Šerijatsko-pravni tretman ismijavanja ljudi

Uzvišeni Allah je zabranio ismijavanje ljudi, jer neki kojima se to čini imaju bolji status kod Gospodara od onih koji im to čine. Na to se ukazuje u suri El-Hudžurat: „O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu“ (El-Hudžurat, 11). Ismijavanje ljudi je strogo zabranjeno i ubraja se u velike grijehe, jer Uzvišeni Allah je takvima uputio žestoku prijetnju riječima: „Teško svakom klevetniku podrugljivcu“ (El-Humeze, 1) i riječima u suri Et-Tevbe: „One koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna“ (Et-Tevbe, 79).
U komentarima Kur'ana navodi se da se pod riječju klevetnik misli na one koji jezikom vrijeđaju i ismijavaju, a pod riječju podrugljivac na one koji druge gestikulacijama ismijavaju i vrijeđaju ih. Prema tome, omalovažavanje i ismijavanje ljudi u bilo kojoj formi je zabranjeno, svejedno radilo se o pokazivanju na urođene mahane, stečene nedostatke ili neprimjerene postupke druge osobe ili verbalnom vrijeđanju njenog digniteta, omalovažavanju ili zlonamjernoj šali na njen račun.
El-Kurtubi, komentirajući navedeni ajet iz sure El-Hudžurat, rekao je: „Niko ne bi smio sebi dopustiti da ismijava nekoga koga svojim okom vidi ko je slabog imovinskog stanja, ko ima neku tjelesnu mahanu, ili nekoga ko nije vješt u razgovoru. Možda je upravo taj čovjek iskrenije savjesti i čišćeg srca od onoga koji nema tih nedostataka. Tako bi čovjek, omalovažavajući onoga koga je Allah uzdigao i ismijavajući onoga kome je Allah dao čast, zapravo učinio nepravdu samome sebi“ (M. El-Kurtubi, El-Džami' li ahkamil-Kur'an, 16/294).
Napominjemo da je ismijavanje osoba veliki grijeh, ali taj grijeh ne izvodi počinioca iz islama, dok ismijavanje vjerskih istina i svetinja izvodi, bez obzira na to da li to osoba radila iz ubjeđenja ili iz zabave. U Kur'anu se kaže: „A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se'. Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici" (Et-Tevbe, 65-66.). Ovim ajetom upozoravaju se vjernici da je ismijavanje Allaha, Njegovih riječi i Njegova Poslanika čin nevjerstva. Ipak, ne može se niko pojedinačno proglasiti nevjernikom, čak i ako bi učinio djelo koje izvodi iz vjere, dok se ne utvrdi postojanje određenih uvjeta i nepostojanje zapreka za njegovo proglašavanje nevjernikom. (Više v.: Vijeće muftija IZ-e u BiH, Ideologije tekfira i nasilni ekstremizam – analiza, 26-28.).