Sura El-Isra

A oni su te toliko uznemiravali na zemlji da bi te istjerali iz nje – Zamjenica oni odnosi se na Kurejšije koje su željele istjerati Vjerovjesnika, s.a.v.s., iz Mekke, što se zbilo prije Hidžre. Pod zemljom se ovdje misli na Mekku, jer je ona Vjerovjesnikov, s.a.v.s., grad; ali - tada ni oni u njoj ne bi ostali, nakon tebe, osim kratko – tj. da su te istjerali, i oni bi se poslije toga samo malo zadržali u Mekki. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., učinio hidžru iz Mekke u Medinu zbog uznemiravanja koje su njemu i njegovim ashabima priređivale Kurejšije, i oni poslije toga nisu dugo ostali u Mekki, odn. bijahu ubijeni na Bedru.

jer takav je zakon Naših poslanika koje smo prije tebe poslali! – tj. takav je običaj Uzvišenoga Allaha sa Njegovim poslanicima. I ti nećeš naći u zakonu Našem izmjene.

Klanjaj kad Sunce s polovine neba krene, pa do tmine noćne, i namaz u zoru! - Ovaj ajet aludira na na pet obaveznih namaza: duluk znači kada Sunce prijeđe polovinu neba, čime se aludira na podne i ikindiju-namaz; gaseki'l-lejl je noćna tmina, čime se aludira na akšam i jaciju-namaz, i kur'ane'l-fedžr je sabah-namaz. Riječ kur'ane'l-fedžr je u akuzativu zato što se povezuje sa česticom li u riječi liduluki i ima priloško značenje; veli se da se kur'ane'l-fedžr povezuje sa riječju salate na početku značenja; još se veli da se prije kur'ane'l-fedžr pretpostavlja ispušteni glagol ikre' u značenju: Uči Kur'an zorom! Za sabah-namaz rečeno je kur'ane'l-fedžr zato što se na sabah-namazu Kur'an uči više nego na drugim namazima, tj. klanja se sa dvije duge sure. Zaista, namazu u zoru mnogi prisustvuju! – tj. posvjedočuju ga ili prisustvuju mu zajedno noćni i danjski meleci, jer kada se uspinju noćni meleci, spuštaju se danjski meleci.

I dio noći probdij s njime kao nafilu svoju! – Nakon što je Uzvišeni naredio obavezne namaze, sada naređuje dodatne namaze, nafile. Tehedždžud je bdijenje ili klanjanje noću, tj. izostavljanje sna (hudžud). Zamjenica s njime odnosi se na Kur'an, tj. u značenju: Probdij dio noći učeći Kur'an (na namazu). Petom glagolskom vrstom (tefe'aale - tehedždžede) ukazuje se na izlazak, odn. napuštanje nečega; u ovom slučaju: napuštanje sna. Možda će te postaviti Gospodar tvoj na mjesto hvaljeno. – tj. dati ti šefa'at na Sudnjem danu.

I reci: "Gospodaru moj, uvedi me uvođenjem istinskim i izvedi me izvođenjem istinskim – Uvođenje znači Poslanikov, s.a.v.s., ulazak u Medinu, a izvođenje njegov izlazak iz Mekke; veli se: uvođenje je uvođenje u kabur, a izvođenje ponovno proživljenje. Ibn Atijje odabire mišljenje da ove riječi imaju općenito značenje za sve situacije; i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!" – Veli se: dokaz koji će mi pomoći i pokazati moju iskrenost; još se veli: snagu i vlast koji će mi pomoći protiv mojih neprijatelja, što je očiglednije mišljenje (azher).

I reci: "Došla je Istina, a nestalo je laži! – Istina je iman, a laž je nevjerništvo. Zaista, laž nestaje!"

Mi objavljujemo u Kuranu ono što je lijek i milost vjernicima – Pod lijekom se misli na to da Kur'an liječi srca od sumnji i neznanja; moguće je da se misli na liječenje bolesti putem njegovog učenja; a silnicima on samo povećava propast.

A kada Mi damo kakvu blagodat čovjeku, on se okrene – Pod čovjekom se misli općenito na ljude jer je okretanje u naravi čovjeka; veli se da se misli na nevjernika jer je on taj koji se okreće od Uzvišenoga Allaha; i udalji se ustranu – Ovo je potvrda (te'kid) i objašnjenje (bejan) okretanja; a kad ga zadesi zlo, onda očajava.

Reci: "Svako postupa po nahođenju svom – tj. po svome mišljenju i pravcu koji mu pristaje; a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravome Putu."

I pitaju te o duši. – Oni koji pitaju su jevreji, a veli se: Kurejšije na nagovor jevreja. Ruh je ovdje, prema većini komentatora Kur'ana, ruh (tj. duša) koji je u ljudskom tijelu; katkada se za njega kaže nefs. Još se veli da se pod ruhom ovdje misli na Džibrila ili na Kur'an, no prvo mišljenje je najispravnije zbog riječi koje slijede: Reci: "Duša je stvar Gospodara moga – tj. od stvari koje je Uzvišeni Allah zadržao samo za Sebe i nije ju otkrio Svojim stvorenjima. Jevreji su nagovorili Kurejšije da Vjerovjesnika, s.a.v.s., pitaju o duši rekavši tom prilikom: ''Ako vam ne odgovori na to pitanje, on je doista vjerovjesnik!'' Naime, oni su u Tevratu imali zapisano da je duša nešto što je poznato samo Uzvišenom Allahu. Ibn Burejde navodi: ''Vrijeme je prolazilo, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije znao šta je duša''. Među učenjacima postoje mnoga razilaženja o pojmovim ruh i nefs, ali se ovdje nećemo na to osvrćati; a vama je dato samo malo znanja!" – Ove riječi su upućene općenito svim ljudima jer je njihovo znanje neznatno u odnosu na znanje Uzvišenog Allaha, a veli se da su posebno upućene jevrejima, no prvo mišljenje je očiglednije (azher), jer se tim riječima aludira da ljudi neće biti u stanju spoznati dušu.

A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili – tj.: A da hoćemo Mi bismo uklonili Kur'an i izbrisali ga iz ljudskih srca i mushafa. Ovaj ajet se povezuje sa riječima: ''a vama je dato samo malo znanja", tj. u značenju: U Našoj moći je da uklonimo ono što ti se objavljuje pa ti ne bi imao nikakvog znanja; i ti, poslije, ne bi našao sebi u tome protiv Nas nikakva zastupnika – tj. zastupnika na koga bi se oslonio da ti se vrati znanje koje je iščezlo;

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali.

Komentar ajeta:

Ovo je objavljeno o nevjernicima Kurejša kada su namjeravali protjerati Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iz svoje sredine, pa im je Allah zaprijetio ovim ajetom, da, ukoliko ga protjeraju, neće ni oni ostati, nakon njega, dugo u Meki. Tako se i desilo. Poslije njegove Hidžre iz njihove sredine, nakon žestokih maltretiranja, nije prošlo ni godina i po a Allah ih je sastavio sa njim na Bedru, bez zakazivanja sastanka, pomogao ga protiv njih, učinio ga da ih savlada i pobjedi, pobije najuglednije među njima a zarobi njihove potomke.

Jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.

Komentar ajeta:

Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "...jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali." Ovakav je Naš običaj prema onima koji ne vjeruju u Naše Poslanike, maltretirajući ih i protjerujući ih iz njihovih sredina i zbog toga im dođe kazna. Da nije Muhammed, s.a.v.s., poslanik milosti došla bi im kazna na dunjaluku koju niko ne bi mogao izdržati, pa zbog toga kaže: "Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio..."/8:33/

Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju.

Komentar ajeta:

Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., izvršavanje obaveznih namaza u njihovo određeno vrijeme: "Obavljaj namaz kad Sunce s polovine neba krene." Ibn-Abbas kaže: "'Duluk', znači kada Sunce pređe polovinu neba." To isto zastupaju Ibn-Omer, Ibn-Mesud, Hasan, Dahhak i drugi. To mišljenje preferira i Ibn- Džerir. Od onoga što potvrđuje ovo mišljenje je hadis koji bilježi Ibn-Humejd od Džabira ibn Abdullaha, r.a., koji kaže:
/66/ "Pozvao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i još ko je želio od njegovih drugova, pa su jeli kod mene, a onda su izišli kada je sunce prešlo polovinu neba. Vjerovjesnik, s.a.v.s., izišao je i rekao: "Iziđi, Ebu-Bekre, jer je ovo period duluka kada je sunce prešlo sredinu neba." Zatim prenosi od Sehl ibn Bukkara a on od Ebi Awane, od Esveda ibn Kajsa, od Nebiha el-Anezija, od Džabira, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slično tome. (6) Na temelju ovoga, citirani ajet obuhvata termine pet dnevnih namaza. Iz riječi:" "kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine", (Gaseku el-lejl) je noćna tmina, razumije se da se radi o: podne, ikindiji, akšamu i jaciji. A riječi: i "namaz u zoru", označavaju sabah namaz. Tevatur-predanjem su precizirana namaska vremena koja su muslimani s generacije na generaciju prenosili, kao što je izneseno u djelima o tome, i neka je Allahu hvala: "jer namazu u zoru mnogi prisustvuju." Buharija bilježi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/67/ "Namaz obavljen kolektivno (u džematu) vrijedniji je od pojedinačnog za 25 stepeni, a meleki noći i meleki dana prisustvuju sabah namazu." Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Učite, ako hoćete: "i namaz u zoru jer namazu u zoru mnogi prisustvuju." U Sahihu Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/68/ "Smjenjuju se kod vas meleki noći i meleki dana i sastaju se na sabahu i na ikindiji namazu, a onda se uzdižu od vas, pa ih pita njihov Gospodar - a On zna sve o vama : 'Kako ste ostavili Moje robove?' Odgovorit će: 'Došli smo im a oni su klanjali i napustili smo ih a oni su klanjali.'

I probdij dio noći u namazu, - to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.

Komentar ajeta:

"...i probdij dio noći u namazu - to je samo tvoja dužnost." Naređuje mu noćni namaz, nakon farzova, kao što navodi Muslim u svome "Sahihu" od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan o tome, koji je namaz najvredniji osim farzova odgovorio: "Noćni namaz." Zbog toga je Uzvišeni naredio Svome Poslaniku, nakon farzova, noćni namaz a "tehedžud" je namaz nakon spavanja. To tvrde Alkame, El-Esved, En-Nehai i drugi a to je općepoznato u arapskom jeziku. "Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati," tj.radi ovo što ti se naređuje kako bi ti pripremili na Sudnjem danu mjesto hvale dostojno u kome će te hvaliti sva stvorenja i njihov Uzvišeni Gospodar. Ibn-Džerir kaže: "Većina komentatora Kurana smatra da je zagovaranje (šefaat) za ljude ne Sudnjem danu taj položaj koji će Muhammed, s.a.v.s., postići tako što će ih njihov Gospodar osloboditi od velikog straha i strahota toga dana." Smatram da će Allahov Poslanik, s.a.v.s., imati takve počasti na Sudnjem danu koje s njim niko neće dijeliti, niti će se iko u tome moći izjednačiti s njim! On je prvi kome će se zemlja otvoriti i onaj koji će jašući dospjeti na mjesto okupljanja. Posjedovat će zastavu tako da će svi od Adema, a.s., pa nadalje biti pod njegovom zastavom. On će imati izvor sa kojeg će se najviše piti voda na Sudnjem danu. Imat će veliki šefaat (zagovorništvo) kod Allaha kada dođe da presudi svojim robovima. To je, nakon obraćanja ljudi za šefaat Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau a.s., kada je svaki od njih na to odgovorio: "Nisam ja za to!" dok ne dođu Muhammedu, s.a.v.s., koji će reći: "Ja sam za to!" On će zagovarati za narod kojemu je naređeno da uđe u Vatru, pa će spriječiti njihov ulazak u nju, biće poslanik čijem će se ummetu prvo presuditi , prvi koji će prevesti svoj narod preko Sirat-ćuprije i prvi koji će zagovarati za Džennet, kao što se potvrđuje u Muslimovom "Sahihu". U hadisu u kome se spominje puhanje u rog, kaže se: "Svi će vjernici ući u Džennet samo sa njegovim šefaatom. On će prvi ući u njega, a njegov narod prije drugih. Zagovarat će o stepenima naroda koji oni neće postići svojim djelima. On je vlasnik položaja (el-vesile), a to je najvišI stepen u Džennetu, koji samo njemu priliči. Kada Allah Uzvišeni dopusti zagovaranje za grješnike, tada će zagovarati meleki, poslanici i vjernici a on će biti zagovornik za stvorenja čiji broj samo Allah Uzvišeni zna. Niko neće zagovarati kao on niti će ga dostići u tome. Sada ćemo spomenuti neke hadise koji tretiraju ovo mjesto vrijedno hvale, a od Allaha tražimo pomoć. Buhari bilježi od Ibn-Omera, r.a., da je rekao:
/70/ "Ljudi će na Sudnjem danu klečati; svaki narod će pratiti svoga vjerovjesnika govoreći: 'O ti, zagovaraj, o ti, zagovaraj!', sve dok zagovaranje ne stigne do Muhammeda, s.a.v.s.. To je dan u kome će ga Allah proživiti na mjestu hvale dostojnom." Također ga prenosi i Hamza ibn Abdullah od svoga oca a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Buhari bilježi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/71/ "Kada čuje učenje ezana koji kaže : 'Allahu moj, Gospodaru ovoga vječno savršenog poziva i zauvijek postojanog namaza, podari Muhammedu visoki stepen i uputi ga na hvale vrijedno mjesto koje si mu obećao' - dostojan mu je moj zagovor na Sudnjem danu." Ovo bilježi Buhari bez Muslima. Imam Ahmed bilježi od Ubejj ibn Kjaba, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
/72/ "Na Sudnjem danu ja ću biti - ne hvaleći se - imam i hatib poslanicima i onaj koji će između njih šefaat činiti." Bilježi ga Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih i Ibn-Madže. Imam Ahmed kaže da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao:
/73/ "Doneseno je pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., meso i to podlaktica, koju je inače volio, pa ju je zagrizao, pa zatim rekao: "Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu, a da li znate zbog čega je to? Allah će sakupiti prve i posljednje na istom mjestu... čut će onoga koji poziva i dobro će ga vidjeti. Sunce će se približiti, pa će ljude obuzeti briga i nevolja koju neće moći izdržati tako da će jedni drugima reći: 'Zar ne vidite šta vas je snašlo i zar ne očekujete da bi neko mogao zagovarati za vas kod vašeg Gospodara?' Jedni drugima će reći: 'Držite se Adema!' Doći će Ademu, a.s., (...ali će se on izviniti. Zatim će doći Nuhu, pa Ibrahimu, pa Musau, pa onda Isau, a.s., i svi će se pravdati zbog grijeha smatrajući da su ih zaradili i time će se stidjeti svoga Gospodara i svi će govoriti: 'Moja duša, moja duša, moja duša!' Zatim će se obratiti Muhammedu, s.a.v.s.) [8] i reći će mu: 'Muhammede, ti si Allahov Poslanik, pečat si svih poslanika i Allah ti je oprostio sve što si počinio, i ranije i kasnije, pa zagovaraj za nas kod svoga Gospodara. Zar ne vidiš u što smo zapali?!' Ja ću tada ustati i doći pod Arš. Past ću na sedždu svome Uzvišenom Gospodaru, zatim će mi Allah otkriti što nije otkrio nikome prije mene i nadahnuti me riječima Njegove pohvale i lijepom zahvalom Njemu.' Reći će mu se: 'Muhammede, podigni glavu, zamoli - dat će ti se i zagovaraj - bit će ti zagovaranje primljeno.' Podigao sam glavu i rekao: 'Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!' Bit će mi rečeno: 'Muhammede, uvedi od svog ummeta one koji neće račun polagati na desna dženetska vrata, a oni su saučesnici sa ljudima u ulasku na ostala dženetska vrata', a zatim kaže: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, zaista je između dvoje dženetskih vrata kao između Meke i Hidžra ili kao između Meke i Basre.' Ovaj hadis se bilježi i u "Sahihu" Buharije i Muslima. On, također, bilježi od Ebu-Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
/74/ "Ja sam prvak potomstva Ademova na Sudnjem danu, prvi kome će se kabur raspuknuti, prvi koji će zagovarati i prvi kome će zagovaranje biti primljeno."

I reci: "Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine! I daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!"

Komentar ajeta:

Katade kaže da riječi: "I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine'", označavaju Medinu, a riječi: i "I izvedi me ishodom Istine", označavaju Meku. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je u Meki, a zatim mu je naređena Hidžra, pa je Allah Uzvišeni objavio: "I reci: 'Gospodaru moj, uvedi me uvodom Istine i izvedi me ishodom Istine. I daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!'" Hasan kaže u komentaru ovog ajeta: "Obećao mu je njegov Gospodar da će degradirati vladara Perzije, oslabiti Perziju i njemu je potčiniti, i vladara Bizantije, oslabiti Bizantiju, njezin ponos i potčiniti mu je." Katade kaže o ovome: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao je da nema nikakve mogućnosti u tome bez snage, zato je molio snagu koja će pomoći Allahovu Knjigu, Allahove propise, Allahove naredbe i uspostavljanje Allahove vjere, jer je snaga (vlast) milost Allahova koju je učinio među Svojim robovima i da nije toga napali bi jedni druge pa bi snažni savladali nejake." Ibn-Džerir odabire mišljenje Hasana i Katade i ono je preovladavajuće, jer je uz istinu neophodno i pokoriti onoga ko joj se suprotstavlja i ko se oponira. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "A gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga."/57:25/ U hadisu stoji:
/75/ "Allah obuzdava vladarom (snagom) ono što ne obuzdava Kuranom." Naime, sprečava vlašću izvršavanje razvrata i grijeha, što neće učiniti većina ljudi samim Kuranom i onim što je u njemu od sigurnih prijetnji i oštrih upozorenja. To je stvarnost!

I reci: "Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!"

Komentar ajeta:

"I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži.'" Ovo je prijetnja i obećanje nevjernicima Kurejša, ono što je došlo kao istina od Allaha, u što nema nikakve sumnje, a to je ono što je objavljeno od Kurana, imana i korisnog znanja, a nestalo je njihove laži. Laž nema sigurnosti niti opstanka uz istinu: "Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane."/21:18/ Buharija bilježi od Ibn-Mesuda, r.a., da je rekao:
/76/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ušao je u Meku a oko Bejtullaha je bilo 360 kipova, pa ih je počeo udarati štapom koji je držao u svojoj ruci govoreći: "I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!'""Došla je Istina, a laži je nestalo."/34:49/ Ovako bilježe Muslim, Tirmizi, Nesai i Abdurrezzak.

Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.

Komentar ajeta:

Uzvišeni saopćava o Svojoj Knjizi koju je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s., kojoj je laž nepoznata i koja je lijek i milost vjernicima, odnosno koja briše u srcu bolesti sumnje, licemjerstva, idolopoklonstva, skretanja i odstupanja. Kuran, dakle, liječi od svega ovoga. On je, također, milost u kojoj nastaje iman, mudrost, traženje dobra i težnja za njim i to je samo kod onoga koji vjeruje u njega, iskreno se odnosi spram njega i slijedi ga. Što se tiče nevjernika - nasilnika prema samome sebi zbog nevjerstva, slušanje Kurana samo ga još više udaljava i povećava mu kufr. Greška je kod kafira a ne kod Kurana. Uzvišeni kaže: "A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova povećala vjerovanje?' Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru." /9:124-125/ Uzvišeni kaže: "...a nevjernicima on samo povećava propast", neće se okoristiti njime, neće ih sačuvati niti će ih izliječiti, jer je Allah učinio da Kuran bude vjernicima lijek i milost.

Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.

Komentar ajeta:

Uzvišeni upoznaje ovim ajetom na krnjavost čovjeka i njegove naravi, izuzev ukoliko ga Uzvišeni Allah ne sačuva u stanja radosti i beznađa, pa ako ga Allah obaspe kapitalom, zdravljem, nafakom i pomoći, okrene se od pokornosti Allahu, okrene se od Njegovih robova i oholo udalji. Mudžahid kaže: znači: "Udaljio se od nas." ovo je, kao što su Allahove riječi: "A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete" "a kad ga zadesi zlo", a to su iskušenja i belaji: "onda očajava", izgubi nadu da će postići dobro nakon toga, kao što su riječi Uzvišenoga: "A ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik "/11:9/

Reci: "Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu."

Komentar ajeta:

"Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju'", tj. po svojoj vjeri i na svoj način. Ovaj ajet - a Allah najbolje zna - prijetnja je idolopoklonocima, kao što su Njegove riječi: "...i reci onima koji neće da vjeruju: 'Radite što god možete...'"/11:121/ Zbog toga Uzvišeni kaže: "Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravom putu'", od nas i od vas i svako će biti nagrađen prema svome djelu i ništa mu skriveno biti neće.

Pitaju te o duši. Reci: "Duša je nešto što - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja."

Komentar ajeta:

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., da je rekao:
/77/ "Išao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na njivu u Medini, a on se poštapao sa ogoljelom palminom granom, pa je prošao pored židova koji su jedni drugima rekli: 'Pitajte ga o duši!' Neki su rekli: 'Ne pitajte ga!' Drugi su opet rekli: 'Pitajte ga o duši!' Upitali su ga: 'O Muhammede, šta je duša?' Još uvijek je bio naslonjen na ogoljelu palminu granu i ja sam mislio da mu se objavljuje. Rekao je: "Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'" Onda su rekli jedni drugima: 'Jesmo li vam rekli da ga ne pitate.'" Ovako bilježe Buharija i Muslim u hadisu posredstvom Ameša i ovo ukazuje, kako se na prvi pogled čini da je ovaj ajet medinski i da je objavljen onda kada su ga o tome pitali židovi u Medini. Međutim, cjelokupno poglavlje je mekansko, a argument koji podupire tu činjenicu je ono što bilježi imam Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a.:
/78/ "Kurejšije su rekli židovima: 'Predložite nam nešto što ćemo pitati ovoga čovjeka.' Rekli su im: 'Pitajte ga o duši!', pa su ga pitali. Tada je objavljen ajet: "Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'" Rekli su: "Dato nam je mnogo znanja i Tevrat, a kome je dat Tevrat - dato mu je veliko dobro". Prenosilac kaže: "Allah je objavio: "Reci: 'Kada bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga...'"/18:109/ Ovim se odgovara da se objavljivanje ovoga ajeta desilo drugi puta u Medini ili mu je poslata objava da im odgovori na ono što su ga pitali, sa prethodnim ajetom. Muhammed ibn Ishak prenosi od nekih svojih drugova, od Ataa bin Jesara da je rekao:
/79/ "Objavljeno je u Meki: "a vama je dato samo malo znanja.", pa kada je Muhammed, s.a.v.s., preselio u Medinu, došli su mu židovski svećenici i rekli: 'Muhammede, nije li došlo do nas da si ti rekao: " ...a vama je dato samo malo znanja." Jesi li aludirao na nas ili na svoj narod?' Rekao je: 'Aludirao sam na vas.' Oni su rekli: 'Ti učiš da je nama dat Tevrat u kome je pojašnjenje za svaku stvar.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tevrat je u Allahovom znanju mali, a Allah vam je dao da sve dok budete radili prema njemu - koristiće vam.'" Uzvišeni je objavio: "Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, Silan i Mudar" /31:27/ Mufessiri se razilaze u značenju duše ovdje na više mišljenja. Jedni kažu: To su duše sinova Ademovih koje se nalaze u njihovim tijelima. Drugi kažu da je značenje duše ovdje Džibril. Neki, pak, smatraju da je njeno značenje veliki melek srazmjeran svim stvorenjima. Neki, opet, tvrde da se njime označava grupa meleka u likovima sinova Ademovih, a drugi kažu da se time podrazumijeva grupa koja vidi meleke a oni njih ne vide. Oni su spram meleka, kao što su meleki spram sinova Ademovih. A što se tiče riječi Uzvišenog: "Pitaju te o duši. Reci: 'Duša je nešto što samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja'", tj. doista je duša Njegova stvar, a znanje o njoj pripada isključivo Njemu, mimo vas, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "a vama je dato samo malo znanja." On vam otkriva samo malo Svoga znanja i neko zna samo onoliko koliko želi Svemoćni i Uzvišeni.

A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.

Komentar ajeta:

Ibn-Mesud, r.a., rekao je: "Dodirnut će ljude crveni vjetar misli na kraju ovodunjalučke epohe, od Šama, tako da neće ostati u Mushafu a niti u srcu ijednog čovjeka ni jedan ajet, a zatim je proučio ajet: "A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili."