Značaj iskrenosti pri postu i klanjanju
PITANJE
Moje pitanje se odnosi na hadis koji glasi: “Koliko je onih koji poste, a nemaju ništa od tog posta, osim gladi i žeđi; i koliko je onih koji noću ustanu i klanjaju (nafilu), a nemaju ništa od toga, osim nespavanja” (Ibn Madže, 1690). Naime, prvi dio hadisa se odnosi na one koji ne čuvaju svoj post, čineći grijehe, poput ogovaranja itd., međutim drugi dio hadisa ne razumijem, jer, kada neko ustane noću, kada svi spavaju i klanja noćni namaz, tada se isključuje mogućnost da namaz nije obavljen u ime Allaha, dž.š., jer ga tada niko ne vidi. Zašto u ovakvom slučaju namaz može ne biti primljen?
ODGOVOR
Postoje dva tumačenja značenja drugog dijela navedenog hadisa. Prema jednom tumačenju, u hadisu se negira potpunost ibadeta i potpunost nagrade za njega (nefju-l-kemal), a ne njegova temeljna valjanost općenito, u slučaju da njegovo činjenje bude narušeno mislima, osjećanjima ili postupcima koji nisu primjereni stepenu potpune predanosti i skrušenosti u ibadetu. Prema drugom tumačenju, koje preferiramo, hadis se odnosi na one koji ibadet ne čine iskreno, nego radi pokazivanja pred drugima ili kasnijeg samohvaljenja i samoisticanja pobožnosti pričom o noćnom ibadetu, dovedeći time u pitanje iskrenost nijeta. I noćni namaz, kao i drugi namazi, može se klanjati s različitim nijetom: iskreno radi Allaha, a može i radi pokazivanja pred drugima (ukućanima, komšijama, paljenjem svjetla tokom noći) ili radi kasnijeg hvaljenja pred drugima. Prema tome, i u noćnom namazu mora se voditi računa o nijetu i njegovoj iskrenosti, koja može biti dovedena u pitanje na neki od navedenih načina.