Sumnja u gubitak abdesta
PITANJE
Našao sam odgovor na pitanje o sumnji u gubitak abdesta. Rekli ste da je princip da se računa da abdest nismo izgubili sve dok ne budemo sigurni u to, tj. ako, recimo, posumnjamo u namazu da je došlo do curenja urina, računa se da abdest nismo izgubili dok ne budemo sigurni da se to doista i desilo. "Ono što je sigurno ne može se otkloniti sumnjom", napisali ste. Zanima me da li to znači da se različito tretira sumnja u uzimanje abdesta ili u njegovu ispravnost, pa ga treba obnoviti, od sumnje u gubitak abdesta, pa ga ne treba obnavljati.
ODGOVOR
Da, dobro ste primijetili da se te dvije situacije različito tretiraju, tj. imaju različite posljedice: sumnja u pogledu ispravnog uzimanja abdesta ili samog njegovog uzimanja nakon hadesa i sumnja u gubitak abdesta. U prvom slučaju presumira se (podrazumijeva) da osoba nema abdest, a u drugom da ga ima i da ga nije izgubila, jer sumnja ne otklanja ono što je sigurno. U prvom slučaju bili smo sigurni u hades (nastanak stanja bez abdesta), a sumnja se javila u pogledu ispravnog uzimanja abdesta, dok smo u drugom slučaju bili sigurni u abdest, a posumnjali u njegovo kvarenje. U oba slučaja se postupa po onome što je sigurno, a odbacuje sumnja, ali su posljedice različite, s obzirom na stanje hadesa, odnosno stanje čistoće (abdesta).