Provizija ljekarima za propisivanje proizvoda i dozvoljenost zarade
PITANJE
Da li je, po islamu, legitimno da se s ljekarima (koji rade i u privatnim i u javnim zdravstvenim ustanovama), s ciljem promocije i distribucije nekog proizvoda, usmeno dogovori, nekoga prijateljski zamoli (nekad indirektno, prešutno), a s nekim se dogovori određena naknada (koja se dostavi poslije u iznosu koji odredi posrednik), da ga češće propisuje pacijentima? Taj lijek je po svojim svojstvima jedinstven, postoje slični, ali ne i isti, te se ne uspostavlja nikakav monopol. Nikakav iznos ili beneficija se ne daje unaprijed. Dodao bih još da se stvarno radi o proizvodu koji pomaže. Da li je potrebno formiranje ugovora da bi se to radilo? Napomenuo bih da je to kod nas ustaljena praksa s ljekarima, pomoću koje se uvode novi proizvodi. Da li je imetak od toga halal?
ODGOVOR
Opisani dogovor je, u najmanju ruku, sumnjiv, a vrlo često ima obilježja mita i zloupotrebe povjerenja, jer se ljekara motivira novčanom naknadom da usmjerava pacijente na određeni proizvod, mimo transparentnih pravila ustanove i struke. Raširenost takve prakse ne čini je dozvoljenom. U osnovi, pokloni i naknade ljekarima dopušteni su samo ako nisu uvjetovani, kada su bez primjesa mita ili korupcije i kada ih daje osoba iz svojih sredstava. U suprotnom, postupak nije dopušten. Također, obmana i prikriveno “nagrađivanje” radi pogodovanja spada u zabranjene postupke. Grijeh je i onome ko uzima i onome ko daje mito. Ispravan i halal put je da promocija proizvoda ide transparentno i na, zakonom predviđeni, način: legalnim marketingom, stručnom prezentacijom, ugovorenim i javno dopuštenim oblicima saradnje, bez uslovljavanja propisivanja i bez tajnih provizija. Opći ugovor “da se daje naknada poslije” ne mijenja suštinu, ako je cilj nagrada za propisivanje. Navedeni model tajnih dogovora i naknada nije ispravan i zarada iz njega je problematična. Rješenje je potpuna transparentnost i zakonit, jasan oblik saradnje, bez podmićivanja i obmane.