Sura El-Furkan

I oni koji se ne klanjaju uz Allaha drugom bogu i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče. A ko to radi, srest će kaznu! – Esām je kazna, a neko veli i grijeh (el-ism), u značenju da će dobiti kaznu za grijeh. Neki, opet, vele da je esām dolina u Džehennemu. Pokazna zamjenica zālike (to, a ko to radi) se odnosi na ono što je spomenuto od širka prema Allahu, ubijanja nedužne osobe i bluda.

Kazna će mu biti udvostručena na Sudnjem danu i vječno će u njoj ostati ponižen. – Ovo je objavljeno u vezi sa nevjernicima, jer su oni ti koji će vječno ostati u vatri, po konsenzusu učenjaka (idžma'). Pa kao da je rečeno: Oni koji budu činili širk, ubistvo i blud. Neki vele da se ovo odnosi na vjernike koji bespravno ubijaju i koji bludniče.

Osim onoga koji se pokaje – Ako kažemo da se ove riječi odnose na nevjernika, onda nema nikakve nejasnoće, jer kad nevjernik primi islam, onda je njegovo pokajanje od kufra, ubistva i zinaluka ispravno i prihvaćeno. Ako kažemo da se ajet odnosi na vjernika, u tom slučaju nema sumnje da je njegovo pokajanje od zinaluka prihvaćeno. Međutim, učenjaci imaju različite stavove o pitanju da li je njegovo pokajanje od ubistva prihvaćeno ili ne; vjeruje i radi dobra djela! Njima će Allah promijeniti njihova hrđava djela u dobra – Veli se: Allah će ih naputiti da rade dobra umjesto loših djela koja su činili. Drugi vele: Ova zamjena je vezana za Ahiret, u značenju da će im kazna za loša djela biti zamijenjena nagradom; a Allah mnogo prašta i samilostan je.

A onaj koji se pokaje i radi dobra djela, on se, zaista, Allahu iskreno vratio. – tj. pokajao se pokajanjem koje je primljeno, kojim je Allah zadovoljan.

I oni koji ne svjedoče lažno – Ez-Zūr je laž, tj. oni ne svjedoče lažno. A drugi kažu: i ne prisustvuju mjestima laži i zabave. Prvo mišljenje je očiglednije (azher); i koji, prolazeći pored besmislica, prolaze dostojanstveno. – El-Lagv je ružan govor sa svim svojim vrstama. Oni, dakle, okreću glave od bestidnog govora i stide ga se. Ne ulaze u takav govor sa onima koji to čine, uzdižući se iznad toga.

I oni koji, kada budu opomenuti ajetima Gospodara svoga, ne ostanu ni gluhi ni slijepi. – tj. ne okreću se od Allahovih ajeta, nego im hrle svojim srcima i ušima.

I oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i potomcima našim radost očiju – Veli se: Učini naše bračne drugove i našu djecu Tebi pokornim! Drugi vele: Uvedi ih s nama u Džennet, mada je izraz općenitiji od toga; i učini nas uzorima bogobojaznih!" – uzorima u koje se bogobojazni ugledaju.

Oni će biti nagrađeni odajama – tj. odajama džennetskim; za ono što su trpjeli, i u njima će biti susretani pozdravom i selamom.

U njima će vječno ostati! Kako su one divno prebivalište i boravište!

Reci: "Ne bi obratio na vas pažnju Gospodar moj da nije dove vaše! – O pitanju značenja dove (duā') na ovome mjestu postoje tri mišljenja. Prvo: Allah, dž.š., vam ne poklanju pažnju osim zbog vašeg ibadeta prema Njemu, pa je značenje dove ovdje u začenju ibadeta. Ovo je blisko značenju Njegovih riječi: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine (ez-Zarijat, 56). Drugo: Dova je traženje pomoći, u značenju da vam Allah, dž.š., ne poklanja pažnju, ali vam se smiluje kad Mu se obratite i zamolite za pomoć. Prema ova dva mišljenja, ovo je obraćanje svim ljudima, i vjernicima i nevjernicima, ili je u pitanju samo obraćanje vjernicima, jer su oni ti koji Mu čine dovu i robuju. Međutim, ovo mišljenje oslabljuju naredne riječi pošto ste vi poricali. Treće: Ovo se obraćanje odnosi samo na nevjernike, u značenju da im On obraća pažnju samo zbog toga što ih zove u vjeru. Dova je po ovome mišljenju u značenju poziva u vjeru. A pošto ste vi poricali – Ovo je obraćanje Kurejšijama i svim drugim nevjernicima; kazna će vas čekati neminovno". – tj. kazna koja će vam doći je obavezujuća, neizbježna. Neki misle da se pod kaznom misli na ubistvo na Dan Bedra, a drugi na kaznu ahiretsku.

i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu.

Komentar ajeta:

Imam Ahmed prenosi od Abdulaha a on od Ibn-Mesuda i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je upitan: 'Koji je najveći grijeh?' On odgovori: 'Da pridružuješ Allahu sudruga, a On te je stvorio.!' Zatim opet reče: 'A zatim koji?' On reče: 'Da ubiješ svoje dijete bojeći se da se neće moći prehraniti s tobom.' Zatim opet upita: 'A zatim koji?' On odgovori: 'Da učiniš zinaluk sa zakonitom ženom svoga komšije.'" Abdullah kaže: "Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je ajet potvrđujući to:

'i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju.'"

Ovako prenosi Nesai, a ovaj hadis su naveli i Buharija i Muslim od Ibn-Mesuda, a kod njih hadis glasi: "Upitao sam: 'O Božiji Poslaniče, koji je najveći grijeh ...'"

Nesai prenosi od Seleme bin Kajsa i kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na Oprosnom hadžu rekao: 'Dakle to su četiri stvari', i ja ih neću nipošto činiti od kada sam ih čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Ne pripisujte Allahu ništa, ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio osim kad pravda zahtijeva, ne činite blud i ne kradite.'" Imam Ahmed prenosi od Mikdada bin Esveda, r.a., koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je svojim ashabima: 'šta kažete o zinaluku?' Rekoše: 'Allah i Njegov Poslanik su to zabranili i to je zabranjeno do Sudnjeg dana', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče svojim ashabima: 'Da čovjek učini zinaluk sa deset žena to mu je blaže i manji grijeh nego da učini zinaluk sa ženom svoga komšije', a zatim upita: 'A šta mislite o krađi?' Odgovoriše: 'Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., su je zabranili i ona je zabranjena', a on reče: 'Da čovjek ukrade iz deset kuća to mu je blaže i manji grijeh nego da ukrade iz kuće svoga komšije.'"

Ebu-Bekr bin Ebi Ed-Dunja prenosi od Hejsema bin Malika et-Taija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nakon širka, najvećeg grijeha, nema većeg grijeha kod Allaha, dž.š., nego da čovjek stavi spermu u matericu koja mu nije dozvoljena."

Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, koji je pričao da su neki mnogobošci ubijali i pretjerivali u tome i da su činili zinaluk i pretjerivali, a zatim su došli poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., i rekli: "Ono čemu nas pozivaš je dobro, ali kad bi nas obavijestio da se za ono što smo uradili možemo otkupiti!", pa je objavljen ajet: "i oni koji se mimo Allaha drugom bogu klanjaju...", a također je objavljeno:

"Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili...'" (39:53)

Pomenuto nam je da je Lukman govorio: "Sine moj, čuvaj se bluda početak mu je bojažljivost, a kraj kajanje."

Uzvišeni kaže: "a ko to radi, iskusit će kaznu." Od Abdullaha bin Amra se prenosi da je rekao: "Esam je dolina u Džehennemu", a Ikrime kaže u vezi sa ajetom:

"iskusit će kaznu", da su to doline u Džehennemu u kojima će biti kažnjavani oni koji su činili blud.

patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati,

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže: "patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti", tj. patnja će mu biti ponavljana i sve gora "i vječno će u njoj ponižen ostati", tj. omalovažen i osramoćen.

ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i Milostiv je.

Komentar ajeta:

Uzvišeni također kaže: "ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine...", tj. kaznit će ga za one ružne osobine koje je činio, pa pominje: "ali onima koji se pokaju", na dunjaluku se pokaju Allahu, "i uzvjeruju i dobra djela čine", Allah, dž.š., će , zaista, primiti njihovo pokajanje a to je ujedno dokaz za valjanost pokajanja ubice. Ovaj stav nije u suprotnosti sa onim koji je naveden u suri "En-Nisa" - "žene":

"onome koji hotimično ubije vjernika" (4:93), ovaj ajet, iako je objavljen u Medini, izričit je i odnosi se na onoga koji se ne pokaje, jer je ajet koji se odnosi na onoga koji se pokaje naveden u suri "Et-Tevbe" - "Pokajanje", a Uzvišeni veli:

"Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga, kome On hoće..." (4:48)

Vezano za riječi Uzvišenog:

"Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i Milostiv je" postoje dva stava. Ispravniji je taj da se ta prošla ružna djela preinačuju u dobra djela samim iskrenim pokajanjem, a to je stoga jer sve čega se sjeti pokajnik vezano za prošlost i pokaje se, konstatuje da se sve vraća Allahu i zatraži oprosta, preinačuje se u pokornosti iz ovog razloga. A na Sudnjem danu, ako mu i budu zapisana ova djela, neće mu štetiti, te će se u njegovoj knjizi pretvoriti u dobro kao što je to potvrđeno i u sunnetu a i u predanjima prvih generacija - selefa, Allah bio zadovoljan sa njima.

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: "Allahov Poslanik s.a.v.s rekao je: 'Znam posljednjeg stanovnika Vatre koji će izaći iz nje, a i posljednjeg stanovnika Dženneta koji će ući u njega. Dovest će neki čovjek pa će mu reći: 'Otklonite od njega velike grijehe i izbrišite mu male grijehe!', pa će biti upitan: 'Toga dana učinio si tako i tako, a toga dana tako i tako?', pa će reći: 'Da.', i neće moći ništa negirati. Bit će mu rečeno: 'Za svako loše djelo tebi je upisano dobro djelo', a on će reći: 'O Gospodaru moj, učinio sam stvari koje ne vidim upisane ovdje!'" Prenosilac je dodao: "Pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmija tako da su mu se jasno vidjeli zubi." Ovaj hadis prenosi samo Muslim.

Hafiz Kasim et-Taberani prenosi od Ebu-Malika el-Eš'arija koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Kada čovjek zaspi, melek kaže šejtanu: 'Daj mi tu tvoju knjigu koju držiš.'' On će mu je dati pa će melek za svako dobro djelo zapisano u svojoj knjizi izbrisati deset loših djela na tom listu kod šejtana i upisat će ih kao deset dobrih djela. Kad neko od vas krene da spava, neka prouči trideset tri puta: 'Allahu ekber!', neka prouči trideset četiri puta: 'Elhamdulillahi!', neka prouči trideset i tri puta: 'Subhanallahi!', to je ukupno stotinu puta." Et-Taberani prenosi od Ebu-Ferve da je došao Božijem Poslaniku i upitao ga: "šta misliš za čovjeka koji radi samo grijehe i ne propušta ni veliku ni malu priliku da ih čini, ima li on mogućnost da se pokaje?" On odgovori: "Jesi li se predao i primio islam?", a ovaj reče: "Da", a zatim Poslanik kaza: "čini dobra djela a ostavi se loših djela, pa će ti Allah, dž.š., sva djela učiniti dobrim", a on opet upita: "I moje nevjerstvo i vjerolomstvo, nemoral i poročnost?" Poslanik reče: "Da, tako sve dok potpuno ne iščeznu."

A Onaj Koji se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni, obavještavajući o sveopćosti Svoje milosti prema Svojim robovima, kaže da On prima pokajanje od onih koji Mu se iskreno pokaju od bilo kojeg grijeha, bio on veliki ili beznačajan, veliki ili mali, pa Uzvišeni kaže:

"A Onaj Koji se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio", tj. Allah, dž.š., zaista, prima njegovu tevbu, kao što Uzvišeni kaže:

"Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti'" (39:53), tj. onome ko se Njemu pokaje.

i oni koji ne prisustvuju laži, i koji, prolazeći pored besmislica, prolaze dostojanstveno.

Komentar ajeta:

Također su svojstva robova Milostivog to da oni ne prisustvuju laži. Pojam "ez-zur", rečeno, je ima značenje širka, obožavanja kipova, laži, nemorala, poročnosti, nevjerstva, pjesme i vina i nevaljalštine, sjedeljki u lošem društvu, pijančenja i prostitucije, mušričkog praznovanja i lažnog svjedočenja, pa Uzvišeni kaže: "i oni koji ne prisustvuju laži", tj. ne prisustvuju svim ovim sijelima, pa zbog toga Uzvišeni kaže:

"i koji, prolazeći pored besmislica, prolaze dostojanstveno", tj. ne prisustvuju sijelima lažnim ("ez-zur") a ako se desi da u to vrijeme prolaze pored njih, prolaze ne obraćajući uopće pažnju na njih, te je zbog toga Allah, dž.š., rekao: "prolaze dostojanstveno".

Ibn Ebi-Hatib prenosi od Ibrahima bin Mejsera: "Ibn-Mesud je jedne prilike prolazio pored neke zabave i nije se zaustavljao, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ibn-Mesud osvanuo je i omrknuo plemenit!'" Zatim je Ibrahim bin Mejsere proučio ajet: "I koji prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno."

i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže:

"i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu." Ovo su također svojstva mumina. A El-Hasan kaže: "Koliko ljudi, kada im se prouči ovaj ajet, ostanu gluhi i slijepi. "Ibn Ebi-Hatib prenosi od 'Avna koji kaže: "Pitao sam Eš-š'abija i rekao: 'Ako čovjek vidi da narod čini sedždu a ne čuje zašto čini sedždu, hoće li i on učiniti sedždu s njima?' Pa mi je proučio ovaj ajet... što znači da neće sa njima činiti sedždu jer on ne zna zašto su učinili sedždu; mumin ne treba da se povodi i slijepo slijedi, nego treba da bude prosvijetljen i da jasno zna i vidi ono što čini, da bude uvjeren u to i da mu to bude potpuno razgovijetno i jasno."

Mudžahid kaže: "Uzvišeni kaže:

'ni gluhi ni slijepi ne ostanu', ne čuju, i ne vide, i ne razumiju ništa."

i oni koji govore: 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznih.

Komentar ajeta:

Uzvišeni dalje kaže:

"i oni koji govore: 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost.'" Znači oni koji mole Allaha, dž.š., da im iz njihove kičme izvede djecu koja će Njemu biti pokorna, obožavati Ga, Njega Jedinog, Koji nema druga.

'Ikrime kaže: "Ne žele time ljepotu niti krasotu, nego žele da budu pokorni." Imam Ahmed prenosi od Abdurrahmana bin Džubejra bin Nefira da je njegov otac, Džubejr, rekao:

"Jednog dana sjedili smo kod Mikdada bin Esveda. Pored njega je prošao neki čovjek pa reče: 'Blago onim očima koje su vidjele Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! Kako bismo željeli, a ja posebno, da vidim ono što si ti vidio i da svjedočimo ono čemu si ti bio svjedok!'. Mikdad se naljuti, a ja sam se počeo čuditi jer on nije rekao je ništa što je ružno, zatim mu se približio i rekao: 'šta tjera čovjeka da želi da je prisustvovao nečemu što mu Allah nije omogućio, neznajući kakav bi bio da je tome prisustvovao!? Tako mi Allaha, Poslaniku su dolazili ljudi koje će Allah, dž.š., baciti da padnu nosevima svojim u Džehennem i oni koji se nisu odazvali Poslaniku i nisu ga potvrdili kao poslanika; zar nećete zahvaljivati Allahu Koji vas je izveo iz utroba majki vaših; ne poznajući nikog drugog do vašeg Gospodara, vjerujući u ono što vam je dostavio vaš Poslanik, bit ćete sigurni od iskušenja od drugih ljudi.'"

Allah, dž.š., poslao je Poslanika, s.a.v.s., u najružnijem vremenu u kojem je mogao biti poslan jedan poslanik, u periodu džahilijeta, u kome nisu ljudi shvatali da ima bolje vjere od obožavanja kipova. Poslanik je došao sa Furkanom, pomoću kojeg je rastavio Istinu od neistine, roditelja od svog djeteta. Jer, ako čovjek uvidi da je njegov otac, ili njegovo dijete, ili njegov brat nevjernik, a Allah, dž.š., bude njemu otvorio njegovo srce za prihvat imana, zna da će taj, ako umre, ući u Vatru. Njegovo srce neće moći biti radosno ako zna da je neko njegov, koga voli, u Vatri. I to je ono za šta Allah, dž.š., kaže:

"i oni koji govore: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost." Ovo je vjerodostojan sened.

Uzvišeni kaže. "i učini nas predvodnicima bogobojaznih!", tj. vođama za kojima će se povoditi u dobru i koji će voljeti da njihovo obožavanje bude povezano sa obožavanjem njihove djece i njihovih potomaka i da njihova uputa bude takva da koristi drugima jer time se postiže najveća nagrada, najljepše stanište i utočište.

U ovom pogledu u Muslimovom "Sahihu" iznosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Kada čovjek umire, prestaju mu se bilježiti njegova djela osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi dobro dijete koje će pozivati na Pravi put, ili ako ostavi iza sebe nauku koja će koristiti drugima, ili kakvo drugo dobro djelo iz koga će proistjecati korist drugima.

...oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama dženetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani.

Komentar ajeta:

Nakon što je Uzvišeni napomenuo opise svojih robova mumina "Oni će", tj. oni opisani ovim svojstvima "biti nagrađeni" na Sudnjem danu "odajama", a to je Džennet, "za ono što su trpjeli", tj. zato što su bili ustrajni u tome.

"i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani", tj. bit će presretani i prvi pozdravljani i čašćeni pa će biti blagoslovljeni i spašeni, kao što mu Uzvišeni kaže, govoreći jezikom meleka:

"Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!" (13:24)

U njima će vječno ostati, a kako su one divno prebivalište i boravište.

Komentar ajeta:

Uzvišeni kaže: "U njima će vječno ostati", tj. vječno će u njima boraviti i to neće nikada prestati.

Uzvišeni također veli: "O kako su one divno prebivalište i boravište!", tj. divne li su one za gledanje i udobne za stanovanje.

Reci: 'Allah vam ne bi poklonio pažnju da nije vašeg ibadeta. Vi ste poricali, i neminovno vas čeka patnja.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni veli: "Reci: 'Allah vam ne bi poklonio pažnju da nije vašeg ibadeta'", tj. On vas je , zaista, stvorio samo da Njega obožavate i ne obazire se na vas niti vam pridaje važnost ako Ga ne obožavate. On je , zaista, stvorio stvorenja samo da Njega obožavaju.

Uzvišeni dalje kaže: "Vi ste poricali", o nevjernici. "Neminovno vas čeka patnja", tj. vaše nevjerovanje i vaše nijekanje bit će ono za šta slijedi kažnjavanje i uništenje na oba svijeta. Nakon toga je ubrzo došao dan Bedra.