Od Muaza bin Džebela, r.a. se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. rekao:
Ko god osramoti svog brata za grijeh, neće umrijeti dok ne bude iskušan tim grijehom.*
وَعَنْ مُعَاذِ بْنِ جَبَلٍ - رضى الله عنه - قَالَ: قَالَ رَسُولُ اَللَّهِ - صلى الله عليه وسلم -{ مَنْ عَيَّرَ أَخَاهُ بِذَنْبٍ, لَمْ يَمُتْ حَتَّى يَعْمَلَهُ } أَخْرَجَهُ اَلتِّرْمِذِيُّ وَحَسَّنَهُ, وَسَنَدُهُ مُنْقَطِعٌ
- Božiji Poslaniče, obavijesti me o djelovanju koje će me uvesti u džennet, a udaljiti me od džehennema!"
- "Pitao si me o onome što je krupno, a lahko je onome kome Allah olakša: budi pokoran Allahu, ništa Mu ne pripisujući (kao sudruga), obavljaj namaz, daji zekat, posti ramazan i obavi hadž." A onda je rekao:
- "Hoćeš li da te uputim na vrata dobra: post koji je štit, sadaka koja ništi grijehe, kao što voda gasi vatru i namaz u dubini noći, a potom je proučio ajet: "Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju i niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju."[1] Nakon toga me upita:
- "Hoćeš li da ti kažem šta je glava, stub i vrhunac svega?" "Naravno, Božiji Poslaniče!" – odgovorih. A on reče:
- "Glava svega je predanost Bogu (islam), stub je namaz, a vrhunac je borba na Božijem putu (džihad). Potom me ponovno upita:
- "Hoćeš li da ti kažem šta je srž svega toga?" Odgovorih: "Svakako, Allahov Vjerovjesniče!" Uhvatio se za svoj jezik pa mi reče: "Ovo dobro čuvaj!" Upitah:
- "Allahov Vjerovjesniče, zar ćemo odgovarati i za ono što govorimo?" Reče:
"Majka te ne imala, Muaze, zar će ljude strovaljivati u Vatru preko njihovih lica", ili je rekao: "preko njihovih nosova", "išta drugo doli ono što zarade njihovi jezici?!"
Tirmizi smatra hadis dobrim (hasen garib), a prema Albaniju hadis je izmišljen.
Činjenica da je ovaj hadis daif (slab) ne znači da je dozvoljeno kritikovati one koji su pali u grijeh, jer su oni koji su pali u grijeh različitih vrsta.
Neki od njih se pokaju i vrate svome Gospodaru. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Onaj koji se pokaje od grijeha je kao onaj koji nikada nije zgriješio.” (Prenosi Ibn Maajah, 4240; Al-Busayri je u Al-Zawaa'id, komentar Sunana Ibn Maajaha, svrstao kao sahih).
Imam Ahmed je rekao da je kazna spomenuta u hadisu za onoga ko kritikuje osobu koja se pokajala za svoj grijeh, kao što je od njega prenio Tirmizi. Nakon što je prenio ovaj hadis, rekao je: Ahmed je rekao: od grijeha od kojeg se pokajao.