- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
Sura El-Enbija
لَا يَسْمَعُونَ حَسِيسَهَا ۖ وَهُمْ فِى مَا ٱشْتَهَتْ أَنفُسُهُمْ خَٰلِدُونَ ﴿١٠٢﴾ لَا يَحْزُنُهُمُ ٱلْفَزَعُ ٱلْأَكْبَرُ وَتَتَلَقَّىٰهُمُ ٱلْمَلَٰٓئِكَةُ هَٰذَا يَوْمُكُمُ ٱلَّذِى كُنتُمْ تُوعَدُونَ ﴿١٠٣﴾ يَوْمَ نَطْوِى ٱلسَّمَآءَ كَطَىِّ ٱلسِّجِلِّ لِلْكُتُبِ ۚ كَمَا بَدَأْنَآ أَوَّلَ خَلْقٍ نُّعِيدُهُۥ ۚ وَعْدًا عَلَيْنَآ ۚ إِنَّا كُنَّا فَٰعِلِينَ ﴿١٠٤﴾ وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِى ٱلزَّبُورِ مِنۢ بَعْدِ ٱلذِّكْرِ أَنَّ ٱلْأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِىَ ٱلصَّٰلِحُونَ ﴿١٠٥﴾ إِنَّ فِى هَٰذَا لَبَلَٰغًا لِّقَوْمٍ عَٰبِدِينَ ﴿١٠٦﴾ وَمَآ أَرْسَلْنَٰكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَٰلَمِينَ ﴿١٠٧﴾ قُلْ إِنَّمَا يُوحَىٰٓ إِلَىَّ أَنَّمَآ إِلَٰهُكُمْ إِلَٰهٌ وَٰحِدٌ ۖ فَهَلْ أَنتُم مُّسْلِمُونَ ﴿١٠٨﴾ فَإِن تَوَلَّوْا۟ فَقُلْ ءَاذَنتُكُمْ عَلَىٰ سَوَآءٍ ۖ وَإِنْ أَدْرِىٓ أَقَرِيبٌ أَم بَعِيدٌ مَّا تُوعَدُونَ ﴿١٠٩﴾ إِنَّهُۥ يَعْلَمُ ٱلْجَهْرَ مِنَ ٱلْقَوْلِ وَيَعْلَمُ مَا تَكْتُمُونَ ﴿١١٠﴾ وَإِنْ أَدْرِى لَعَلَّهُۥ فِتْنَةٌ لَّكُمْ وَمَتَٰعٌ إِلَىٰ حِينٍ ﴿١١١﴾ قَٰلَ رَبِّ ٱحْكُم بِٱلْحَقِّ ۗ وَرَبُّنَا ٱلرَّحْمَٰنُ ٱلْمُسْتَعَانُ عَلَىٰ مَا تَصِفُونَ ﴿١١٢﴾
102.
huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,
103.
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" –
104.
onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.
105.
Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
106.
U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,
107.
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
108.
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!"
109.
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;
110.
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
111.
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."
112.
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."
102.
sie hören von ihr nicht (einmal) das leiseste Geräusch. Und sie werden in dem, was ihre Seelen begehrt haben, ewig bleiben.
103.
Der größte Schrecken macht sie nicht traurig, und die Engel empfangen sie: „Das ist euer Tag, der euch versprochen wurde.
104.
An dem Tag, da Wir den Himmel zusammenfalten, wie der Urkundenschreiber die Schriftstücke zusammenfaltet. Wie Wir eine erste Schöpfung am Anfang gemacht haben, wiederholen Wir sie; (das ist) ein für Uns bindendes Versprechen. Wir werden es bestimmt tun.
105.
Und Wir haben bereits im Buch der Weisheit nach der Ermahnung geschrieben, daß Meine rechtschaffenen Diener das Land erben werden.
106.
In diesem ist fürwahr eine Botschaft an Leute, die (Uns) dienen.
107.
Und Wir haben dich nur als Barmherzigkeit für die Weltenbewohner gesandt.
108.
Sag: Mir wird (als Offenbarung) nur eingegeben, daß euer Gott nur ein einziger Gott ist. Werdet ihr nun (Allah) ergeben sein?
109.
Wenn sie sich abkehren, dann sag: Ich habe es euch (allen) gleichermaßen angekündigt, und ich weiß nicht, ob das nahe ist oder fernliegt, was euch versprochen wird.
110.
Gewiß, Er weiß, was an Worten laut vernehmbar geäußert wird, und Er weiß, was ihr verheimlicht.
111.
Und ich weiß (auch) nicht, ob es vielleicht nur eine Versuchung für euch ist und ein Nießbrauch auf Zeit.
112.
Er sagte: Mein Herr, richte der Wahrheit entsprechend. Und unser Herr ist der Allerbarmer, bei Dem Hilfe zu suchen ist gegen das, was ihr beschreibt.
102.
i čuti njenu huku oni neće! i U onom što im duše njihove zažele oni vječno uživat će!
103.
Neće ih brinuti Strah Najveći i dočekivat će ih meleki: Evo Dana vašega, koji je bio obećan vama!
104.
A na Dan kad smotamo nebo Mi - kao što se smota list za knjige - i kao što smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo opet iz ništa stvoriti! To je obećanje Naše, Mi zbilja možemo to učiniti!
105.
A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi!
106.
U tome je, zbilja, pouka za ljude koji budu Allahu robovali.
107.
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali!
108.
Ti reci: Meni se objavljuje da je vaš Bog jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!
109.
A ako se oni okrenu, ti reci: Ja sam sve vas opomenuo podjednako, i ja ne znam da li je ono čime vam se prijeti blizu ili daleko!
110.
On zbilja zna riječi glasno izgovorene, a zna i ono što vi tajite.
111.
A ja ne znam da nije ovo za vas kušnja i do roka određenoga uživanje.
112.
Gospodaru moj! Sudi Ti po Istini! - reče on – A Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj kod Koga treba utočište tražiti od onoga kako Ga opisujete vi!
102.
Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati;
103.
neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je Dan vaš koji vam je obećavan!"
104.
Na Dan kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi ćemo, doista, to učiniti.
105.
Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
106.
U ovom je doista saopćenje za ljude koji budu Allahu robovali,
107.
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
108.
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog- Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"
109.
A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, obavijestio, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono što vam se kao prijetnja obećava."
110.
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
111.
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.
112.
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga čime Ga opisujete."
102.
(102) They will not hear its sound, while they are, in that which their souls desire, abiding eternally.
103.
(103) They will not be grieved by the greatest terror,[907] and the angels will meet them, [saying], "This is your Day which you have been promised" -
104.
(104) The Day when We will fold the heaven like the folding of a [written] sheet for the records. As We began the first creation, We will repeat it. [That is] a promise binding upon Us. Indeed, We will do it.[908]
105.
(105) And We have already written in the book [of Psalms][909] after the [previous] mention[910] that the land [of Paradise] is inherited by My righteous servants.
106.
(106) Indeed, in this [Qur’ān] is notification for a worshipping people.
107.
(107) And We have not sent you, [O Muḥammad], except as a mercy to the worlds.
108.
(108) Say, "It is only revealed to me that your god is but one God; so will you be Muslims [in submission to Him]?"
109.
(109) But if they turn away, then say, "I have announced to [all of] you equally.[911] And I know not whether near or far is that which you are promised.
110.
(110) Indeed, He knows what is declared of speech, and He knows what you conceal.
111.
(111) And I know not; perhaps it[912] is a trial for you and enjoyment for a time."
112.
(112) [The Prophet (ﷺ)] has said, "My Lord, judge [between us] in truth. And our Lord is the Most Merciful, the one whose help is sought against that which you describe."[913]
102.
Neće čuti huku njegovu i oni će u onome što požele duše njihove vječno boraviti.
103.
Neće ih brinuti najveći užas – tj. strahote Kijametskog dana, a veli se i klanje smrti (koja će biti u liku ovna) na Sudnjem danu. Također se još kaže: prvo puhanje u Rog; nego će ih dočekivati meleci: "Ovo je vaš dan koji vam je obećan!"
104.
Onoga dana kada smotamo nebo kao što se smota list papira za pisanje. – Sidžill je registar u kojem se čuva zapisano. Veli se da je Sidžill ime čovjeka koji zapisuje, a ovo mišljenje je slabo (daif). Drugi vele da je sidžill ime meleka na drugom nebu, a i ovo mišljenje je slabo (daif). Kao što smo započeli prvo stvaranje, Mi ćemo ga ponoviti – tj. kako smo bili u stanju prvi put stvoriti, tako smo u stanju ponovo stvoriti i oživjeti, kao što se u 79. ajetu sure Ja-Sin veli: Reci: Oživjet će ih Onaj koji ih je stvorio prvi put. Veli se: vratit ćemo ih u likove u kojima su bili, kao što se u hadisu navodi: Ljudi će na Sudnjem danu biti proživljeni bosi, goli i neobrezani"; obećanje Naše. Mi ćemo doista to učiniti. – Ovo je pojačanje dokaza za istinitost proživljenja.
105.
I Mi smo zapisali u Zeburu – O tome šta je Zebur postoje dva mišljenja, prvo: to je knjiga koja je objavljena Davudu, pa je Zikr, po ovome mišljenju, Tevrat koji je objavljen Musau, i drugo: pod Zeburom se misli na sve Knjige koje je Allah, dž.š., objavio vjerovjesnicima. U tom slučaju Zikr je Levh-i mahfuz. Prvo mišljenje je pretežnije (erdžah), jer je vezivanje Zebura za Davuda očiglednije i više je u upotrebi, a i zbog toga što je Zebur jednina pa je pretežnije da upućuje na jednu Knjigu nego na sve objavljenje Knjige, a i zbog toga što se u Davudovom Zeburu navodi da će Zemlju naslijediti dobri robovi; poslije Zikra, da će Zemlju naslijediti Moji robovi dobri. – Pod Zemljom u ovom ajetu se misli na Zemlju općenito, na njene istočne i zapadne predjele. Neki vele da se misli na blagoslovljenu zemlju (erd mukaddese), a ima i onih koji smatraju da se misli na Džennet. Prvo mišljenje je najočiglednije (azher), a dobri robovi su ummet Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem. U ajetu je pohvala za ovaj ummet, kao i izvještaj o budućnosti, a što se i potvrdilo, jer je Allah, dž.š., otvorio ovome ummetu istočne i zapadne predjele Zemlje.
106.
Zaista je u ovome proglas za ljude pobožne (ponizne i pokorne Allahu, dž.š.).
107.
A tebe smo poslali kao potpunu milost svjetovima. – Ovo je obraćanje našem sejjidu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a u čemu je velika počast za njega. Riječ milost je došla u akuzativu, što ukazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potpuna milost. Ili: poslali smo te svjetovima kao oni koji su milostivi. U ovim i drugim mogućim značenjima očigledno je slijedeće: Allah, dž.š., je ukazao milost svjetovima time što je poslao našeg sejjida Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Došao im je sa najvećom srećom i spasom od najveće nesreće. Pod njegovim rukama ljudi su postigli mnoga dobra oba svijeta. Poučio ih je nakon što su bili neuki. Uputio ih je nakon što su bili u zabludi. Ako neko upita: Milost je došla općenito, pa kako nevjernicima nije ukazana milost? Postoje dva odgovora na ovo pitanje. Prvi odgovor glasi: da su nevjernici uzvjerovali, bili bi obuhvaćeni milošću. Oni su ti koji su ostavili milost nakon što im je izložena. Drugi odgovor je: njima je ukazana milost samim tim što nisu kažnjeni kao što su bili kažnjeni prethodni nevjernici - poplavom, strašnim krikom i tome sličnim.
108.
Reci: "Meni se samo objavljuje da je vaš Bog jedan Bog, pa da li ćete postati odani muslimani?!"
109.
Pa ako se oni okrenu, ti reci: "Upozorio sam vas podjednako – Sve sam vas upoznao sa Istinom, i svima sam vam prenio poslanicu ne izostavljajući nikoga; i ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti.
110.
On zna glasan govor, i zna ono što krijete.
111.
A ja ne znam, možda je to vama iskušenje – u odgađanju vaša kazne; i uživanje izvjesno vrijeme." – tj. do smrti ili do Sudnjeg dana
112.
Reče on: "Gospodaru moj, presudi po Istini! A Gospodar naš, Milostivi, jeste Onaj od Koga se traži pomoć protiv onoga kako Ga vi opisujete." – tj. tražim od Njega pomoć da mi da strpljenja zbog onoga što iznosite u vezi sa nevjerništvom i poricanjem.
102.
Huku njegovu neće čuti, i vječno će u onom što im budu duše željele uživati.
Komentar ajeta:
"Huku njegovu neće čuti." Tj. njegovo paljenje tjelesa.
Govor Uzvišenog: "I vječno će u onom što im budu duše željele uživati." Od neprijatnosti i nevolja će pošteđeni biti. A sve što žele i što im je milo bit će im priušteno.
To su Allahovi miljenici, koji će sirat-ćupriju takvim hodom koji je od munje brži proći, dok će nevjernici na njoj klečeći ostati. Ono što je spomenuto u ajetu broj 98, u to ne spadaju oni koji su obožavani a nisu bili zadovoljni time, kao što su meleki, Uzeir, Isa, Merjem i drugi koji su obožavani, a nisu bili zadovoljni time i od toga su tražili zaštitu od Allaha, dž.š.
103.
eće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekati: "Evo, ovo je vaš Dan, vama obećan!"
Komentar ajeta:
"Neće ih brinuti najveći užasi." O ovome je rečeno dosta toga, a rečeno je da će to biti kada Vatra džehenemska poklopi njegove stanovnike.
"Nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš Dan, vama obećan'" tj. po Danu njima obećanom meleki će ih viješću obradovati.
"Evo, ovo je vaš Dan, vama obećan." Tj. iščekujte ono što će vas sretnim učiniti.
104.
Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.
Komentar ajeta:
Uzvišeni veli da je ovo to što će se na Danu sudnjem dogoditi: "Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje", shodno riječima Uzvišenog:
"Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a čitava Zemlja na Sudnjem danu u šaci će Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim." /39: 67/
Buharija, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Omera, a ovaj od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /197/ "Odista će na Danu sudnjem sve zemlje i nebesa u Allahovoj desnici biti." Hadis na ovaj način prenosi samo Buharija, Allah mu se smilovao. Prenoseći od Ibn-Abbasa, Ibn Ebi-Hatem kaže: "Allah će sedam nebesa i sva živa stvorenja na njima smotati, kao i sedam zemalja i sva živa stvorenja koja su na njima. Svojom desnicom to sve će učiniti. To će u Njegovoj ruci biti kao zrno gorušice.
Govor Uzvišenog: "Kao što se smota list papira za pisanje." Ibn-Abbas rekao je: "Sidžil" (list) u osnovi je "stranica". Takvo mišljenje zastupa i Ali bin Talha, a od Talhe to mišljenje prenosi Avff. O tome tekstualno govori i Mudžahid, Katade i drugi, a za to mišljenje se opredijelio i Ibn-Džerir, jer je ono opće priznato u jeziku. Shodno tome ono znači: "Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao što se smota list papira preko onoga što je napisano", jer riječ "knjiga" ovdje je u značenju "ono što je napisano", a prijedlog "li" u značenju je "ala" shodno riječima Uzvišenog:
"I njih dvojica poslušaše i kad ga On čelom prema Zemlji položi." /38:103/ Tj. doslovno: "na čelo", tj. čelom, a za ovo u arapskom jeziku ima još primjera, a Allah najbolje zna.
"Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti, to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri da to učinimo."
Ovto znači da će se to neizostavno dogoditi. To je Dan kada će Allah sva stvorenja povratiti i iznova ih stvoriti kao što ih je prvi put stvorio, i On je kadar da ih iznova stvori. To će se nužno desiti, jer, kratko kazano, obećanje Uzvišenog Allaha je nešto što se ne mijenja i što ne može biti drugačije. On je to u stanju i zbog toga Uzvišeni kaže: "Mi smo doista kadri to učiniti." Imam Ahmed od Ibn-Abbasa prenosi: /198/ "Između nas ustao je Božiji Poslanik, s.a.v.s., propovijedajući: 'Pred Uzvišenim Allahom vi ćete biti okupljeni - goli, bosi, i neosunećeni. "Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti." Hadis navode Buharija i Muslim u svojim "Sahihima" prema riječima Š'ubeta.
105.
Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
Komentar ajeta:
Uzvišeni obavještava o sreći koju je predodredio za Svoje dobre robove i na ovom i na budućem svijetu, te Zemlju, koju im je u naslijedstvo dao, shodno Allahovim riječima:
"Allah obećava da će oni među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi." /24:55/ Nadalje, Uzvišeni govori da je ovo zapisano u Knjigama i da će se to neizostavno desiti, zbog čega Allah veli:
"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali." Pod pojmom "Zebur" misli se na Knjige koje su objavljene poslanicima, a "Zebur" je također ime knjige koja je objavljena Davudu, a.s., Pod pojmom "Zikr" ovdje se misli na Glavnu Knjigu (Ummul-kitab) u kojoj je Allah propisao šta će se desiti sve do Sudnjeg dana. Znači da je Uzvišeni Allah propisao u Tavratu, Indžilu i Kur'anu, te u suhufima koji su objavljeni svim Božijim poslanicima nakon Majke Knjiga (Ummul-kitab)
"...da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti" iz svih naroda koji su u Uzvišenog Allaha vjerovali. Allah je njima zagarantovao sreću, slavu, vladavinu, trijumf i da pravično i istinski narodima na Zemlji upravljaju na ovom svijetu. Što se tiče ahireta, dat će im da Zemlju zamijene Džennetom i onome što je u Džennetu, a što oko vidjelo nije, uho čulo, te što čovjeku pored postojećih blagodati uopće ne može na um pasti.
106.
U ovom je doista obavještenje za ljude koji budu Allahu robovali.
Komentar ajeta:
"u ovome je doista obavještenje za ljude koji budu Allahu robovali." Tj. u Kur'anu je pouka od koristi, a ona je dostatna narodu koji Allaha obožava na način kako im je On to propisao. Oni su ti čija je pokornost prema Allahu prevladala u odnosu na pokornost prema šejtanu i strastima. Riječi Uzvišenog: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." Uzvišeni ističe da je Muhameda, s.a.v.s., milošću svjetovima učinio, tj. da ga je poslao svima njima iz Milosti, pa onaj koji ovu Milost prihvata i na toj blagodati zahvalan bude, na oba će svijeta sretan biti.
Ko tu Milost odbije, na oba svijeta propao je, kako to Uzvišeni veli.
"Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima, nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli, u Džehennem, u kome će gorjeti, a užasno je on prebivalište." /14:28, 29/
107.
A Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
Komentar ajeta:
U svom "Sahihu" Muslim od Ebu-Hurejrea prenosi: /199/ "Rečeno je: "O Božiji Poslaniče, prokuni mušrike na što je on odgovorio: 'Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan milosti radi.'" Imam Ahmed prenosi od Selmana, koji kaže da je Božiji Poslanik državši govor kazao: /200/ "Kojeg god čovjeka da sam izgrdio u svojoj srdžbi ili ga, pak, kaznio, pa ja sam samo čovjek od Ademovih potomaka, rasrdim se kao što se i vi rasrdite. Allah me je poslao kao milost svjetovima i na Danu sudnjem ću od Allaha tražiti milost." Koja je to milost koja bi trebala doprijeti do onoga koji je niječe? Odgovor koji prenosi Ebu-Džafer bin Džerir od Ibn-Abbasa povodom riječi Uzvišenog:
"A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali", Onome koji u Allaha i Sudnji dan vjeruje, njemu je milost i na ovom i na budućem svijetu propisana, a onaj ko u Allaha i Poslanika ne vjeruje, netragom će od poniženja i stradanja, koja ranije narode zadesiše, nestati.
108.
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!"
Komentar ajeta:
Uzvišeni svom Poslaniku, neka je na njega salavat i mir, naređuje da mušricima dostavi:
"Meni se objavljuje da je vaš Bog - Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani." Tj. budite oni koji će to slijediti, predani i Njemu pokorni biti.
109.
A ako se oni okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono čime vam se prijeti."
Komentar ajeta:
"A ako se oni okrenu", tj. ono čemu si ih zvao napuste, "Ti reci: 'Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo.'" Tj. podučavao sam vas da ću ja s vaše strane biti iskušavan kao i vi s moje strane, da sam ja čist od vas kao i vi od mene, shodno riječima Uzvišenog:
"I ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni - moja, a vama - vaša djela. Vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" /10:41/
"čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor." /8:58/ Tj. neka i ti znaš, a i oni, podjednako o otkazivanju ugovora, što je slučaj i u ovom ajetu:
"I ako oni leđa okrenu, ti reci: 'Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo.'" Tj. zar vas nisam podučio da ja neću odgovarati za ono što vi uradite, niti vi za ono što ja uradim, jer sam to znao.
"A ne znam da li je blizu ili daleko Ono čime vam se prijeti." Tj. to će se neminovno dogoditi, a koliko je to blizu ili daleko, ja to ne znam.
110.
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete.
Komentar ajeta:
"On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete." Tj. On zna sve stvari iz gajba i zna ono što Njegovi robovi javno iznose, kao i ono što kriju, bilo to malo ili veliko, Allah će ih adekvatno nagraditi.
111.
A ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.
Komentar ajeta:
"A ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme." Ibn-Džerir rekao je: "Možda je odlaganje, udaljavanje toga od vas samo vama iskušenje i uživanje do roka određenog."
112.
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!", reče on, "A Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj kod Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."
Komentar ajeta:
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili", reče on, "a Gospodar naš Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite." Tj. postavi granicu između nas i naroda koji niječe Istinu, a Allah je Taj od Kojeg vi pomoći trebate tražiti, zbog onog što govorite i laži koje iznosite pripisujući Mu druga, te stga što druga božanstva obožavate mimo Allaha. Nema boga osim Allaha, niti gospodara mimo Njega.