Sura Kurejš, 2. ajet

navike njihove da putuju zimi – u Jemen; i ljeti – u Šam. Veli se: oba putovanja su bila u Šam, ili: ljeti su putovali u Taif gdje je bilo vode i zelenila, a poslije su se vraćali u Mekku, gdje su inače stanovali. Postoje tri mišljenja u vezi sa čime se ove riječi vezuju. Prvo: Vezuju se za riječi: pa neka oni robuju, u značenju da se trebaju klanjati Uzvišenom Allahu koji im je dao naviku putovanja jer je to velika blagodat prema njima. Drugo: Vezuju se za ispušteni dio u značenju: Čudite se i divite navici Kurejšija! I treće: Vezuju se za prethodnu suru el-Fil, u značenju da je Allah, dž.š., uništio Vlasnike slona radi navike Kurejšija. Ovo mišljenje potvrđuje činjenicu da su ove dvije sure zapisane kao jedna sura, bez prekida među njima, u mushafu Ubejja b. Ka'ba. Također, Omer, r.a., bi ove dvije sure učio na jednom rekjatu u akšam-namazu;