Izlazak porodilje iz kuće u „četeresnici“

PITANJE

Trenutno sam u osmom mjesecu trudnoće i većina članova moje porodice mi je skrenula pažnju na potrebu da četrdeset dana nakon poroda s djetetom ne napuštam kuću. Ja sam već od ranije upoznata s ovim običajem i istraživala sam njegovo uporište u islamu. Nažalost, nisam našla nijednu utemeljenu poveznicu s našom vjerom, pa Vas ovim putem molim da mi odgovorite na pitanje da li žena može napuštati kuću s djetetom prije isteka “četeresnice”, ukoliko se osjeća dovoljno oporavljenom i sposobnom. Ukoliko ženi nije dozvoljen izlazak iz kuće u tom periodu, molim Vas da obrazložite razloge za to.

ODGOVOR

Najduži period nifasa traje četrdeset dana, dok najkraći nije određen i ovisi o faktičkom stanju. Porodilji u periodu nifasa nije dopušteno vršiti sljedeće ibadete i radnje:  klanjati, postiti, učiti Kur'an i držati Mushaf, činiti tavaf, ulaziti u džamiju i boraviti u njoj, činiti sedždei-tilavet, te imati intimni odnos. Boravak u kući/stanu četrdeset dana nije stroga vjerska obaveza, ali se može razumjeti kao preporuka, na osnovu hadisa Ummu Seleme, r.a., u kojem se navodi „da je žena u stanju nifasa, u vrijeme Vjerovjesnika, a.s., čekala u kući četrdeset dana“ (Ebu Davud, br. 120, i dr.). U djelu „El-Munteka“ ovaj hadis je protumačen na sljedeći način: „Ženama u nifasu je naređivano da borave u kućama 40 dana“ (V. Zafer el-'Usmani, I'alaus-sunen, 1/266). Ovo tumačenje može biti preporuka, a ne stroga naredba. Boravak porodilje u kući/stanu u periodu nifasa ima i svoje zdravstveno opravdanje i obrazloženje. Period istjecanja krvi i iscrpljenosti majke zbog porođaja zahtijeva da se ona ne izlaže naporu izlaska i kretanja bez stvarne potrebe (kao npr. radi odlaska ljekaru i sl.). Njen izlazak iz kuće, s djetetom ili bez njega, izlaže je riziku zaraze (virusima, bakterijama...), koju može dobiti na raznim mjestima i prenijeti na dijete, a da toga nije ni svjesna. Spomenutu praksu i adet treba posmatrati, prije svega, kao zdravstveno-higijensku, odnosno preventivnu mjeru. U slučaju potrebe, nema vjerske zapreke da žena u tom periodu izađe iz kuće i obavi potrebne poslove. U vezi s ovim pitanjem, porodilja se treba konsultirati s ljekarima (ginekolog ili pedijatar).