Puno ime mu je Ebu Bekr Muhammed b. Ishak b. Huzejme b. el-Mugire b. Salih b. Bekr es-Sulemi en-Nejsaburi eš-Šafi'i. Pojedini izvori umjesto Ebu Bekr navode kun’ju Ebu Abdullah. Očito je da se radi o zamjeni kun’je od poznatog hadiskog stručnjaka sa istim imenom i imenom oca Muhammeda b. Ishaka el-Mahzumija, koji je umro 236. god. po Hidžri, a nosio je kun’ju Ebu Abdullah. El-Kettani ne preferira ni prvu ni drugu kun’ju, nego smatra da je nazivan i Ebu Bekr i Ebu Abdullah.

Rođenje i obrazovanje

Ibn Huzejme rođen je 223. god. u Nejsaburu. Početno znanje stekao je u rodnom mjestu. Od najranijeg djetinjstva saznaje temelje hadisa i hadiske znanosti od poznatih nejsaburskih hadiskih stručnjaka Ishaka b. Rahevejha (umro 238. god. po H.), Muhammeda b. Humejda er-Razija (umro 230. god. po H.) i drugih.

Nakon Nejsabura i apsorbiranja solidnog znanja iz hadiske oblasti, Ibn Huzejme kreće u potragu za znanjem i u druge islamske naučne centre toga vremena. Otac mu je uvjetovao odlazak u druge centre tražeći da nauči Kur'an napamet i da ga u cijelosti može proučiti na namazu! Tako je Ibn Huzejme veoma rano naučio Kur'an napamet i tek onda dobio dozvolu da otputuje u Merv. Iz Merva odlazi u Rejj, zatim u Bagdad, onda u Šam, Basru, Kufu, Džeziru, Hidžaz, Egipat, Vasit i druge centre.

U tim naučnim centrima Ibn Huzejme slušao je hadis, ali i fikh i druge znanosti, i tako postao – kako primjećuje hafiz Ez-Zehebi – primjer izuzetnog znanja i izvanredne naučne utemeljenosti.

Učitelji

Hafiz Ibn Huzejme imao je stotine učitelja od kojih je slušao i saznavao godinama, tražeći znanje u brojnim islamskim centrima. U svom djelu Kitabu-t-tevhid – dakle, ne računajući Sahih i druga djela – spominje svojih 135 učitelja.

Najpoznatiji su bili Buhari, Muslim, Ishak b. Rahevejh, Muhammed b. Humejd er-Razi, Muhammed b. Jahja ez-Zuheli, Bundar Muhammed b. Beššar el-Abdi, Ebu Musa Muhammed b. el-Musenna, Mahmud b. Gajlan, Ali b. Hudžr, Nasr b. ‘Ali, Junus b. Abdu-l-E’ala, Ahmed b. Meni’, Ebu Kurejb, Ahmed b. Ibrahim ed-Devreki, Ebu Se’id el-Ešedždž, Hasan b. Muhammed ez-Za’ferani, Harun b. Ishak el-Hemedani, Bišr b. Mu’az i drugi.

Učenici

Izuzetno Ibn Huzejmino znanje, posebno iz hadisa, vrijedno su bilježili, pamtili i dalje prenosili njegovi brojni učenici. U islamskim izvorima ističu se njegovi sljedeći učenici: Ahmed b. el-Mubarek el-Mustemilli, Ibrahim b. ebi Talib, Ebu ‘Ali en-Nejsaburi, Ebu Hamid b. eš-Šerki, Ebu Hatim el-Busti, Ishak b. Sa’d en-Nesevi, Jahja b. Muhammed b. Sa’id, Ebu Ahmed b. ‘Adijj, Ebu Bekr Ahmed b. Mehran el-Mukri’, Abdullah b. Ahmed b. Dža’fer eš-Šejbani, Halil b. Ahmed es-Sidžzi, Ahmed b. Muhammed es-Sunduki, Ahmed b. Husejn el-Mervani i brojni drugi.

Posljednji je od njega hadis prenosio njegov unuk Ebu Tahir Muhammed b. el-Fadl b. Muhammed b. Ishak b. Huzejme, u Nejsaburu.

Zanimljivo je napomenuti da su, iz respekta prema ovom velikanu, i neki njegovi učitelji od njega prenosili hadise i na taj način, u neku ruku, postali njegovi učenici. U tu grupu ubrajaju se: Buhari, Muslim i Muhammed b. Abdullah b. Abdulhakem.

Djela

Ibn Huzejme bio je veoma plodan pisac. Napisao je veliki broj djela i spisa. Hakim en-Nejsaburi spominje da je napisao preko 140 različitih djela, isključujući određena pitanja (mesail) koja obuhvataju dodatnih 100 manjih djela.

Njegovo najpoznatije djelo, svakako, je Sahih o kome će kasnije biti više riječi. Pored Sahiha napisao je:

  1. Kitabu-t-tevhid ve isbati sifati-r-Rabbi, azze ve dželle. Zanimljivo je da je to djelo iz oblasti akaidske znanosti, ali se Ibn Huzejme u njemu poslužio metodologijom muhaddisa – svaki tekst popratio je senedom i tako uspio sačuvati praksu svojih prethodnika.

  2. Še’nu-d-du’ai ve tefsiri-l-ed’ijjeti-l-me’sure.

Što se tiče drugih djela, nažalost, nisu sačuvana. Zub vremena ih je potpuno uništio. Za pojedina djela saznajemo izravno od samog autora iz njegove knjige Kitabu-t-tevhid, gdje spominje:

  • Kitabu me’ani-l-Kur’an

  • El-Musnedu fi-l-fikh (nekada nazivan i Kitabu-l-kebir).

Inače, ovaj impozantan broj od 140 djela, za koje Hakim tvrdi da ih je napisao, vjerovatno je manji, ako se uzme u obzir da je Ibn Huzejme znatan broj manjih djela ili dijelova ukomponirao u svoje kapitalno djelo Kitabu-l-kebir.

Sahih

Sahih je njegovo najznačajnije i najpoznatije djelo. To je, ustvari, skraćeni naziv njegovog djela: Muhtesaru-l-muhtesari mine-l-musnedi-s-sahihi ‘an Resulillahi, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Sam naziv nas upućuje da je ovaj Sahih svojevrsni rezime njegovog većeg djela Kitabu-l-kebir koji je on, očito, skratio i učinio preciznijim i autentičnijim. Neki smatraju da je ovo djelo, ustvari, rezultat onoga što je diktirao učenicima, što su oni marljivo i pažljivo bilježili.

Uvjetovao je da se u Sahih unesu vjerodostojni hadisi, čiji lanac prenosilaca je spojen i koje prenose pouzdani prenosioci od pouzdanih prenosilaca, te da nema prekida seneda niti bilo kakvog nedostatka u prenošenju!

Treba napomenuti da njegov Sahih nije autentičan kao Buharijin ili Muslimov, naprosto jer ni njegovi kriteriji nisu toliko precizni kao Buharijini ili Muslimovi. Jedan od razloga je i što Ibn Huzejme nije pravio razliku između sahih i hasen-predaja, već je i hasen-predaje uvrštavao kao autentične.

Dakle, ako se ocjenjuje autentičnost hadisa u ovoj zbirci, treba konstatovati da se u njoj nalaze i sahih, i hasen, i da’if-predaje. Čak i sam autor neke predaje u svom Sahihu ocjenjuje kao slabe, što eksplicitno upućuje na zaključak da kriteriji pri uvrštavanju hadisa u ovo djelo nisu ni izbliza jednaki kriterijima Buharije i Muslima.

Jedna od prepoznatljivih crta ovog Sahiha jeste to što se Ibn Huzejme potrudio da približi i pojasni hadise koji naizgled oponiraju jedan drugom. U toj oblasti bio je, inače, veliki stručnjak!

Od ostalih karakteristika, može se napomenuti da Sahih obiluje dugim naslovima određenih poglavlja, što posebno pogoduje islamskim pravnicima da iz tih naziva poglavlja iznjedre brojne šerijatskopravne zaključke.

Sahih je štampan u obradi i valorizaciji velikog islamskog učenjaka dr. Muhammeda Mustafe el-E’azamija, uz asistenciju poznatog muhaddisa šejha Muhammeda Nasira el-Albanija.

Ako kompariramo ovo djelo sa Ibn Hibbanovim Sahihom, doći ćemo do saznanja da se Ibn Huzejmin Sahih preferira nad Ibn Hibbanovim, kako napominje imam Sujuti, zbog preciznijeg i studioznijeg ispitivanja predaja i jačih kriterija koje je Ibn Huzejme upotrebljavao pri sabiranju ove zbirke.

Što se tiče hadiskih zbirki koje su nazvane imenom Sahih, imam Es-Sehavi tvrdi da je, nakon Buharijinog i Muslimovog, najautentičniji Ibn Huzejmin, pa onda Sahih Ibn Hibbana.

Čuveni Hatib el-Bagdadi smatra da odmah nakon Buharijinog i Muslimovog Sahiha dolaze Suneni Ebu Davuda, Nesaije i Tirmizije i Sahih Ibn Huzejme, koji je, kako precizira Hatib el-Bagdadi, uvjetovao u svom djelu navođenje samo onih predaja čiji je sened spojen, uz to da su ih prenijeli pouzdani prenosioci od Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Za Ibn Kesira Ibn Huzejmin Sahih je puno bolji od Mustedreka Imama Hakima en-Nejsaburija, zbog toga što je Ibn Huzejme uvjetovao autentičnost pri uvrštavanju hadisa u ovu zbirku.

Ibnu-l-Mulekkin preferira Ibn Huzejmin nad Ibn Hibbanovim Sahihom, tvrdeći da je Ibn Hibban, uglavnom, preuzeo brojne hadise od njegovog učitelja Ibn Huzejme i njegovog Sahiha.

Imam Sujuti i još neki autori smatraju ovu zbirku jednom od najvrednijih hadiskih djela, tvrdeći da ona dolazi odmah nakon Muslimovog Sahiha.

Navedeno je sasvim dovoljno da se ilustrira vrijednost Ibn Huzejminog Sahiha.

Ibn Huzejmine vrline

Brojne su vrline krasile ovog islamskog velikana. Njegov zuhd i bogobojaznost bile su crte koje su uljepšavale njegove ionako visoke moralne kvalitete. Ibn Huzejme ne bi počeo pisati nijedno svoje djelo dok ne bi klanjao istiharu!

Kada je jednom upitan odakle mu to zavidno znanje, odgovorio je da je Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao da voda Zemzem koristi za ono za što se pije, pa on nikada nije pio tu vodu a da Allaha nije zamolio da mu podari korisno znanje.

Koliko je bio skroman i koliko dunjalučkim uživanjima nije pridavao važnost, najbolje će nam ilustrirati činjenica da je imao samo dvije košulje, pa je jednu oblačio dok mu je druga bila na čišćenju i obratno! 

Njegova darežljivost bila je poslovična. Za njega se tvrdi da je toliko dijelio i sadaku nesebično udjeljivao da košulju koju bi dobio ili je kupio ne bi obukao više od jedanput, već bi je odmah poklanjao siromašnima.

Njegov unuk Muhammed b. el-Fadl tvrdi da je njegov djed toliko udjeljivao, pogotovo ljudima željnim znanja i onima koji znanje dijele, da bi dijelio ne znajući koliko im daje!

Imam Hakim prenosi da je Ibn Huzejme jednom napravio takvu gozbu da je pozvao veliki broj i siromašnih i bogatih, a toliki broj je samo vladar pozivao!

Uz ostale osobine, treba istaknuti njegovu hrabrost i odvažnost. Nije se plašio vladara i vlasti! Tako Ebu Bekr b. Balevejh prenosi od njega sljedeće kazivanje: Kada sam bio u posjeti kod emira Isma’ila b. Ahmeda, emir je citirao hadis koji prenosi njegov otac, a u kome se nalazi jedna slabost u senedu, na što sam ja reagirao i ukazao na taj nedostatak. Kada sam izašao od njega, obratio mi se Ebu Zerr el-Kadi i priznao mi: “Znali smo za tu grešku evo već 20 godina, ali niko nije imao petlje da mu to kaže i upozori ga na to!” Ibn Huzejme je odgovorio: “Ja sebi ne dozvoljavam da čujem neki hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem se nalazi neka greška, nedostatak ili falsifikat a da ne upozorim na to!”

Očito je da su sve spomenute osobine utjecale da se njegove dove kod Onoga koji dove prima – uslišavaju.

Ibn Huzejmino mjesto među učenjacima

Ibn Huzejme zauzima veoma visoko mjesto u naučnim krugovima, posebno u hadiskoj i šerijatskopravnoj oblasti. Doduše, njegovo ime u hadiskoj znanosti poznatije je nego u šerijatskopravnoj. Zbog memorije, po čemu je bio poznat, i precizne utemeljenosti u hadiskoj znanosti, prozvan je hafizom hadisa i imamom imama.

To se najbolje može uočiti iz izjava brojnih učenjaka, među kojima su bili i njegovi učitelji i učenici. Svi su isticali njegov ogroman doprinos hadisu i hadiskoj znanosti, ali i njegovu umješnost u rješavanju šerijatskopravnih pitanja. 

Kada je Abdurrahman b. ebi Hatim, autor poznatog djela El-Džerhu ve-t-ta'dil, upitan o Ibn Huzejmi, odgovorio je: “Teško vama! On može da pita o nama, a ne mi o njemu! On je imam koji se slijedi!”

Rebi’ b. Sulejman, poznati šerijatski pravnik pred kojim je Ibn Huzejme učio fikhske znanosti, priznaje svojim učenicima: “Znate li vi ko je Ibn Huzejme?! To je osoba od koje smo mi više naučili nego što je on od nas!”

Ibn ebi Hatim ocjenjuje Ibn Huzejmu kao pouzdanog i iskrenog stručnjaka u hadiskim znanostima.

Slično ocjenjuje i imam Darekutni kada kaže: “Ibn Huzejme bio je bez premca, pouzdani imam!”

Hafiz ez-Zehebi ističe da je Ibn Huzejme bio izuzetan hadiski stručnjak i izvanredan poznavalac prenosilaca hadisa. Bio je imam, hafiz hadisa i argument u toj oblasti, a uz to i šerijatski pravnik.

Ebu Hatim Muhammed b. Hibban priznaje: “Na Zemlji nisam sreo osobu koja ljepše vlada sunnetom i bolje pamti autentične predaje od Ibn Huzejme. Čini se da je kompletan sunnet pred njegovim očima!”

Čuveni hafiz Ibn Kesir ističe brojne vrline ovog velikana, nazvavši ga predvodnikom učenjaka, morem znanja, učenjakom koji je mnogo pisao i sakupljao, a za njegov Sahih tvrdi da je jedno od najkorisnijih i najvrednijih djela uopće.

Ibn Huzejme imao je izuzetnu memoriju. Sve hadise koje je zabilježio usput je i zapamtio! Tako je čuveni hadiski učenjak Ibn Rahevejh, obraćajući se Ibn Huzejmi, rekao: „Ja znam 70.000 hadisa, a koliko ih ti znaš napamet?“ Odgovorio je: „Sinko moj, nikada nisam ni jedan hadis zapisao a da ga nisam odmah i zapamtio!“

Hafiz Ebu ‘Ali Hasan b. Muhammed navodi: „Nisam sreo sličnog Ibn Huzejmi! On je pamtio fikhska pravila proistekla iz hadisa, baš kao što dobar učač pamti poglavlje iz Kur’ana!“

Ibn Huzejmin angažman na planu hadisa bio je izuzetno velik. Njegov doprinos u tom pogledu najbolje je dočarao El-Mu‘abbir koji je izjavio: „To je bio čovjek koji je oživio sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s.!“

Naš najveći muhaddis h. Mehmed ef. Handžić za njega kaže da je bio imam imama, da se posebno istakao braneći ehli-s-sunnetski pravac i da je tražio da se ne te’vili kako se ne bi udaljavalo od jezičkog značenja islamskih izvora.

Dovoljno je navesti izjavu Ebu Osmana, koju citira hafiz Ez-Zehebi, i utvrditi mjesto ovog velikana u očima islamskih učenjaka. U njoj se kaže: „Allah, doista, otklanja nesreće od stanovnika ovoga grada, zahvaljujući Ibn Huzejmi i njegovom mjestu kod Allaha!“

Iz naprijed izloženog da se uočiti da je Ibn Huzejme bio jedan od velikana islamske misli i izvor, u hadisu i fikhu, generacijama koje su ga slijedile.

Smrt

Imam Ibn Huzejme je, kako navode svi izvori, umro 311. god. po Hidžri. Živio je 89 godina.
Ukopan je, kako navodi Ibnu-l-Dževzi, u jednoj sobi svoje kuće, koja će kasnije postati njegov kaburistan.

 

Autor: Šefik Kurdić