ga baš oni našli i izvukli, a u tome je bila ogromna i savršena mudrost i apsolutni dokaz.

I srce Musaove majke ostade prazno, umalo da ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

Komentar ajeta:

Uzvišeni obavještava o srcu majke Musaove kada je spustila svoje dijete u rijeku, koje je postalo potpuno prazno tj. bez išta u njemu osim Musaa, pa Uzvišeni veli: "umalo da ne prokaza", tj. javno bi pokazala da joj dijete ode i izjasnila bi se o svome stanju da joj Allah, dž.š., njeno srce ne učvrsti.

Uzvišeni kaže:

"da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili."

I ona reče sestri njegovoj: 'Idi za njim!' I on ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primjetili.

Komentar ajeta:

I ona reče sestri njegovoj: 'Idi za njim!'", tj. prati njegov trag i izvijesti me o njemu, pa je ona izašla sa tim ciljem: "I on ga ugleda izdaleka", tj. gledala je u njega kao da ga ne želi (svojim pogledom). A nakon što ga je Faraonova žena zavoljela i spasila ga od muža, tražili su za njega dojilje, a on nije prihvatio ničiju dojku, te su zatim sa njim izašli na trg ne bi li mu našli neku dojilju koja bi mu koristila. Nakon što ga je sestra ugledala kod njih, odmah ga je prepoznala, ali to nije javno pokazala.

A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa ona reče: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže: "A Mi smo mu već bili zabranili dojilje", tj. sudbinskom zabranom i to zbog njegove čestitosti kod Allaha, dž.š., a to je bio i razlog da se vrati svojoj majci da ga ona doji. Ona je postala sigurna nakon što se bojala za njega.

Nakon što je vidjela kako su zbunjeni i neodlučni oko toga ko će ga dojiti, "pa ona reče: 'Hoćete li da vam ja pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti!?'" Pa su joj povjerovali, nakon što su prvo posumnjali, te su otišli s njom u njihove odaje, doveli ga njegovoj majci koja mu je dala svoju dojku da doji, što je on odmah prihvatio. Svi su se jako obradovali tome i razveselili su Faraonovu ženu, te je ona pozvala Musaovu majku, lijepo sa njom postupila i dala joj obilatu nagradu. Nije znala da je ona Musaova prava majka, te je tražila da se nastani kod nje kako bi dojila dijete, a ona je to odbila rekavši: "Ja imam supruga i više djece te ne mogu nikako ostati kod tebe, ako dozvoliš ja ga mogu i kod sebe dojiti, što je ova i prihvatila i odredila joj je troškove, prijevoz, odjeću i lijepu nagradu. Tako se majka Musaova vratila svome djetetu potpuno zadovoljna. Allah, dž.š., joj je strah zamijenio sigurnošću u dostojanstvu, visokom položaju i plemenitoj nafaci.

U tom smislu kaže se u hadisu: /406/ "Primjer onoga koji radi i vjeruje da za ono što radi ima nagradu kod Allaha je kao primjer Musaove majke koja doji svoje dijete, a za to uzima nagradu i ima plaću."

Slava Onome u čijoj je vlasti sve, ono što On hoće to i biva, a ono što On neće - to i ne biva, Koji daje onome ko čvrsto i nesumnjivo vjeruje u Njega da mu nakon tuge dođe veselje, nakon svake teškoće izlaz i olakšanje.

I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali večina njih ne zna.

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže:

"I vratismo ga majci njegovoj da se raduje", tj. sa njim, "i da ne tuguje", tj. za njim,

"i da se uvjeri da je Allahovo obečanje istinito", tj. da će joj ga vratiti kao što je obečao i učiniti ga poslanikom. Tako je ona doživjela da joj se on vrati i postane jedan od poslanika. Pa ga je naučila i odgojila svemu što mu je potrebno, teorijskom i praktičnom.

Uzvišeni Allah kaže: "ali većina njih ne zna", tj. ne zna Allahovu, dž.š, mudrost u Njegovim djelima i njihove lijepe posljedice zbog kojih je On hvale dostojan i na dunjaluku i na ahiretu. Može se dogoditi da nam neka stvar izgleda mrskom, ali da njen ishod bude hvale vrijedan sam po sebi, kao što Uzvišeni kaže:

"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas."