Abdest i namaz bolesnika
PITANJE
Imam nanu koja je bolesna (kosti i zglobovi su u pitanju) i nepokretna je, ali može rukama činiti pokrete (ponekad malo teže), a noge ne može baš puno odizati od poda (jer tada osjeti bol) da bi ih oprala za abdest, ne može čuvati mokraću i sl. Namaz može obavljati sjedeći. Stoga Vas pitam šta joj je kao takvoj činiti, kako s namazom, ako ima problema s mokraćom, šta s abdestom ako ima poteškoća s njegovim uzimanjem, i šta je dužnost onoga koji joj hizmeti u takvim situacijama? Zbog drugih obaveza, ta osoba nije u stanju konstantno biti kod nje.
ODGOVOR
Obaveza je i veliki sevab hizmetiti bolesnim osobama, posebno bližoj rodbini. U slučaju koji se spominje u Vašem pitanju, riječ je o osobi koja se u fikhu stručno naziva "sahibi-uzur", tj. osoba s isprikom. Takva osoba će se abdestiti za svaki namaski vakat i klanjati namaz, bez obzira na stalno gubljenje abdesta. Umjesto stalnog pranja nogu, ako je to teško i ako to ne može sobom činiti, može uzimati mesh po mestvama, odnosno debljim čarapama tokom jednog dana i noći, bez pranja nogu, ako su mestve ili čarape obuvene na abdest. Ukoliko je i to teško, može se trajno mesh činiti po dijelu tijela koji se ne može prati. Dio tijela koji se može prati bez prevelikog napora, treba prati. Ako je uzimanje abdesta općenito preteško, može se uzimati tejemum umjesto abdesta. Osoba koja hizmeti bolesniku, činit će ono što je u njenoj moći. Ako je odsutna, treba naći neku zamjenu u dogovoru s drugim osobama koje se brinu o bolesniku.