Sura Jusuf

Ti od njih ne tražiš za to nagradu – tj. ti od njih ne tražiš nagradu za vjerovanje (iman), pa da im to pričinjava poteškoću; on je samo opomena svjetovima.

A koliko ima dokaza – tj. stvorenja i stvari koji ukazuju na Uzvišenog Allaha; na nabesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću!

Ne vjeruje većina njih u Allaha, nego Mu druge pridružuju. – Ovo je objavljeno o arabljanskim nevjernicima koji su potvrđivali postojanje Uzvišenog Allaha, a obožavali nešto drugo mimo Njega. Veli se da je objavljeno o ehl-i kitabijama zbog njihovih riječi da su Uzejr i Mesih ''sinovi Allahovi''.

Zar mogu biti sigurni da ih neće zadesiti nevolja, kao kazna Allahova, ili da im neće doći Čas suđeni iznenada, a da oni neće ni primjetiti?

Reci: "Ovo je put moj – išaret na islamski šeri'at; ja pozivam ka Allahu s jasnim dokazom – tj. pozivam ljude da robuju Uzvišenom Allahu i ja imam jasne dokaze; ja, i onaj koji me slijedi – ''ja'' je potvrđivanje prethodne zamjenice u riječima: ''ja pozivam...''; riječi: ''i onaj ko me slijedi'' povezuju se zamjenicom ''ja''; riječi: ''s jasnim dokazom'' ('ala besire) su ''akuzativ stanja''; veli se da je zamjenica ''ja'' subjekt, a da su riječi 'ala besire predikat (u značenju: ja sam dokaz), i prema ovome tumačenju može se zastati na riječima ''ja pozivam ka Allahu''. No, ovo je nesuvislo mišljenje (be'id); i neka je slavljen Allah – pretpostavlja se značenje: Ja velim neka je slavljen Allah!; ja nisam mnogobožac!"

Mi smo slali poslanike prije tebe samo muškarce – odgovor onima koji negiraju da su poslanici iz reda ljudi; veli se da se ovim riječima aludira da žene nisu slate kao poslanici; njima smo objavljivali, iz gradova su bili! – tj. bili su iz gradova, a ne iz pustinje, jer Uzvišeni Allah nije slao poslanike iz reda stanovnika pustinje zbog surovosti njihove naravi. Zar ovi ne putuju po zemlji, pa da vide kako su skončali oni prije njih?! A Kuća Onoga svijeta bolja je za one bogobojazne, zar vi ne shvaćate?

I kad bi izgubili nadu poslanici – moguće je: a) nadu da će njihovi narodi povjerovati ili b) da će im doći pomoć; prvo mišljenje je ljepše (ahsen); i pomišljali da će ih lašcima proglasiti – Čita se kuzzibu (sa tešdidom na zalu) i kuzibu (bez tešdida na zalu); ako se čita kuzzibu, onda se zamjenica množine toga glagola i glagola zannu odnosi na poslanike, tj. oni su pomišljali i oni su proglašavani lašcima; glagol zannu (''pomišljali'') moguće je razumjeti u njegovom osnovnom značenju: sumnjati, ili u značenju sigurnog znanja (jekin), tj. poslanici su bili uvjereni da su ih njihovi narodi već proglasili lašcima, pa su gubili nadu u njihovo vjerovanje. Ako se pročita kuzibu, onda se zamjenica množine toga glagola i glagola zannu odnosi na narod kojima su oni poslani kao poslanici, tj. narodi su pomišljali da su ih poslanici već slagali u pogledu poslanstva ili pomoći njima; došla bi im pomoć Naša! Pa bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a nije odvraćana kazna Naša od naroda zločinačkog!

U kazivanjima o njima – tj. o poslanicima općenito, ili: o Jusufu, a.s., i njegovoj braći; je pouka za one koji su razumom obdareni. On nije besjeda izmišljena – tj. Kur'an; nego potvrda onih prije njega – O ovome smo govorili u suri el-Bekare (41), i objašnjenje za sve, i Uputa, i milost naroda koji vjeruje.

Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima.

Komentar ajeta:

"Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur'an", tj. ti, Muhammede, ne tražiš od njih za savjet, poziv na dobro i pravi put, nikakvu nagradu, nego to činiš samo radi Allaha. Kur'an je samo opomena svim svjetovima", tj. da razmišljaju o njemu i da se njegove upute i spasa drže na ovom i na budućem svijetu.

A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni iznosi nemarnost većine ljudi da razmišljaju o znakovima i dokazima Njegove Jedinosti u onome što je On stvorio na nebesima i na Zemlji, u tijelima koja putuju, galaksijama i planetama. Koliko na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim graniče, i bašči, i planina, i mora, i neplodnih prostora, koliko živog i mrtvog, životinja i bilja, plodova različitog ukusa, mirisa, boja i osobina... Pa slava neka je Jedinom Stvoritelju, utočištu svega!

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni, zatim, kaže: Većina ovih ne vjeruju u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." Ibn-Abbas kaže: Oni bi, kada im se rekne: 'Ko je stvorio nebesa, Zemlju i planine', odgovorili: 'Allah', ali su Mu pri tome dodavali i druga božanstva." U dva Sahiha stoji: (628) Mušrici su u svojim obraćanjima govorili: 'Odazivam Ti se, Koji druga nemaš, osim druga koga ti imaš, koji vlasti nema.'" A u Muslimovom Sahihu prenosi se da, kad bi oni rekli: Odazivam Ti se, Koji druga nemaš, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao bi: (629) 'Dosta je, ne dodajite više!'" Uzvišeni kaže: Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (31:13) Najveće je ono mnogoboštvo gdje se sa Allahom obožava drugi. U Dva sahiha prenosi se od Ibn-Mes'uda da je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je najveći grijeh, (630) na što je on odgovorio: Da pripišeš Allahu druga, a On te je stvorio." Hasan el-Basri kaže za ajet: Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim", da se to odnosi na munafika - licemjera, koji radi zato da ga ljudi vide, što je smisao Allahovih riječi: ...Kad ustaju namaz obaviti , lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (4:142) Postoji i druga, skrivena vrsta širka, koga onaj koji ga čini i ne zna, kao što prenosi Hamad ibn Seleme od Asima ibn Ebi en-Nedžud, a ovaj od Urve, koji je rekao: Ušao Huzejfe kod nekog bolesnika i vidio na njegovoj nadlaktici neku traku, pa ju je otkinuo, a onda proučio: Većina ovih ne vjeruju u Allaha, nego druge Njemu smatraju ravnim." U hadisu se, također, kaže: (631) Ko se zakune nečim, osim Allahom, učinio je širk." Hadis je prenio i dobrim ocijenio Et-Tirmizi. Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (632) Vračanje, zapisi i gatanje jesu širk." Imam Ahmed prenosi od Isaa ibn Abdurrahmana, koji kaže: (633) Ušao sam kod Abdullaha ibn Ikrime, koji je bio bolestan, da ga posjetim. Neko mu je rekao: 'Što nisi privezao kakav zapis', a on je odgovorio: 'Zar da privežem, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko priveže nešto, biva tome prepušten.' Ovaj hadis prenosi i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea. U Imam-Ahmed -ovom Musnedu prenosi Ukbe ibn Amr da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (634) Ko objesi zapis, Allah mu neće dati da ozdravi, a ko objesi školjku, Allah ga neće sačuvati." Ebu-Sei'id ibn Ebu-Nedale kaže: (635) Kada Allah skupi sve ljude, od početka do kraja, na Dan u koji nema sumnje, povikat će se: 'Ko je pripisivao Allahu druga, u svom obraćanju Allahu, neka traži nagradu kod toga, osim Allaha, jer je Allah nezavisan od bilo kakvih saučesnika.'" Prenosi ga Ahmed. A prenosi El-Džahiz, Ebu-Ja'la El-Musili od Ma'kala ibn Jesara, koji kaže: Osvjedočio sam se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.," ili je rekao: Pričao mi je Ebu Bekr es-Siddik da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (636) Širk - mnogoboštvo među vama je skrivenije od pokreta mrava", pa je dodao: Hoćeš li da te uputim kako ćeš se osloboditi malog ili velikog širka? Reci: Bože moj, tražim Tvoju zaštitu da svjesno širk ne učinim i tražim Tvoj oprost za ono što sam nesvjesno učinio!"

Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, neće stići ili da ih Čas suđeni neće iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni, zatim, kaže: Zar mogu biti sigurni da ih nevolja kao Allahova kazna neće stići...?", tj. zar su ovi mnogobošci sigurni da im neće doći kazna odakle se nisu ni nadali, kao što Uzvišeni kaže: A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju - da ih Allah neće u zemlju utjerati, ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći."

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže, naređujući Svome Poslaniku, s.a.v.s., da saopći ljudima i džinima, da je ovo Njegov put, pravac i zakon, a to je poziv u vjerovanje da nema drugog boga, osim Jedinog Allaha, Koji nema saučesnika, kojim poziva Allahu, imajući jasne dokaze, uvjerenje i argument, on i svako ko ga bude slijedio, poziva onome čemu je pozivao Allahov Poslanik, s.a.v.s., imajući jasne dokaze, uvjerenje, razumski i vjerski argument. i neka je Uzvišen Allah", tj. Allaha smatram Najčistijim, Najuzvišenijim i Najmoćnijim, da bi imao druga ili sličnog Sebi, ili sina ili oca, ili suprugu; pomagača ili savjetnika. On je Uzvišen i čist od svega toga.

A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, građane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skončali oni prije njih, - a ahiret je zaista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se nećete opametiti!

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni iznosi da je On slao Svoje poslanike između muškaraca, a ne žena, u čemu se slaže većina učenjaka, na što ukazuje i kontekst ovoga ajeta; da Allah Uzvišeni nije dostavljao ženama, Ademovim potomkinjama, vjersku objavu. Neki tvrde da su Sara, žena Ibrahimova, a.s., Musaova, a.s., majka i Merjema, majka Isaova, a.s., bile Allahovi poslanici. Sve što se, međutim, u Kur'anu govori o objavi njima i razgovoru meleka sa njima, ne treba smatrati da su one time bile Allahovi poslanici. Ako su htjeli reći da je vjerovjesništvo visoka počast, onda nema sumnje da im ta počast pripada, ali to samo po sebi ne zadovoljava kriterij poslanstva. Sljedbenici ehli-sunneta smatraju da među ženama nije bilo vjerovjesnika, ali je bilo iskrenih vjernica, kao što Uzvišeni kaže, govoreći o najčasnijoj među njima, Merjemi, kćeri Imranovoj: Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova uvijek je istinu govorila, i oboje su hranu jeli" (5:75), opisavši je njenim najvećim svojstvom - najiskrenijim vjerovanjem. Da je ona, međutim, bila vjerovjesnik, Allah Uzvišeni bi to spomenuo kao stepen njene počasti i dostojanstva. Ona je, prema tome, po kuranskom slovu siddika", tj. iskrena vjernica. Ed-Dahhak prenosi Ibn-Abbasovo mišljenje o ajetu: A Mi smo i prije tebe samo ljude slali", tj. nisu bili duhovna bića, kao što tvrdite, što potvrđuju i Allahove Uzvišene riječi: Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i pio i po trgovima hodao" (25:20), građane kojima smo objave dostavljali". Pod pojmom podrazumijeva se grad. Nisu bili beduini, stanovnici pustinje, koji su po prirodi osori i grubi, dok je poznato da su stanovnici gradova blaže naravi i karaktera od beduina. Zar ovi ne putuju po svijetu...", znači ovi koji tebe u laž nagone, Muhammede, pa ne vide kako su skončali oni prije njih", tj. narodi koji su u laž nagonili svoje poslanike, kako ih je Allah uništio, što će se, također, desiti svima nevjernicima, jer kada ovi čuju kako su prošli oni, vidjet će da je Allah uništio nevjernike, a spasio vjernike. Zato Allah Uzvišeni kaže: A ahiret je, zaista, bolji za one koji se budu Allaha bojali", tj. kao što smo spasili vjernike na ovom svijetu, tako ćemo ih spasiti i na ahiretu, što je za njih mnogo bolje od ovog svijeta. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kad krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti: njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati."

I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički.

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže da je Njegova pomoć stizala svim Njegovim poslanicima, kad su se nalazili u najtežim situacijama i kad su očekivali Allahovu pomoć, kao što Uzvišeni kaže: toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć!?'" (2:214) Za riječi u ajetu: ...da će ih lašcima proglasiti", imaju dva načina učenja (kiraeta) - jedan sa tešdidom ,a drugi bez tešdida. O tome, također, postoje dva predanja-od Ibn-Abbasa i Ibn-Mes'uda. Aiša, r.a., osporava one koji smatraju da je riječ bez tešdida, što podržava i Ibn- Džerir. El-Buhari prenosi od Urve ibn Zuhejra, da je Aiša, kada ju je upitao o ajetu: i kad bi poslanici gotovo nadu izgubili...", da li je rekla u laž su ih nagonili". Rekao sam: Oni su bili uvjereni da ih njihov narod smatra lašcima. Da li se to mišljenje može prihvatiti?" Da, života mi", rekla je, oni su u to bili uvjereni." Rekao sam joj: pomišljali su da će ih lašcima nazvati". Rekla je: Sačuvaj Bože" da su poslanici tako mislili o svome Gospodaru. Rekao sam: Pa šta onda znači ovaj ajet?" Ona je rekla: To su sljedbenici Poslanika, koji su vjerovali u Allaha i poslanike, pa su se njihova iskušenja oduljila, a pomoć im zaostala, 'pa bi i poslanici gotovo nadu gubili' zbog onih iz njihovog naroda koji su ih u laž nagonili, pa su pomislili da ih i njihovi sljedbenici smatraju lašcima. Tada im je stizala Allahova pomoć"... Rekao sam joj, nije li riječ bez tešdida? Ona je odgovorila: Bože sačuvaj!"Ibn-Džurejdž prenosi od Urve, a on od Aiše, da se ona usprotivila izgovoru ove riječi bez tešdida, govoreći: Allah nije ništa obećao Muhammedu, s.a.v.s., a da on nije znao da će se to ispuniti prije njegove smrti, ali iskušenja nisu napuštala Allahovog Poslanika, tako da su čak pomislili da su ih (poslanike) i oni koji su bili vjernici s njima počeli smatrati lašcima." Ibn Ebi-Mulejke kaže, prenoseći riječi Urve, da je Aiša učila: izgovarajući tešdid na riječi." 407

407 Dodao bih: ono što je Aiša rekla najbolje je, najtačnije i najdostojnije mišljenje o vjerovjesnicima i poslanicima, s.a.v.s. A ko želi vidjeti šta kažu drugi, neka se obrati na original Ibn-Kesirovog tefsira. Njeno mišljenje potvrđuje i Ibn-Džerir.

U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kuran nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.

Komentar ajeta:

Allah Uzvišeni kaže: U kazivanju poslanika o njihovim narodima; te kako smo spasili vjernike, a uništili nevjernike, pouka je za one koji su razumom obdareni"; Kur'an nije izmišljena besjeda", tj. ovom Kur'anu ne priliči da laže i izmišlja. On potvrđuje da su istinite knjige prije njega objavljene", tj. potvrđuje što je tačno u nebeskim knjigama, a negira ono što je izmišljeno i krivotvoreno, i sve objašnjava", naredbe i zabrane, u vjerovanju, bogoslužju, međusobnim odnosima, vijestima o prošlim narodima, uzimanju pouke iz tih događaja, bilo da je riječ o podršci ili neprijateljstvu Allahovim poslanicima i svemu što iz toga proizlazi. Stoga je Kuran ...putokaz i milost narodu koji vjeruje", koji njihova srca izvodi iz zablude na Pravi put i kojim traže milost Gospodara ljudi na ovom i na budućem svijetu. Pa, molimo Allaha Velikog da nas učini od njih na ovome i na budućem svijetu...!