- Besim Korkut
- Bubenheim (Deutsche)
- Enes Karić
- Muhamed Mehanović
- Saheeh International (English)
- Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
- Ibn Kesir
Sura El-Maida
قَالَ عِيسَى ٱبْنُ مَرْيَمَ ٱللَّهُمَّ رَبَّنَآ أَنزِلْ عَلَيْنَا مَآئِدَةً مِّنَ ٱلسَّمَآءِ تَكُونُ لَنَا عِيدًا لِّأَوَّلِنَا وَءَاخِرِنَا وَءَايَةً مِّنكَ ۖ وَٱرْزُقْنَا وَأَنتَ خَيْرُ ٱلرَّٰزِقِينَ ﴿١١٤﴾ قَالَ ٱللَّهُ إِنِّى مُنَزِّلُهَا عَلَيْكُمْ ۖ فَمَن يَكْفُرْ بَعْدُ مِنكُمْ فَإِنِّىٓ أُعَذِّبُهُۥ عَذَابًا لَّآ أُعَذِّبُهُۥٓ أَحَدًا مِّنَ ٱلْعَٰلَمِينَ ﴿١١٥﴾ وَإِذْ قَالَ ٱللَّهُ يَٰعِيسَى ٱبْنَ مَرْيَمَ ءَأَنتَ قُلْتَ لِلنَّاسِ ٱتَّخِذُونِى وَأُمِّىَ إِلَٰهَيْنِ مِن دُونِ ٱللَّهِ ۖ قَالَ سُبْحَٰنَكَ مَا يَكُونُ لِىٓ أَنْ أَقُولَ مَا لَيْسَ لِى بِحَقٍّ ۚ إِن كُنتُ قُلْتُهُۥ فَقَدْ عَلِمْتَهُۥ ۚ تَعْلَمُ مَا فِى نَفْسِى وَلَآ أَعْلَمُ مَا فِى نَفْسِكَ ۚ إِنَّكَ أَنتَ عَلَّٰمُ ٱلْغُيُوبِ ﴿١١٦﴾ مَا قُلْتُ لَهُمْ إِلَّا مَآ أَمَرْتَنِى بِهِۦٓ أَنِ ٱعْبُدُوا۟ ٱللَّهَ رَبِّى وَرَبَّكُمْ ۚ وَكُنتُ عَلَيْهِمْ شَهِيدًا مَّا دُمْتُ فِيهِمْ ۖ فَلَمَّا تَوَفَّيْتَنِى كُنتَ أَنتَ ٱلرَّقِيبَ عَلَيْهِمْ ۚ وَأَنتَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ شَهِيدٌ ﴿١١٧﴾ إِن تُعَذِّبْهُمْ فَإِنَّهُمْ عِبَادُكَ ۖ وَإِن تَغْفِرْ لَهُمْ فَإِنَّكَ أَنتَ ٱلْعَزِيزُ ٱلْحَكِيمُ ﴿١١٨﴾ قَالَ ٱللَّهُ هَٰذَا يَوْمُ يَنفَعُ ٱلصَّٰدِقِينَ صِدْقُهُمْ ۚ لَهُمْ جَنَّٰتٌ تَجْرِى مِن تَحْتِهَا ٱلْأَنْهَٰرُ خَٰلِدِينَ فِيهَآ أَبَدًا ۚ رَّضِىَ ٱللَّهُ عَنْهُمْ وَرَضُوا۟ عَنْهُ ۚ ذَٰلِكَ ٱلْفَوْزُ ٱلْعَظِيمُ ﴿١١٩﴾ لِلَّهِ مُلْكُ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَمَا فِيهِنَّ ۚ وَهُوَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرُۢ ﴿١٢٠﴾
114.
Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"
115.
"Ja ću vam je spustiti" – reče Allah -"ali ću one među vama koji poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti."
116.
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" – on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.
117.
Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru! I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.
118.
Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar si Ti."
119.
Allah će reći: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njime. To će veliki uspjeh biti!"
120.
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!
114.
Isa, der Sohn Maryams, sagte: O Allah, unser Herr, sende zu uns einen Tisch (mit Speisen) vom Himmel herab, der für uns, für den ersten von uns und den letzten von uns, ein Fest sein soll und ein Zeichen von Dir. Und versorge uns. Du bist ja der beste Versorger.
115.
Allah sagte: Ich werde ihn gewiß zu euch hinabsenden. Wer von euch aber danach ungläubig ist, den werde Ich mit einer Strafe strafen, mit der Ich (sonst) niemanden (anderen) der Weltenbewohner strafe.
116.
Und wenn Allah sagt: O ’Isa, Sohn Maryams, bist du es, der zu den Menschen gesagt hat: ,Nehmt mich und meine Mutter außer Allah zu Göttern!’?, wird er sagen: Preis sei Dir! Es steht mir nicht zu, etwas zu sagen, wozu ich kein Recht habe. Wenn ich es (tatsächlich doch) gesagt hätte, dann wüßtest Du es bestimmt. Du weißt, was in mir vorgeht, aber ich weiß nicht, was in Dir vorgeht. Du bist ja der Allwisser der verborgenen Dinge.
117.
Ich habe ihnen nur gesagt, was Du mir befohlen hast (, nämlich): ,Dient Allah, meinem und eurem Herrn! Und ich war über sie Zeuge, solange ich unter ihnen weilte. Seitdem Du mich abberufen hast, bist Du der Wächter über sie. Du bist über alles Zeuge.
118.
Wenn Du sie strafst, so sind sie Deine Diener, und wenn Du ihnen vergibst, so bist Du ja der Allmächtige und Allweise.
119.
Allah wird sagen: Dies ist der Tag, an dem den Wahrhaftigen ihre Wahrhaftigkeit nützt. Für sie sind Gärten, durcheilt von Bächen, ewig und auf immer darin zu bleiben. Allah hat Wohlgefallen an ihnen, und sie haben Wohlgefallen an Ihm. Das ist der großartige Erfolg.
120.
Allah gehört die Herrschaft über die Himmel und die Erde und das, was in ihnen ist. Und Er hat zu allem die Macht.
114.
a sā, sin Merjemin, reče: Allahu, o naš Gospodaru, s neba nam Ti trpezu spusti, da nam blagdan ona bude i čudo od Tebe i našim prvima i našim potonjim ljudima! I opskrbi nas, jer si Ti opskrbitelj najbolji!
115.
Allah reče: Ja ću vama trpezu spustiti! A ko će od vas i nakon toga nevjernik biti Ja ću takvog, doista, kao nikog na svijetu, žestoko kazniti!
116.
I kada Allah rekne: O sā, sine Merjemin, da li ti ljudima kza: 'Uzmite mene i majku moju kao božanstva dva uz Allaha?' I reći će sā: Slavljen nek' si Ti! Nije bilo moje da govorim o onom na što prava ne posjedujem! Da tako rekoh, Ti bi to znao, Ti znaš što ja znam, a ja što Ti znaš – ne znam! Ti si, doista, Znalac tajni svih.
117.
Ja im nisam drugo rekao osim ono što si mi Ti naredio: Robujte Allahu, i mome i vašemu Gospodaru! I svjedokom sam im bio sve dok sam međ' njima boravio, a kad si me Ti uzeo, Ti si nad njima bdio, Ti nad svakom stvari bdiješ!
118.
Ako ih kazniš Ti, oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš, pa Ti silan i mudar si!
119.
I Allah će reći: Evo Dana u kome će istinoljubivima istinoljubivost koristiti njihova! Njima pripadaju bašče rajske kroz koje teku rijeke, u njima će oni vječno ostati, s njima zadovoljan Allah će biti, a i oni s Njim, to će uspjeh biti golemi!
120.
Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje i onog što na njima je; On može učiniti sve.
114.
Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i znak Tvoj, i opskrbi nas, a Ti si Opskrbitelj najbolji!"
115.
Allah reče: "Ja ću vam je, zaista, spustiti, ali ću one među vama koji i poslije budu poricali podvrgnuti patnji kakvom nikoga među svjetovima neću mučiti."
116.
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!,'" on će reći: "Uzvišen si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; baš Ti, zaista, dobro znaš ono što je čulima nedokučivo."
117.
Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: "Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!" I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si me Ti k Sebi uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiješ.
118.
Ako ih patnji podvrgneš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, pa, uistinu si Ti Silni i Mudri.
119.
Allah će reći: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje teku rijeke, pripasti; vječno i dovijeka u njima će ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti."
120.
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On nad svime ima moć.
114.
(114) Said Jesus, the son of Mary, "O Allāh, our Lord, send down to us a table [spread with food] from the heaven to be for us a festival for the first of us and the last of us and a sign from You. And provide for us, and You are the best of providers."
115.
(115) Allāh said, "Indeed, I will send it down to you, but whoever disbelieves afterwards from among you - then indeed will I punish him with a punishment by which I have not punished anyone among the worlds."
116.
(116) And [beware the Day] when Allāh will say, "O Jesus, Son of Mary, did you say to the people, 'Take me and my mother as deities besides Allāh?'" He will say, "Exalted are You! It was not for me to say that to which I have no right. If I had said it, You would have known it. You know what is within myself, and I do not know what is within Yourself. Indeed, it is You who is Knower of the unseen.
117.
(117) I said not to them except what You commanded me - to worship Allāh, my Lord and your Lord. And I was a witness over them as long as I was among them; but when You took me up, You were the Observer over them, and You are, over all things, Witness.
118.
(118) If You should punish them - indeed they are Your servants; but if You forgive them - indeed it is You who is the Exalted in Might, the Wise."
119.
(119) Allāh will say, "This is the Day when the truthful will benefit from their truthfulness." For them are gardens [in Paradise] beneath which rivers flow, wherein they will abide forever, Allāh being pleased with them, and they with Him. That is the great attainment.
120.
(120) To Allāh belongs the dominion of the heavens and the earth and whatever is within them. And He is over all things competent.
114.
Reče Isa, sin Merjemin: "O, Allahu, Gospodaru naš, spusti nam sofru s neba – Isa, a.s., se odazvao njihovim riječima da od Allaha zamoli sofru. Prenosi se da je on obukao džubbe i ogratač od čekinja, potom ustao, klanjao, učinio dovu i zaplakao; da nam bude praznik - i prvima od nas i onima kasnijim – Veli se: Uzet ćemo taj dan za praznik u kojem će se svake godine okupljati prvi sljedbenici, a onda i oni poslije njega. Ibn Abbas kaže: ''Značenje ovih riječi jeste: da nam taj dan bude dan posebnog okupljanja svih nas, prvih i kasnijih, a ne praznik za okupljanje''; i čudo Tvoje; - tj. znak moje istinitosti; i opskrbi nas, a Ti si najbolji opskrbitelj!"
115.
Allah reče: "Ja ću vam je spustiti – Allah, dž.š., im je dao ono što su tražili; na sofri koja je spuštena bilo je ribe i hljeba, a veli se: masline, hurme i šipak. Ibn Abbas kaže: ''Hrana na sofri spuštana im je gdje god bi oni sjeli''. O ovom slučaju postoje mnoga kazivanja koja nisu autentična; ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga neću kazniti na svijetu!'' – Allahov, dž.š., običaj jeste da kazni one koje ne povjeruju nakon što predlože određene dokaze, pa im oni budu dani; neke od ovih koji nisu povjerovali Allah je pretvorio u majmune. Abdullah b. Omer je rekao: ''Najžešćom kaznom na Sudnjem danu bit će kažnjeni: oni koji su zanijekali Sofru, Faraonovi ljudi i munafici''.
116.
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva Boga uz Allaha!" – Ibn Abbas i većina učenjaka kažu da će ove Allahove riječi na Sudnjem biti upućene pred ostalim ljudima kako bi nevjernici vidjeli da je Isa, a.s., daleko od onoga što su mu oni pripisivali i da bi spoznali da su bili u zabludi. Suddi kaže: ''Kada je Uzvišeni Allah Isaa uzdigao k Sebi, kršćani su rekli ono što su rekli tvrdeći da im je to Isa naredio. Allah će ga o tome upitati, a on će odgovoriti: ''Hvaljen neka si Ti....'' Prema ovome mišljenju, riječi na početku ajeta, iz kale, znače ono što znače, tj. kada je Allah rekao, dok prema mišljenju Ibn Abbasa one imaju značenje futura; on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. – Negiranje kojeg potvrđuje razumski dokaz jer ono što je stvoreno nije Bog. Ako sam ja to govorio - Ti to već znaš; - Opravdanje i odricanje od tih riječi te prepuštanje znanja Uzvišenom Allahu kako bi se pokazala njegova nevinost u vezi s time, jer Uzvišeni Allah zna da on to nije govorio; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš! – Ovo je stilska figura zvana zeugma (mušakela); rekao je fi nefsike, što je značenjski podudarno sa fi nefsi. Zaista samo Ti znaš sve što je skriveno! – Riječi odavanja počasti Uzvišenom Allahu, a potom slijedi obavijest o tome šta je govorio ljudima na dunjaluku:
117.
Ja sam im samo ono govorio što si im Ti naredio: ''Robujte Allahu, i mome i svome Gospodaru! I svjedokom sam im bio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti si svemu svjedok.
118.
Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, zaista si Ti silan i mudar." – O ovim riječima postoje dva pitanja. Prvo, kako je on (Isa, a.s.) rekao: ''a ako im oprostiš'' kad su oni nevjernici, a nevjernicima se ne oprašta. Odgovor glasi da je ovdje riječ o prepuštanju stvari Uzvišenom Allahu, tj. da On oprosti ili kazni, tako da u tome nema nikakve kontradiktornosti, jer su stvorenja Njegovi robovi; Vladar radi u Svojoj vlasti ono što On hoće. Iz navedenih riječi nužno ne proizlazi činjenica oprosta nevjernicima, već samo da je on moguć shodno Allahovoj mudrosti i moći, a postoji razlika između mogućeg i ostvarenog. Što se tiče stava onoga ko kaže da je ove riječi Isa, a.s., rekao kada ga je Allah uzdigao na Nebo, treba reći da ovdje nema dvosmislenosti u značenju jer se pod riječima ''a ako im oprostiš'' misli na teobu, a oni su tada bili živi, a svaka živa osoba ima mogućnost teobe. Drugo pitanje glasi: Šta povezuje riječi: zaista si Ti silan i mudar sa riječima: a ako im oprostiš? Zar ne bi bilo prikladnije da se sa oprostom spomene ono što je njemu podudarno, tj. da je rečeno: Ti si Onaj koji prašta i samilostan?! Na ovo je moguće odgovoriti na tri načina: a) meni se čini da, pošto on, Isa, a.s., stvar prepušta Allahu i Njemu iskazuje počast, njegove riječi zaista si Ti silan i mudar su prikladnije, jer mudrost podrazumijeva prepuštanje Njemu, a moć iskazivanje počasti prema Njemu; jer onaj ko je silan ('aziz) radi ono što hoće i niko ga ne može nadvladati, niti iko može njegovu volju spriječiti. Prema tome, te riječi znače prepuštanje Uzvišenom Allahu kada je riječi o oprostu ili neoprostu prema njima, jer je On moćan u oba slučaja zbog Svoje snage, i šta god da od toga dvoga uradi, time pokazuju ljepotu Svoje mudrosti; b) ono što je rekao naš šejh, profesor Ebu Dža'fer ibn ez-Zubejr: ''On nije rekao: Ti si Onaj koji prašta (gafur) i samilostan (rahim) - da u tome ne bi postojala aluzija da on traži oprosta za njih, pa se tako ograničio na prepuštanje stvari bez ikakve molbe, jer se ne traži oprost za nevjernike; ovo mišljenje je blisko našem stavu; c) kazivao nam je naš šejh el-Hatīb Ebu Abdullah b. Rešid od svoga šejha, predvodnika stilističara u svome vremenu, Hazima b. Hazima da je on zastajao na riječima: a ako im oprostiš, a onda bi riječi: zaista si Ti silan i mudar učio kao novu rečenicu.
119.
Reći će Allah: "Ovo je Dan u kome će koristiti iskrenima iskrenost njihova – Ove riječi su općenite i odnose se na sve iskrene, a posebno na Isaa, sina Merjemina; u ovim riječima je aluzija na njegovu iskrenost; njima će pripasti džennetske bašče kroz koje teku rijeke, vječno i dovijeka će u njima ostati! Allah će zadovoljan njima biti, a i oni će biti zadovoljni Njime. To će biti uspjeh veliki!
120.
Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima! On sve može!
114.
Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"
Komentar ajeta:
Isa, sin Merjemin, reče: "O, Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim." Es-Suddi, tumačeći ovaj ajet, kaže: "Dan u kojem je spuštena trpeza uzet čemo praznikom kog čemo poštovati mi i naši potomci poslije nas." Selman el-Farisi kaže: "Da bude pouka nama i onima koji će doći poslije nas", "i čudo Tvoje", kao dokaz Tvoje moči nad svim stvarima i Tvoga odgovora na moju molbu, kako bi mi povjerovali u ono što prenosim od Tebe.
"...i nahrani nas", Svojom ukusnom i prijatnom hranom, bez našeg truda i umora, "a Ti si hranitelj nabolji. Ja ču vam je spustiti - reče Allah - ali ču one među vama koji i poslije ne budu vjerovali", koji je budu zanijekali i uporno odbacivali, iz tvoga ummeta, o 'Isa, "kazniti kaznom kakvom nikoga od svjetova neću kazniti". - svjetova (stvorenja) vašeg vremena. Jer Allah, dž.š., u drugom ajetu za Faraonove ljude kaže:
A kada nastupi čas: 'Uvedite Faraonove ljude u patnju najtežu!' (40:46)
"Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti." (4:125)
Ibnu-Džerir preko 'Awf el-Earabija prenosi od Ebu el-Mugire el-Kawasa, od Abdullaha ibni 'Amra da je rekao: "Tri će grupe ljudi na Kijametskom danu biti kažnjene najžeščom kaznom: munafici, oni koju su zanijekali Trpezu i Faraonovi ljudi."
Ebu-Dža'fer ibn Džerir prenosi od Ibn-'Abbasa da je 'Isa, a.s., rekao Izraelčanima: "Hoćete li vi postiti Allahu trideset dana, a zatim Mu dovu uputiti, pa da vam On udovolji ono što budete tražili, jer radnik svoj rad naplačuje od onoga kome je radio." Oni su to učinili, a zatim rekli: "O, ti koji nas poučavaš dobru, rekao si nam da radnik naplačuje svoj rad od onoga za koga je radio, i naredio si nam da postimo 30 dana, što smo i učinili. A mi do sada nikome nismo radili 30 dana a da nas on nije hranio kada ogladnimo. Je li tvoj Gospodar u stanju spustiti nam s neba trpezu sa hranom?" 'Isa im odgovori: "Bojte se Allaha, ako ste vjernici." "Mi želimo" - rekoše oni - "s nje jesti i da srca naša budu smirena i uvjeriti se da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." Isa, sin Merjemin, reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!" "Ja ču vam je spustiti" - reče Allah - "ali ču one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." Ibn-'Abbas veli: "Tada se pojaviše meleki noseči trpezu sa neba na kojoj je bilo sedam riba i sedam kifli, i postaviše je ispred njih. Sa trpeze su jeli svi, prvi kao i posljednji."
Ovo je rivajet Ibn-Džerira, a prenosi ga i Ibnu Ebi-Hatim od Ibn-'Abbasa sa sličnim tekstom.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Ammara ibn Jasira da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Na trpezi koja je sišla sa neba bio je hljeb i meso. Naređeno im je da ne krše obečanje i da ništa ne uzimaju sa trpeze za sutra. Oni prekršiše obečanje i sa trpeze uzeše hrane za sutra.
Zbog toga su pretvoreni u majmune i svinje." Postoje i drugi rivajeti o ovom događaju, ali svi oni ukazuju da je trpeza spuštena sa neba Izraelčanima za vrijeme 'Isaa, sina Merjemina, kao odgovor Allaha, dž.š., na njegovu dovu. Kao što na to upučuje spomenuti ajet: "Ja ču vam je spustiti, reče Allah..."
Drugi mufesiri smatraju da trpeza nije spuštena, i za to navode sahih predanja od Mudžahida i El-Hasana. To mišljenje potkrepljuje i činjenica da kršćani uopče ne poznaju događaj vezan za trpezu i da se ona uopče ne spominje u njihovim knjigama. A da je ona spuštena, to bi svakako bilo preneseno i pomno zabilježeno u njihovoj knjizi, jer je nerazumljivo da se tako veliki događaj ne zabilježi. To bi sigurno bilo preneseno barem jednim putem (ahad predanjem), ako je izostalo mutevatir predanje (putem velikog broja prenosilaca). A Allah najbolje zna.
Iz navedenog ajeta razumije se da će oni koji budu zanijekali trpezu biti kažnjeni najžešćom kaznom, a druga dva ajeta jasno govore da će Faraonovi ljudi i munafici biti kažnjeni najžešćom kaznom, zato mufesiri kažu da se prvim ajetom ukazuje na to da Allah, dž.š., neće kazniti nikog od stvorenja tog doba kao što će kazniti njih i da će oni zajedno sa Faraonovim ljudima i munaficima biti kažnjeni najtežom kaznom, kao što to potrvr|uje sljedeći rivajet.
115.
Ja ću vam je spustiti - reče Allah - ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neču kazniti.
Komentar ajeta:
"Ja ću vam je spustiti" - reče Allah - "ali ču one među vama, koji i poslije ne budu vjerovali, kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti." A Allahovo obečanje i Njegova prijetnja istina su i neminovnost. Ovo je mišljenje, a Allah najbolje zna, ispravno i na njega upučuju hadisi i predanja od selefa (prvih gen
116.
A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! " - on će reči: "Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to več znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš."
Komentar ajeta:
Ovi su ajeti, također, u kontekstu obračanja Allaha, dž.š., Njegovom robu i poslaniku 'Isau, sinu Merjeminu, a.s., kome će Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reči:"O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" Ovaj ajet, po Katadetu i drugim mufesirima, predstavlja prijetnju i ukor kršćanima naočigled svih ljudi na Kijametskom danu. Potvrdu za ovaj stav Katade nalazi u ajetu:
"Ovo je dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti." (5:119) U tom se kontekstu prenosi i hadis od Poslanika, s.a.v.s., kog prenosi Hafiz Ibn-'Asakir u biografiji 'Abdullaha - roba oslobođenog od 'Umera ibn 'Abdul-'Aziza - a bio je povjerljiv (sika), koji kaže: "čuo sam Ebu-Burdeta kako prenosi 'Umeru ibn 'Abdul-'Azizu od svoga oca - Ebu Musaa el-Eš'arije - da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Na Kijametskom danu bit će prozivani poslanici zajedno sa svojim narodima, prozvat će se i 'Isa, a.s., pa će ga Allah, dž.š., podsjetiti na Svoje blagodati kojim ga je obdario, pa će to 'Isa sve priznati. Allah, dž.š., tada će mu reči: O 'Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, a zatim če reči: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! 'Isa, a.s., poreči će da je od njih tako nešto tražio, tada će se dovesti kršćani i upitati o tome, pa čć odgovoriti: Jeste, on je to od nas tražio. Na to će porasti kosa 'Isau, a.s., pa će svaku dlaku njegove glave i tijela uzeti po jedan melek, pa će 'Isa, a.s., zajedno sa njima pasti ničice pred Allaha, dž.š., i dovu mu činiti u vremenu koje po dužini odgovara 1000 godina, pa će se donijeti dokaz protiv njih i dokazati neosnovanost križa, nakon čega će biti odvedeni u vatru." Ovaj hadis je garib - aziz.
"Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo." Ovaj potpuni i ovako prikladan odgovor po nadahnuču je od Allaha, kao što to prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-
Hurejrea: Isau će biti izdiktiran odgovor, na to su ga uputile riječi Allaha: A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! Ebu-Hurejre kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., tada ga je nadahnuo da kaže: 'čist si Ti od toga! Meni nije prilično govoriti ono što nemam pravo...'" (do kraja ajeta). Ovaj hadis sa sličnim tekstom prenosi i Es-Sevri od Tawusa.
"Ako sam ja to govorio, Ti to več znaš", tj. ako sam ja to rekao, Ti to več znaš, Gospodaru moj, jer Tebi ništa nije skriveno. Ja to nisam rekao, niti uopče poželio, niti sam na to pomislio. Zato je odmah nakon toga rekao:"Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.
117.
Ja sam im samo ono govorio što si im Ti naredio: "Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!" I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiš.
Komentar ajeta:
Ja sam im samo ono govorio što si im Ti naredio da im prenesem: "Ibadet činite Allahu, i mome i svome Gospodaru!" Ja ih nisam pozivao izuzev u ono što si mi Ti naredio da ih pozivam: "Ibadet činite Allahu, i mome i svome Gospodaru!" Ovo je to što sam im rekao.
"I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio." Ja sam bio svjedok njihovih djela dok sam među njima bio. "A kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš."
Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ibni-'Abbasa da je rekao: Jedne prilike nam je Poslanik držao govor u kome je rekao: O ljudi, vi čete biti proživljeni i stati pred Allaha bosi, goli i neobrezani:
"Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako čemo ponovo iz ništa stvoriti." (21:104) Prvi čovjek koji će se na Kijametskom danu pokriti jeste Ibrahim, a.s. Tada će se pojedini ljudi iz mog ummeta odvesti na lijevu stranu. Ja ću na to reči: "To su moji ashabi!" Meni će se odgovoriti: "Ti ne znaš šta su oni radili nakon tvoje smrti." Ja ću tada reči kao što je rekao ('Isa) iskreni rob Allahov: "I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." Meni če se tada reči: "Ovi su neprestano radili suprotno onome što im je naređeno od momenta kada si ih napustio." Ovaj hadis prenosi i El-Buhari od Mugire ibn Nu'mana tumačeči ovaj ajet.
118.
Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.
Komentar ajeta:
"Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." Ovaj ajet upučuje na to da je konačna presuda kod Allaha, dž.š., i na odricanje od kršćana koji su lagali na Allaha i Njegovog poslanika i Allahu pripisali druga, suprugu i dijete. Daleko je Allah iznad onoga što mu pripisuju. Ovaj ajet ima veliku vrijednost i dubok smisao. U hadisu se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., proveo cijelu noć u namazu ponavljajuči ovaj ajet.
Imam Ahmed prenosi od Ebi-Zerra, r.a., da je rekao: Jedne je noći Poslanik, s.a.v.s., klanjao sve do zore učeći ajet: "Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si", koji je izgovarao i na rukuu i na sedždi. Kada je osvanuo, ja sam ga upitao: "O Allahov Poslaniče, neprestano si učio ovaj ajet i na rukuu i na sedždi sve dok nije svanulo?" On odgovori: "Ja sam molio Gospodara svoga da mi dozvoli šefaat mom ummetu, pa mi je to odobrio i moj šefaat će stići, ako Allah da, sve one koji ne budu činili širk."
Ibn Ebi-Hatim prenosi od 'Abdullaha ibn 'Amra ibnil-'Asa: "...da je Poslanik, s.a.v.s., proučio riječi 'Isaa: "Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si." Zatim je podigao ruke i rekao: "Allahu dragi, ja Te molim za moj ummet", i zaplakao, pa je Allah rekao: "O Džibrile, idi do Muhammeda" - a tvoj Gospodar najbolje zna - "i pitaj ga zašto plače." Džibril je došao do njega i upitao ga, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio, a Allah to već zna, pa mu je Allah rekao: "O Džibrile, idi do Muhammeda i reci mu: Mi čemo ti udovoljiti ono što tražiš za svoj ummet i nećemo te ožalostiti."
119.
Allah će reči: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će dženetske bašće, kroz koje teku rijeke, pripasti; vječno i dovijeka u njima će ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!"
Komentar ajeta:
Allah, dž.š., odgovarajući Svome robu i poslaniku 'Isau, a.s., i upučujući ga na odricanje od kršćana, nevjernika koji su lagali na Allaha i Njegova poslanika, i na to da jedino On daje konačnu presudu, kaže: "Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti." Ibn-'Abbas veli: To je dan u kome će muwehhidima (monoteistima) koristiti njihov tewhid."Njima će dženetske bašće, kroz koje teku rijeke, pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati." U njima će boraviti i iz njih neće izlaziti. "Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim." Kao što Allah, dž.š., u drugom ajetu kaže:
"A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga." (9:72) "To će veliki uspjeh biti!" To je največi uspjeh, jer Allah kaže:
"Za ovako nešto neka se trude trudbenici!" (37:61)
"I neka se za to natjeću oni koji se hoče natjecati!" (83:26)
120.
Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!
Komentar ajeta:
"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!" Allah je tvorac i vlasnik svega i On svim stvarima raspolaže kako On hoče. Sve je, dakle, u Njegovom vlasništvu i pod Njegovom voljom i moći. Njemu niko nije sličan, niti ravan. On nema oca niti djeteta i supruge i nema drugog boga i gospodara osim Njega.
Ibn-Wehb prenosi da je 'Abdullah ibn 'Umer rekao: "Sura El-Maide posljednja je sura koja je objavljena."