Abdest osobe s posebnim potrebama

Na namaz, kao i ostale temeljne islamske ibadete, ne treba gledati samo kao na jednu od vjerskih obaveza u islamu, već i kao na pravo vjernika da svoju radost i smiraj traži u tom ibadetu, jer je on put približavanja Uzvišenom Bogu, postizanja duhovne radosti i uzdizanja, i niko nema pravo lišiti bilo koga te jedinstvene mogućnosti koju pruža ovaj iznimno važan ibadet, uključujući i osobe s posebnim potrebama. One treba da ga obavljaju u mjeri u kojoj razumiju njegovo značenje i iskažu želju da ga obave. U konkretnom slučaju nije pojašnjeno o kojoj vrsti posebne potrebe je riječ, a od toga ovisi precizniji odgovor na postavljeno pitanje. Posebne potrebe mogu se odnositi na poremećaj i nedostatak u nekim tjelesnim funkcijama, a mogu i na mentalne poteškoće. U oba slučaja obavljanje namaza, kao i uzimanje abdesta, regulirano je općim principima sadržanim u kur’anskim ajetima: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih...” (El-Bekare, 286), “Držite se Allahove vjere koliko god možete...” (Et-Tegabun, 16) i „U vjeri vam nije ništa teško propisao...“ (El-Hadždž, 78) Prema tome, vjerska zaduženja (teklif), formalno i suštinski, odgovaraju fizičkim i mentalnim, a u ibadetima imovinske prirode, imovinskim sposobnostima osobe. Ukoliko se radi o osobi s tjelesnim poteškoćama koje ometaju normalno uzimanje abdesta, osoba će uzeti abdest shodno svojim mogućnostima i zdravstvenom stanju. Po dijelovima tijela koje nije moguće oprati, a koja su inače obuhvaćena abdestom, treba učiniti mesh, a ako nije nikako moguće uzeti abdest, onda se može uzeti tejemum. U slučaju osobe s posebnim potrebama uzrokovanim mentalnim poteškoćama, ukoliko razumije značenje namaza i abdesta, učinit će to na način kako i koliko može. Ako ne razumije značenje i važnost abdesta, nema ni obaveze njegova uzimanja, niti klanjanja namaza, pa ne smeta i ako klanja bez abdesta. U svakom slučaju, prema osobi s posebnim potrebama treba postupati na način koji joj odgovara i koji će za nju biti jednostavan, lahak i prihvatljiv, uz uvažavanje medicinskih preporuka i općeg stanja osobe.