Međutim, detaljna analiza historijskih izvora, hadisa, biografskih podataka i jezičkih fenomena pokazuje da hazreti Aiša r.a. nije bila dijete, nego zrela djevojka od 16 ili 19 godina.

Prisustvo hazreti Aiše u bici na Bedru i Uhudu

U Sahihu Muslima Aiša prenosi da je bila prisutna u bici na Bedru.

→ Bilo bi apsurdno da osmogodišnja djevojčica bude na bojištu.

U Sahihu Buharije Enes b. Malik prenosi da su Aiša i Ummu Selema nosile vodu i liječile ranjenike u Uhudu.

→ Poslanik ﷺ je odbijao dječake mlađe od 15 godina da idu u bitku (Ibn Omer). Ako dječaci od 14 godina nisu mogli, kako bi onda mogla devetogodišnja djevojčica?

Zaključak: Hazreti Aiša je bila zrela djevojka, sposobna da obavlja zadatke odraslih žena.

Hronološki dokazi

Poznato je da je Aiša r.a. bila 10 godina mlađa od svoje sestre Esme.

Esma je u trenutku Hidžre imala 27 godina.

To znači da je Aiša tada imala 17 godina, a u trenutku ženidbe (1–2 godine nakon Hidžre) 18–19 godina.

Ovo je jedan od najjačih historijskih dokaza.

Kur’anski kriterij za brak

Kur’an jasno određuje:

"I iskušavajte siročad sve dok ne dostignu zrelost za brak (النِّكَاحَ)." (En-Nisa, 6)

Brak je moguć tek kada osoba postigne fizičku i psihičku zrelost (bulūg). Poslanik ﷺ, koji je bio oličenje Kur’ana, ne bi učinio suprotno jasnom kriteriju.

Fenomen izostavljanja desetica u jeziku

U arapskoj i bliskoistočnoj kulturi ponekad se desetice izostavljaju.

Hadis o Lejletu-l-Kadr: navodi se “sedma noć”, a misli se na “dvadeset sedma”.

Isto se dešava i u drugim prenošenjima brojeva.

Dakle, kada hadis spominje da je Aiša imala “9 godina”, vrlo je moguće da se misli na 19 godina.

Kritička analiza hadisa o “6 i 9 godina”

Ovaj hadis dolazi od jednog prenosioca (Hišam ibn Urve), koji je kasnije, nakon preseljenja u Irak, imao problema s pamćenjem.

Više biografa bilježi da su predaje iz Iraka od njega bile problematične (pogledaj: Ibn Hadžer, Tehzibu-t-Tehzib).

Nije slučajno da raniji biografi (Ibn Ishak, Taberi u nekim verzijama) ne navode da je imala 6 i 9 godina, nego da je bila mlađa udavača, što je u arapskoj kulturi značilo “mlada djevojka”, a ne dijete.

Argument razuma i prakse

Poslanik ﷺ je odbio 14-godišnjeg Ibn Omera za bitku, jer nije bio dovoljno odrastao.

Zar bi onda oženio devetogodišnje dijete?

Sve ukazuje da je bila punoljetna i zrela, kao i ostale supruge Poslanika ﷺ.

Jedna od najvećih zabluda koju danas neki prenose jeste da je normalno udavati djevojčice maloljetne, a kao dokaz navode lažne predaje o Aiši r.a. Međutim, praksa samog Poslanika ﷺ jasno pokazuje suprotno.

Prema pouzdanim povijesnim izvorima (Ibn Sa‘d, Taberi, Ibn Hadžer i drugi), hazreti Fatima r.a., kćerka Poslanika ﷺ, rođena je oko pet godina prije početka poslanstva, tj. 605. godine.

Kada su je Ebu Bekr i Omer r.a. zaprosili nakon Hidžre u Medini, Fatima je imala oko 15–16 godina.

Poslanik ﷺ ih je tada odbio i rekao da čeka Allahovu odredbu.

Tek nešto kasnije, kada je imala oko 18 godina, Poslanik ﷺ ju je udao za Aliju ibn Ebi Taliba r.a.

Ovaj primjer jasno pokazuje da Poslanik ﷺ nije htio dati svoju kćerku u brak dok nije postala zrela djevojka. Da je bilo dozvoljeno i normalno udavati djevojčice od 9 ili 10 godina, onda bi upravo on, najbolji uzor, to uradio sa svojom kćerkom – ali nije.

Dakle, praksa Allahovog Poslanika ﷺ je najčvršći dokaz da brak mora biti zasnovan na zrelosti, odgovornosti i spremnosti, a ne na dječijem uzrastu.

Autor: Mustafa Mezit