Reakcija na neprimjereno ponašanje drugih
PITANJE
Kako postupiti u situaciji kada vidite da se neko neprimjereno i bahato ophodi prema drugima? Muž je uvjeren da tim ljudima treba odgovoriti, braniti čast sebe i drugih, jer, ako im niko nikad ne uzvrati, oni će nastaviti tako se ponašati. Kada reagira, često izazove burne reakcije, pa i prijetnje tih osoba. Smatram da treba osaburiti i procijeniti situaciju. U većini slučajeva su u pitanju nestabilni, bahati ljudi, možda i drogirani, i treba ih se čuvati ignoriranjem. Takve situacije su za mene vrlo stresne. Zanima me Vaše mišljenje o ovoj temi, jer se o njoj malo priča.
ODGOVOR
Muhamed, a.s., rekao je: "Ko od vas vidi nešto loše, neka to promijeni i ukloni rukom, a ako ne može rukom, onda jezikom, a ako ne može ni jezikom, onda srcem, a to je najslabiji vid imana" (Muslim, 49).
Ovim hadisom su uspostavljena tri nivoa suprotstavljanja zlu i lošim postupcima ljudi.
Prvi stepen i najbolji način jeste da se zlo spriječi rukom, tj. silom, ako je potrebno. U osnovi, to je zadatak nadležne vlasti, koja ima pravo na primjenu sile. To se može odnositi i na pojedinca u situacijama u kojima on ima ovlasti ili mogućnost da spriječi zlo, npr. ako se radi o njegovoj porodici, radnom mjestu ili djelovanju u okviru njegove nadležnosti i sl.
Drugi nivo je da se verbalno suprotstavi zlu, tj. da se upozori onaj ko ga čini. Ovaj nivo se odnosi na onog ko vidi zlo, ali nije u njegovoj nadležnosti da ga sprječava. Na ovom nivou svaki pojedinac ima pravo da reagira i prepušteno je svakome da procijeni da li će i kako postupiti. Ako procijeni da svojom reakcijom neće izazvati veću štetu, bolje je da reagira, na što podstiče i ovaj hadis, kao i drugi tekstovi. Ali, ako i ne reagira, zbog bojazni od reakcije onog ko čini zlo, ili nekog drugog razloga, kao što je očekivanje da to učini nadležna služba ili procjene da će reakcija izazvati veću štetu, tada primjenjuje treći nivo, a to je da u srcu prezire to zlo. Ovaj nivo reakcije treba svaki musliman imati, ali je to, kako se i navodi u hadisu, manifestacija najslabijeg vjerovanja.
Od muslimana se očekuje da radi i podstiče na dobro, te da ukazuje, opominje i sprječava zlo. Ako nekada i izostane fizička ili verbalna reakcija, zlo se mora prezirati u srcu i ne prihvatati kao normalno i ispravno. (Više v.: M. El-Kal'adži, El-Mevsu'a el-fikhijja el-mujessera, 1/300-304.)