Dužnosti roditelja u pogledu nasljedstva prema djeci sa kojom ne žive

PITANJE

Sin ili kćerka, koji imaju supružnika i djecu, žive s roditeljima u zajedničkom domaćinstvu i svi doprinose zajedničkom budžetu. Kako islam tretira pitanje nasljedstva u odnosu na ostalu djecu koja žive odvojeno? Pritom treba uzeti u obzir da roditelji svoja primanja troše u zajedničkom domaćinstvu, dok su ušteđevina i ulaganja također zajednički. Kako u takvim okolnostima treba postupati s imovinom dok su roditelji živi, a kako nakon njihove smrti? Da li su dužni nešto prema drugoj djeci koja žive odvojeno i nemaju obaveza prema njima?

ODGOVOR

Finansijska prava i obaveze predstavljaju dio međusobnih prava i obaveza koje postoje između roditelja i djece. Stoga se ne može reći da roditelji i djeca nemaju nikakvih obaveza jedni prema drugima, čak i kada među njima nema finansijskih transakcija.
Finansijska izdvajanja roditelja prema djeci za njihova života mogu se podijeliti u tri kategorije: naknada ('udžre), izdržavanje (nefeka) i poklon (hibe/'atijje). Naknada treba biti srazmjerna obavljenom poslu, dok se izdržavanje određuje prema potrebama djeteta. Te potrebe mogu se razlikovati od djeteta do djeteta, jer, naprimjer, bolest može iziskivati dodatne troškove. Poklon, s druge strane, predstavlja dobrovoljno davanje koje prelazi ono što je obavezno izdvojiti za izdržavanje. Kod darivanja poklona, treba imati jednak odnos prema svakom djetetu.
Nakon smrti roditelja, njihova zaostavština dijeli se među nasljednicima, u skladu s islamskim nasljednim pravom, bez obzira na odnose koje su za života imali s roditeljima.
Shodno tome, dijete koje sa svojim supružnikom i djecom živi u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima može imati pravo na odgovarajuću naknadu za trud i doprinos koji ono i njegova porodica ulažu u brigu o roditeljima i funkcioniranje domaćinstva, posebno ako takvu brigu i usluge ne pružaju ostali braća i sestre. Pravo na naknadu treba razlikovati od prava na nasljedstvo.
Kod podjele nasljedstva, takvo dijete nema veće pravo od ostalih braće i sestara samo na osnovu toga što je živjelo s roditeljima i brinulo se o njima. Izuzetak može postojati u pogledu dijela zajedničke imovine, za koji se može dokazati da je stečen njegovim sredstvima. Naprimjer, ako je svojim novcem učestvovalo u izgradnji ili kupovini kuće u kojoj je živio s roditeljima, taj doprinos treba uzeti u obzir kod utvrđivanja pripadanja dijela imovine njemu u odnosu na ostavinsku masu. To se može utvrđivati na osnovu dokaza ili potvrde roditelja date za njihova života, uz uvažavanje drugih relevantnih okolnosti.