Sura El-Fatiha, 2. ajet

1. Učenje el-Fatihe u namazu je vadžib, prema mišljenjima imam-i Malika i imam-Šafija, dok ona to nije prema mišljenju imam-i Ebu Hanife. Njegov dokaz jesu Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi upućene čovjeku koga je podučavao namazu: ''Uči ono što ti je lahko iz Kur'ana!'' 2. Učenjaci se razilaze u vezi s time da li se na početku el-Fatihe zamišljaju riječi: ''Recite: Elhamdu lillah'', kao vid poduke ljudima, ili ona započinje samo riječima Elhamdu lillah. Ali, u riječima ijjake na'budu i ono što iza njih slijedi nužno se zamišljaju te riječi (tj. Recite: Tebi robujemo). 3. Elhamdu je općenitijeg značenja od riječi šukr, jer šukr predstavlja zahvalu na nekoj blagodati, a hamd je zahvala na blagodati ali i bez blagodati. Katkada je šukr općenitiji od hamda, jer se hamd izražava samo putem jezika, dok se šukr iskazuje jezikom, srcem ili organima. Dakle, ako si razumio općenitost riječi el-hamd, onda si spoznao da riječi: Elhamdu lillah podrazumijevaju zahvalu Njemu s obzirom na Njegovu uzvišenost, veličanstvenost, jedinstvenost, dostojanstvenost, blagodarnost, znanje, moć i druge atribute. Elhamdu lillah, zapravo, sadrži značenja Njegovih devedeset devet lijepih imena. A riječ eš-šukr podrazumijeva zahvalu Njemu na svakoj blagodati koju On daje i milosti koju dariva svakom stvorenju na Ahiretu i dunjaluku. Kako je samo uzvišena riječ koja je u sebi sabrala ono što se ne može ispisati ni u tomovima knjiga, a umni ljudi su saglasni da se takvo nešto ne može izraziti! Dovoljno ti je to da je tu riječ Uzvišeni stavio na početak Svoje Knjige i učinio je posljednjom dovom stanovnika Dženneta. 4. Šukr jezikom jeste zahvala Onome ko daje blagodati i kazivanje o tim blagodatima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Kazivanje o blagodatima je šukr''. Šukr organima predstavlja pokornost (ita'at) Allahu i ostavljanje griješenja. Šukr srcem je spoznaja vrijednosti blagodati, znanja da su one samo od Uzvišenog Allaha te znanja da se one ne daruju po zasluzi čovjeka. Znaj da su blagodati na kojima je dužnost šućurati neizbrojive, ali se one ograničavaju na tri vrste: 1) dunjalučke blagodati, kao što su: zdravlje i imetak; 2) vjerske (dinske) blagodati, kao što su znanje i bogobojaznost, i 3) ahiretske blagodati, a one su Njegovo nagrađivanje izobilnim nagradama za neznatno djelo koje čovjek učini u kratkom životu. U pogledu zahvale ljudi se dijele u dvije kategorije: prva, oni koji zahvaljuju na blagodatima koje su samo njima date, i druga, oni koji zahvaljuju Allahu na blagodatima koje su date svim ljudima. Postoje tri stepena šukra: a) stepen običnih ljudi koji zahvaljuju na blagodatima; b) stepen posebnih ljudi koji zahvaljuju na blagodatima i kaznama u svakom stanju i c) stepen posebno posebnih ljudi koji ne vide blagodati zbog toga što su zagledani u Onoga koji daje blagodati. Neki čovjek je upitao Ibrahima b. Edhema: ''Koji ljudi su najbolji?'' pa je on odgovorio: ''Siromasi koji, kad im se uskrati, zahvaljuju, a kad im se da, oni drugima daju prednost''. Od fadileta šukra jeste i to da je to sifat (atribut) i Hakka i ljudi. Od Allahovih imena jesu i Eš-Šakir i Eš-Šukur čije smo objašnjenje naveli u rječniku. 5. Riječi Elhamdu lillahi rabbi'l-'alemin vrjednije su, prema duhovnim autoritetima (muhakkikun), od riječi La ilahe illellah zbog dva razloga: prvi, s obzirom na ono što prenosi En-Nesa'i od Allahovoga Poslanik, s.a.v.s., koji je rekao: ''Ko kaže La ilahe illellah utefterit će mu se dvadeset hasenata (dobrih djela), a ko kaže Elhamdu lillahi rabbi'l-'alemin, utefterit će mu se trideset hasenata''; i drugi, tevhid koji se podrazumijeva u izgovoru La ilahe illellah nalazi se u riječima rabbi'l-'alemin, kojima su još pridodate riječi Elhamdu lillah, o čijem smo značenju naprijed govorili. Što se tiče riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ''Najvrjednije što sam ja rekao i vjerovjesnici prije mene jesu riječi: La ilahe illellah'', one se odnose na tevhid, kojeg već sadrže riječi Elhamdu lillahi rabbi'l-'alemin, kao i zahvalu. Vjernik izgovara ove riječi kako bi zaradio sevap, a onaj ko prihvati islam, od njega se zahtijeva da ih izgovori. 6. Riječ rabb ima četiri značenja: Bog, Gospodar, Posjednik, Dobročinitelj. Sva ova značenja vrijede u slučaju rabbi'l-'alemin, s tim da je značenje Bog (ilah) u ovom slučaju pretežnije (erdžah), jer je to posebnost Uzvišenog Allaha, kao što je pretežnije mišljenje da se pod 'alemin (svjetova) misli na sve postojeće egzistente izuzev Uzvišenog Allaha. Dakle, riječ 'alemin obuhvata sve stvoreno.