Svadbeni običaji i njihov šerijatski status
PITANJE
Na nekim bosanskim i sandžačkim svadbama prakticiraju se neki narodni običaji, za koje pojedini etnolozi i folkloristi smatraju da imaju veze sa starijom južnoslavenskom narodnom simbolikom. Ukoliko se ovi običaji obavljaju bez vjerovanja u njihovo natprirodno djelovanje, kakav je njihov šerijatski status u sljedećim slučajevima: - okretanje mlade tri puta; - nošenje crvenog vela i - stavljanje prstena na prst tri puta. Da li se smatraju dozvoljenim običajem (urf), ili ih treba izbjegavati, ukoliko su povezani sa starijim narodnim vjerovanjima?
ODGOVOR
U osnovi je dozvoljeno prakticirati narodne običaje koji nisu u suprotnosti s islamskim učenjem. Pošto se ovdje ne radi o ibadetima nego o običajima, oni mogu postojati i biti različiti od sredine do sredine, uz uslov da ne sadrže nešto što je Šerijatom zabranjeno. Zato su običaji, poput okretanja mlade tri puta, nošenja crvenog vela i stavljanja prstena tri puta, dozvoljeni kao dio tradicije i simbolike, ako se obavljaju bez vjerovanja u njihovo natprirodno djelovanje i bez sujevjerja. Tada ostaju na nivou običaja i značenja koje ljudi u njih unose (radost, sklad, lijepa želja), a ne na nivou vjerskog propisa. Međutim, ako bi se uz njih vezalo uvjerenje da sami po sebi donose sreću, čuvaju od zla, otklanjaju uroke ili slično, tada prelaze u područje sujevjerja i treba ih izbjegavati.