Učenje zikra poluglasno ili u sebi
PITANJE
Da li je tokom učenja zikra i dova obavezno izgovoriti naglas ili poluglasno ono što se uči ili se zikr i dove mogu učiti u sebi, u mislima i sl, tako da drugi ljudi oko nas to ne čuju? Ovo pitam, jer je poznato da je preporučen stalni i česti zikr u svim situacijama i da su djela učinjena u tajnosti bolja od javnih. Takvim zikrom ne bi čovjek skretao pažnju na sebe i želi da to što uči bude iskrenije i bez primjesa licemjerstva i želje da ga ljudi zbog zikra poštuju i hvale itd. Također, ponekad se čini pomalo nepriličnim i čudnim drugim ljudima kada neko čini zikr hodajući ulicom ili dok sjedi u društvu... S druge strane, negdje sam pročitao da uopće nema nikakvih sevapa za zikr koji se jezikom ne izgovori, tako da čovjek ne čuje samog sebe dok uči... Možete li mi ovo pitanje učini jasnim?
ODGOVOR
Ispravno je učenje zikra u sebi, bez izgovaranja naglas i pomjeranja usana. Islamski učenjaci dijele zikr, s aspekta njegova učenja, na tri vrste. Prva vrsta je zikr srcem i jezikom i to je najboja vrsta, jer srce (um) i jezik istovremeno su posvećeni tom ibadetu. Druga vrsta je zikr srcem, tj. kada se uči u sebi. I treća vrsta je učenje samo jezikom tj. bez razmišljanja o značenjima zikra koji se izgovara.
Prema tome, dozvoljeno je učenje Kur'ana, veličanje Allaha, učenja istigfara (traženje oprosta) i drugih vidova zikra, samo srcem, bez izgovaranja jezikom i pomjeranja usana. Na ovaj vid zikra u širem smislu ukazuju i riječi Svevišnjeg: „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome; ne voli On one koji se previše glasno mole“ (El-A'raf, 55). Ovakav vid zikra je dozvoljen mimo namaza, jer kod obavljanja toga propisa uvjetuje se izgovaranje ajeta Kur'ana i zikra jezikom.