Napaštanje nenamjerno pokvarenog posta

Ako se post nenamjerno "pokvari" zbog zaborava, postač će nastaviti s postom i nije obavezan napostiti taj dan, shodno hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, a zabilježen je u dva sahiha: Kada neko od vas zaboravi da posti, pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer ga je to, zaista, Allah nahranio i napojio (Buharija, 1933. i Muslim, 1155).
Međutim, ako ono što inače kvari post dospije u utrobu greškom, nehatom, prema mišljenju u hanefijskom mezhebu, a to je stav većine pravnih škola, post će biti pokvaren i postač je obavezan napostiti taj dan, ali nije obavezan izvršiti keffaret. Imam Šafija zastupa mišljenje da post u tom slučaju nije pokvaren, analogno slučaju zaborava, a i zbog hadisa Allahovog Poslanika, a.s., u kojem se navodi: Mom ummetu se oprašta ono što učini zbog greške, zaborava i prinude (Ibn Madže, 2045, i Ibn Hibban, 7219).
Hanefijski pravnici odbacuju tu analogiju, zato što se ne može povući znak jednakosti između onoga koji zaboravi da posti, pa se omrsi, i onoga koji pokvari post greškom. Opravdanje ovog drugog je slabije od opravdanja prvog, budući da je ono neodvojivo od neke vrste propusta i nemara da se bude oprezniji. Greška je rezultat djelovanja čovjeka, dok je zaborav nešto što je prirođeno čovjeku i u čemu on nema udjela, niti se može od njega sačuvati, pa se tretira kao čisto prirodna stvar koja se pripisuje Allahu u cijelosti, kao što se navodi u hadisu: To te je Allah nahranio i napojio.
Hadis u kojem se govori o opraštanju onoga što se učini zbog greške, zaborava i prinude, odnosi se, smatraju ovi pravnici, na uklanjanje grijeha na Ahiretu, a ne na posljedice ovih djela na ovome svijetu.