Sura El-Araf

Moj zaštitnik je Allah, Koji Knjigu objavljuje i On štiti dobre!" – tj. On je moj čuvar i pomaže mi tako da mi vi ne možete nanijeti štetu ma koliko vi i vaša božanstva to željeli; zatim on opisuje Uzvišenog Allaha kao Onoga ko Knjigu objavljuje i da se On brine o dobrima; iz ova dva opisa zaključuje se o istinitosti Vjerovjesnika, s.a.v.s., tj. da mu se objavljuje Knjiga i da ga Uzvišeni Allah čuva, a onoga koga Uzvišeni čuva - on je od dobrih, dobar čovjek je nužno i iskren čovjek u svojm riječima, a pogotovo u riječima koje prenosi od Uzvišenog Allaha.

A oni kojima se vi klanjate pored Njega ne mogu ni vama pomoći, niti mogu sebi pomoći! – Odgovor mnogobošcima, o čemu smo već govorili.

A kad ih zamolite da vas upute na Pravi Put, oni ne čuju! - Moguće je da se ovdje misli na idole, pa je ovo njihovo omalovažavanje i odgovor onima koji ih obožavaju, jer su oni mrtva materija koja ništa ne čuje, o čemu smo naprijed govorili; ili se misli na nevjernike, koji se opisuju kao oni koji ne čuju, tj. čuvenjem koje im koristi, zbog njihove pretjerane mržnje ili zato što im je Allah zapečatio njihova srca. Vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide! – Ako je ovo opis idola, riječi ''kao da te gledaju'' imaju preneseno značenje (medžaz), dok riječi ''ali oni ne vide'' imaju stvarno značenje (hakika), jer oni imaju oblik očiju kojima ništa ne vide; a ako je ovo opis nevjernika, riječi ''kao da te gledaju'' imaju stvarno značenje, dok riječi ''ali oni ne vide'' imaju preneseno značenje na hiperboličan način (mubalega), kao što su opisani riječima ''da ne čuju''.

Ti olakšavaj – O riječima huzi'l-'afve imamo dva mišljenja: a) prema ljudima, njihovom ahlaku, njihovim riječima i djelima postupaj s olakšanjem i nemoj im otežavati kako se ne bi udaljili; prema ovome, 'afv znači olakšavanje i praštanje ljudima, što je suprotno neznanju i preopterećenosti, kao što pjesnik kaže: Oprosti mi (huzi'l-'afve minni), moja ljubav će se nastaviti!; i b) uzmi od njih sadaku koja je lahka za njih i njihove imetke i ono što im je podareno; veli se da je ovo bilo prije propisivanja obaveznog zekjata; 'afv, prema ovome, označava lahkoću ili mnoštvo; i naređuj dobra djela – El-'urfu znači el-ma'ruf, dobro djelo; veli se da el-'afv označava običaje/adete koji vladaju među ljudima, i time malikije argumentiraju propis o uvažavanju običaja; a okreni se od neznalica! – tj. ne promatraj bezumnike ravnajući se prema njihovim riječima i djelima, već im praštaj. Kada je objavljen ovaj ajet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je meleka Džibrila o njemu pa mu je on rekao: ''Ne znam ni ja dok ne upitam!'' Zatim se Džibril vratio i rekao: ''Muhammede, tvoj Gospodar ti naređuje da uspostavljaš vezu sa onim ko je prekida, da daješ onome ko ti ne daje i da opraštaš onome ko ti učini nepravdu''. Od Džafera es-Sadika se prenosi da je rekao: ''Uzvišeni Allah je u ovom ajetu naredio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., plemeniti ahlak''. Dakle, prema ovome, radi se o propisu koji je trajno utemeljen, što je ispravno mišljenje.

A ako te pokuša navesti šejtan na zlo – Šejtanov nezg (navraćanje na zlo) i njegova vesvesa bivaju putem izazivanja sumnje u Istinu, naređivanja griješenja ili navraćanja na srdžbu; zato je Uzvišeni naredio traženje utočišta kod Njega od toga; u jednom hadisu navodi se da se neki čovjek jako rasrdio pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Naučit ću te riječima koje, kad izgovoriš, nestat će ono što te zaokupilo. Te riječi su: E'uzu billahi mine'š-šejtani'r-radžim'' (Utječem se Allahu od prokletoga šejtana); ti potraži utočište kod Allaha! Zaista On sve čuje i sve zna!

Oni koji su bogobojazni, čim ih dodirne sablazan šejtanska – Tā'ifun označava sablazan (pobudu) šejtansku; riječ tā'ifun može se čitati i kao tajfun i tajjifun; dosjete se – Nije naveden objekt ovoga glagola (tezekkeru) jer se misli općenito na (pod)dosjećanje na strah od Allahove kazne, ili na nadu u Njegovu nagradu, ili na svijest o Njemu i stid od Njega, ili na šejtanovo neprijateljstvo i traženje utočišta od njega, ili, pak, na promišljanje, uzimanje pouke i tsl.; i odjednom progledaju! – srčanim vidom.

A njihova braća podržavaju ih u zabludi – zamjenica njihova odnosi se na šejtane, što se povezuje sa riječima ''sablazan šejtanska'', tj. misli se na šejtansku vrstu, pa je zato zamjenica njihova navedena u množini; a njihova (šejtanska) braća su nevjernici; ''podržavaju ih'' znači pomažu ih; zamjenica ih (u: jemuddūnehum) odnosi se na nevjernike, a subjekt tog glagola je šejtan; moguće je da se od ihvan (braća) misli na šejtane, a da se zamjenica u ihvanuhum odnosi na nevjernike, pa bismo onda dobili drugo značenje: da nevjernike podržavaju šejtani; i nikako ne prestaju! – tj. šejtani ne prestaju da podržavaju svoju braću nevjernike, ili, nevjernici ne prestaju sa svojom zabludom; u završecima ova dva ajeta imamo stlisku figuru zvanu luzum ma la jelzim, gdje imamo podudaranje u harfu sad prije harfa ra', tj.: mubsirun i juksirun.

Kad im ne doneseš nijedan ajet, oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" – Pod zamjenicom im misli se na nevjernike; o riječima idžtebejtehā imamo dva mišljenja: prvo da one znače: ''Zašto ga sam ne izmisliš'', i prema ovom mišljenju, pod ajetom se misli na ajet iz Kur'ana; naime, ponekada bi Vjerovjesniku, s.a.v.s., Objava prestala silaziti pa su nevjernici govorili: ''Zašto nešto sam ne doneseš iz Kur'ana!''; prema drugome mišljenju, gornje riječi znače: ''Zašto ga (ajet) ne tražiš od Allaha i sam ne izabereše od Njega''; prema ovome mišljenju, ajet je mudžiza, tj. oni govore: ''Traži mudžizu od Allaha!'' Reci: "Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje od Gospodara moga. – tj. ja ne izmišljam Kur'an, prema prvome mišljenju, odn. ne tražim mudžizu od Allaha, prema drugome mišljenju. Ovo su jasni dokazi – Besa'ir su znakovi, upute i išareti; od Gospodara vašeg, i Uputa, i milost za ljude koji vjeruju.

A kad se uči Kuran, vi ga slušajte i šutite – O ovim riječima postoje tri mišljenja: a) šutnja koja se ovdje naređuje odnosi se na učenje Kur'ana od strane imama u namazu; b) šutnja prilikom hutbe; i c) šutnja prilikom učenja Kur'ana u svim situacijama, što je najpretežnije mišljnje (radžih) zbog dva razloga: prvi, riječi u ajetu su općenite (am) i nema dokaza za njihovu specifikaciju (tahsis), i drugi, ajet je objavljen u Mekki, dok je hutba propisana u Medini; da bi vam se smilovalo." – Neko je rekao da je milost (rahmet) najbliža onome ko sluša Kur'an, zbog ovog ajeta.

I spominji Gospodara svoga usebi – Moguće je da se misli na srčani zikir, bez jezika, ili na zikir jezikom usebi; prema prvoj mogućnosti, riječi (koje slijede): ne podižući jako glas povezuju se na nečim drugim, tj. sa drugim stanjem, a prema drugoj mogućnosti, te riječi su objašnjenje i tumačenje onih prvih (na početku ajeta); ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, ujutro i predvečer – tj. u sabah i predvečerje; riječ āsāl je množina riječi asl, a ona je opet množina riječi esīl (predvečerje); veli se da se pod jutrom i večerom misli na sabah i ikindiju-namaz; također se veli da se misli na svih pet vakata namaza; najočiglednije je mišljenje (azher) da ove riječi imaju općenito značenje; i ne budi nemaran!

Zaista oni koji su kod tvoga Gospodara – To su meleci, neka je mir na njih; spominjanje meleka je podsticaj za vjernike, a opomena za nevjernike; ne ohole se da Mu robuju, i slave Ga i samo Njemu sedždu čine! – ve lehu jesdžudun; objekt (lehu) je naveden prije glagola (jesdžudun) kako bi se značenje ograničilo, tj. oni samo Allahu čine sedždu, a Allah najbolje zna!

Moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni kaže: Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka, "moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu.

A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni kaže: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha obožavate, "ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći."

A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni kaže: "A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." Ove su riječi slične Njegovim riječima: "Ako im se molite, ne čuju vašu molbu."(35:14) U riječima Uzvišenog: "vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaže: "kao da te gledaju", to znači: oni te dočekaju vještačkim očima: izgleda kao da te vide, a to je ustvari obična materija. Oni ne vide, jer su to samo kipovi, napravljeni od kamena, drveta ili nečeg drugog. Za razliku od toga, Es-Suddi smatra da se ove riječi odnose na mnogobošce. Međutim, prvi stav je ispravniji. (A ja, Nesib, kažem: Kada se govori o nakani Allaha Uzvišenog, možda je ipak najispravnije to da On o kipovima govori kao o razumnim bićima: "vidiš ih kao da te gledaju", aludirajući na osobe koje mnogobošcima ti kipovi predstvaljaju. To su, ustvari, bili dobri i pobožni ljudi, pa su mnogobošci te kipove napravili prema njihovom izgledu i nazvali ih njihovim imenima. I kada se oni obraćaju tim kipovima, oni se ustvari obraćaju tim dobrim ljudima, koje su uzeli za posrednike između njih i Allaha Uzvišenog. Oni se nikada nisu obraćali baš tom kamenu i drvetu, jer su bili svjesni da su ih oni svojim rukama napravili i da oni ne čuju i ne vide. Oni su se tim kipovima obraćali kao da su to, ustvari, oni dobri ljudi, misleći da će ih oni približiti Allahu. Zato Uzvišeni o njima govori kao da su to razumna bića, od početka ajeta: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", pa sve do Njegovih riječi: "ali oni ne vide", itd.) A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!

Komentar ajeta:

Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim navode: Junus nam je pričao: Sufjan - tj. ibn Ujejne - pričao nam je od Ubejja, da je on rekao:/347/ Kada je Allah Uzvišeni objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!", Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: "Šta je ovo, Džibrile?" A on mu je odgovorio: "Allah ti naređuje da oprostiš onom ko ti nepravdu nanese, da daš onom ko tebi ne da i da odeš onom ko tebi ne dolazi." Ovaj hadis prenosi i Ibn-Merdevejh preko Džabira i Kajsa ibn Sa'da ibn Ubade od Poslanika, s.a.v.s. A El-Buhari kaže: Uzvišeni kaže: "Ti sa svakim - lijepo!..." Riječ znači: dobro i lijepo. Zatim on navodi predanje od Ibn-Abbasa, r.a., u kojem se kaže da je jedan čovjek naljutio Omera kad je ušao kod njega, pa mu je el-Hurr ibn Kajs rekao: "O vladaru pravovjernih, Allah je Uzvišeni rekao Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s.: 'Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!', a ovaj čovjek je zaista neznalica! I tako mi Allaha, Omer nije prešao preko tog ajeta kada mu ga je on citirao! On se uvijek obuzdavao kada bi mu bila citirana Knjiga Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog." Ovo predanje navodi samo El-Buhari. A Buharijine riječi: "Riječ znači: dobro i lijepo", potvrđuju i Urve ibn-Zubejr, Es-Suddi, Katade, Ibn-Džerir i još neki. Ibn-Džerir kaže: "Allah je naredio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da naređuje ljudima dobro - podrazumijevajući tu sva dobra djela - i da se kloni neznalica." Iako je to izrečeno u formi naredbe Poslaniku, s.a.v.s., time se ustvari odgajaju vjernici da otrpe kada neko nanese nepravdu i uvredu lično njima, a ne da puste na miru one koji zapostavljaju svoje obaveze prema Allahu, niti da opraštaju onima koji ne vjeruju u Allaha i neće da spoznaju da je On Bog - jer su takvi muslimanima neprijatelji. U vezi sa riječima Uzvišenog: "Ti sa svakim - lijepo!..." Se'id ibn Ebi-Arube navodi od Katade: "Ovo su pravila ponašanja koja je Allah preporučio i naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s.," a jedan mudrac je taj smisao pretočio u stihove sa asonancom:

Praštaj i naređuj dobro - kao što ti je naređeno, i kloni se neznalica!

Svakom se sa blagošću obraćaj - divna li je blagost od moćnika!

A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni upućuje na traženje zaštite kod Njega od šejtana - džina, jer ga lijepim postupkom nećeš od sebe otjerati. On te želi potpuno uništiti i upropastiti, jer ti je on otvoreni neprijatelj, kao što je i prije bio tvome pretku Ademu, a.s. Tumačeći riječi Uzvišenog: "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti", Ibn-Džerir kaže: "Ako te šejtan naljuti da bi te nagovorio da se ne kloniš neznalice i da mu oprostiš", "ti potraži utočište u Allaha", tj. kod Allaha zatraži zaštitu od njegovog podsticanja na zlo. A podsticanje na zlo vodi smutnji, bilo preko srdžbe, bilo preko nečeg drugog. "On, uistinu, sve čuje i zna." On čuje i kada te neznalica napadne i kada od šejtanskog nagovora na zlo tražiš utočište kod Allaha, kao i sav ostali govor Njegovih stvorenja - ništa mu se od toga ne može sakriti. On zna čime će te zaštititi od šejtanskog nagovaranja na zlo, a zna i sve ostalo o svemu što je stvorio. Riječ znači: traženje utočišta, oslonca i zaštite od zla, a riječ znači: traženje utočišta i oslonca u traženju dobra. U tom smislu, El-Hasan ibn Hani' pjeva:

O Ti, od Kojeg tražim pomoć

za ono što želim - i od Kojeg tražim

zaštitu od onog što ne želim.

Ljudi ne mogu namjestiti kost

koju Ti slomiš - niti ponovo slomiti onu

koju Ti namjestiš.

Na početku ovog tefsira naveli smo hadise o traženju zaštite od Allaha, pa nema potrebe da ih ovdje ponovo iznosimo.

Oni koji se Allaha boje, čim ih dodirne sablazan šejtanska, sjete se, i odjednom dođu sebi,

Komentar ajeta:

Ovdje Uzvišeni govori o Svojim bogobojaznim robovima, koji izvršavaju ono što je On naredio i klone se onog što je On zabranio: "čim ih dodirne", tj. čim ih zadesi, a neki ovo čitaju: "sablazan". Oba su ova kiraeta poznata, s tim što neki kažu da imaju isto značenje, a drugi da ima razlike u njihovom značenju. Tu riječ tumače na različite načine: kao srdžba, kao napad, kao nagovor na zlo i kao bolest. Zatim Uzvišeni kaže: "sjete se", tj. sjete se Allahove kazne i Njegove obilne nagrade, i Njegovog obećanja dobrima i prijetnje lošima, pa se odmah pokaju, vrate i obrate Allahu, te kod Njega zatraže zaštitu, "i odjednom dođu sebi", tj. shvate i poprave se.

dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i nikako ne prestaju.

Komentar ajeta:

Zatim Uzvišeni kaže: "dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju", tj. šejtanske prijatelje među ljudima, kao što Uzvišeni kaže: "jer su rasipnici braća šejtanova" (17:27), a to su oni koji slijede šejtane i slušaju ih, "šejtani podržavaju u zabludi", tj. uljepšavaju im grijehe i potiču ih na njih, pomažući ih tako u neznanju i gluposti, "i nikako ne prestaju". Tj. šejtani podstiču svoje prijatelje među ljudima na zlo i to im ne dosadi, jer im je takva priroda i narav. "...nikako ne prestaju", tj. ne malaksavaju i ne odustaju od toga.

Kad im nijedan znak ne doneseš, oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" - Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje." Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.

Komentar ajeta:

O riječima Uzvišenog:...oni govore: "Zašto ga sam ne izmisliš!" Ibn-Abbas kaže: tj. zašto ga ne primiš od Allaha! Drugi put, on je rekao da to znači: "Zašto ga sam ne izmisliš i doneseš!" A riječima Uzvišenog: "Kad im nijedan znak ne doneseš", misli se na mu'džizu. Tj. oni su govorili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Zašto se ne potrudiš da nam doneseš mu'džize od Allaha, pa da ih i mi vidimo i povjerujemo u njih?" A Allah Uzvišeni mu kaže: Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje", tj. ja od Uzvišenog ništa prvi ne tražim, nego izvršavam ono što mi On naredi i slijedim ono što mi On objavi. Ako mi On pošalje neku mu'džizu prihvatim je, a ako je ne pošalje - ne tražim je prvi - osim ako mi to On dozvoli, a On je mudar i sve zna. Zatim ih On upućuje na to da je ovaj Kur'an najveća mu'džiza, najjasniji argument i najbolji dokaz: "Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju."

A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite - da biste bili pomilovani.

Komentar ajeta:

Nakon što je Uzvišeni rekao da je Kur'an uputstvo, milost i jasni dokaz za ljude, On naređuje da se, iz poštivanja i veličanja Kur'ana, šuti dok se on uči, a ne da se radi ono na što nevjernici iz plemena Kurejš nagovaraju: "Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku." (41:26) To je posebno potrebno kada imam na farzovima uči Kur'an naglas. U tom smislu Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, r.a.: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /348/ "Imam je postavljen da bi bio slijeđen; pa kada on donese tekbir, i vi donesite tekbir, a kada on uči Kur'an - vi šutite..." Ovaj hadis ovako navode i autori Sunena, također od Ebu-Hurejrea. Ibn-Džerir prenosi od Bešira ibn Džabira: "Dok je Ibn-Mes'ud jednom klanjao, čuo je da neki ljudi uče naglas sa imamom. Pa kada je imam završio, on reče: 'Zar ne možete shvatiti, zar ne možete razumjeti'": "A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite", kao što vam je Allah naredio! Imam Ahmed i autori Sunena navode od Ez-Zuhrija, on od Ebu- Ekseme el-Lejsija, a on od Ebu-Hurejrea: /349/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom je, završivši namaz u kojem je učio naglas, upitao: "Je li iko od vas maloprije zajedno sa mnom učio?" "Da, Allahov Poslaniče" - odgovori jedan čovjek, a on reče: "Upitao sam se: Zašto mi neko ometa učenje Kur'ana?" Kada su to ljudi čuli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prestali su učiti Kur'an sa njim u namazima u kojima je on učio naglas. Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen /dobar/, a Ebu-Hatim er-Razi proglašava ga sahihom /vjerodostojan/. O pitanju učenja Kur'ana u namazu ima više mišljenja. Jedno je da se Kur'an ne uči za imamom ni u namazima u kojima se uči naglas, ni u onim u kojima se uči u sebi. Prema drugom mišljenju, samo se Fatiha uči, i to u stankama imama. To je stav jednog broja ashaba, tabiina i još nekih nakon njih. Zatim, od Ibn-Abbasa prenosi se da treba šutjeti u farz-namazima. A od Mudžahida se prenosi da treba šutjeti samo u toku džumanskih farza i hutbe. Ibn-Džerir zastupa stav da treba šutjeti na bajramima, na džumi i u namazima u kojima imam uči naglas. Time se misli na šutnju u toku farz-namaza i hutbe - sukladno hadisima u kojima se naređuje šutnja za imamom i u toku hutbe. A El-Hasan kaže: "Kada budeš počašćen druženjem sa Kur'anom, onda ga slušaj!" Imam Ahmed navodi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /350/ "Ko posluša jedan ajet iz Allahove Knjige, dobro djelo će mu biti mnogostruko upisano, a ko ga prouči, on će mu biti svjetlo na Kijametskom danu." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed - Allah mu se smilovao.

I spominji Gospodara svoga u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi nemaran

Komentar ajeta:

Uzvišeni naređuje da Ga na početku i na kraju dana puno spominjemo. On kaže: "...ponizno i sa strahopoštovanjem", tj. Spominji svoga Gospodara u sebi, a ne naglas, i sa strahom i nadom. Zato Uzvišeni kaže: "...i ne podižući jako glas". Dakle, lijepo je da to bude tihi izgovor, a ne dozivanje i podizanje glasa. Zato, kada su neki upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /351/ "Da li je naš Gospodar blizu pa da Mu se obraćamo šapatom, ili je on daleko pa da ga glasno dozivamo?" - Allah Uzvišeni je objavio: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli." (2:186) A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Musa el-Eš'arije, r.a.: /352/ U jednom pohodu ljudi su podigli svoje glasove čineći dovu, pa im je Poslanik, s.a.v.s. rekao: "O ljudi, obuzdajte se, jer vi ne molite nekog ko je gluh niti daleko! Onaj Koga molite blizu je i On sve čuje. On je svakom od vas bliži od vrata njegove jahalice." Allah Uzvišeni naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s., da ne uči Kur'an glasno kako ga mnogobošci ne bi čuli, a također da ga ne uči ni potpuno u sebi, kako bi ga čuli ashabi, te da nađe srednje rješenje - učeći ga između toga dvoga. Tako mu On, u ovom časnom ajetu, kaže: Z"...i ne podižući jako glas - ujutro i navečer, i ne budi nemaran". Ovim se želi podstaći to da se Uzvišeni puno spominje ujutro i navečer, kako se ne bi bilo nemarno.

Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet čine; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju.

Komentar ajeta:

Zato On ovdje hvali meleke, koji Ga se sjećaju neprestano, i danju i noću: "...oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu ibadet čine..." On ih je ovako spomenuo da bismo se mi poveli za njima i kao i oni mnogo činili dobra djela i ibadete. Zato nam je ovdje propisana sedžda - jer se ovdje govori o njihovoj sedždi Allahu Uzvišenom: "...i samo pred Njim licem na tlo padaju". Svi se slažu da je ovo prva sedžda u Kur'anu, koja je propisana i onom ko je prouči i onom ko je čuje. A u hadisu koji Ibn-Madže prenosi od Ebu-Derdaa, a on od Poslanika, s.a.v.s., stoji /353/ da je on ovu sedždu ubrajao među kur'anske sedžde.