Sloboda se na Zemlji pojavila s čovjekom. Vezuje se za izvornu prirodu čovjeka i njegovo je inherentno svojstvo, tako da svako narušavanje te slobode predstavlja svojevrsno nasilje nad njim. Čovjek se njome odlikuje i uzdiže nad svim drugim bićima. I dok s drugima dijeli dva osnovna svojstva – postojanje i život – dotle se nad svima njima odlikuje time što je slobodno biće, biće koje ima vlastitu volju i posjeduje slobodu izbora. U svom prvom staništu – u Džennetu - on je imao punu slobodu izbora: mogao se opredijeliti čak i za jedenje ploda s drveta koje mu je bilo zabranjeno. Upravo zahvaljujući toj slobodi izbora mogao je i prihvatiti ponuđenu mu obavezu / emanet primjenu Božijeg uputstva za život i dostavljanje nebeskog učenja svojoj vrsti.

Sloboda je prirodno pravo svakog čovjeka u sociološkom pogledu. Islam kao kompletirana Božija vjera, koja sadrži sve trajne vrijednosti iz prethodnih izdanja Objave, te se može tretirati kredibilnim govornikom svih njih, od samog početka je svojim propisima težio postupnom oslobađanju ljudi od ropstva i ropske potčinjenosti drugim ljudima. Istovremeno, išao je i za osiguravanjem metafizičke, duhovne slobode u smislu oslobađanja čovjeka od potčinjenosti bilo kome ili bilo čemu, osim Uzvišenom Bogu.

Da bi čovjek mogao na primjeren način vršiti svoju ulogu namjesnika na Zemlji, on je morao dobijati uputstva za rad od Onog Čiji je namjesnik, kako bi znao kako uspješno nositi prihvaćenu odgovornost, i morao je posjedovati dvije blagodati: razum i slobodu, koje čine samu bit preuzetog emaneta. Naime, Kur'an govori o tome da je Uzvišeni Allah taj emanet ponudio nebesima, Zemlji i planinama i da su se oni sustegli od njega – zapravo, nisu posjedovali ta dva uvjeta. Sloboda i razum su, dakle, one pretpostavke za koje se vezuje odgovornost i zaduženje. Vjerovanje je validno samo ako je usvojeno po slobodnoj volji i izboru. Isto je i s djelima: samo ona djela iza kojih stoji dobra namjera i kojima se želi postići Božije zadovoljstvo bit će primljena kod Boga, druga neće. Za takva djela Bog Uzvišeni je rekao: I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti. وَقَدِمْنَآ إِلَىٰ مَا عَمِلُواْ مِنْ عَمَلٍۢ فَجَعَلْنَٰهُ هَبَآءً مَّنثُورًا (El-Furkan, 23)

Sloboda u islamu znači svjesno potčinjavanje prirodnim zakonima, a ne znači razjularenost. Nije islamsko načelo: Čini što ti je volja!, to je sloboda životinje, već: Čini ono što ti je naredio tvoj Gospodar i nemoj činiti ono što ti je zabranio, tako ćeš se osloboditi pritiska svojih poriva, navada i napasti i vladanja jednih nad drugim. U tome je tvoja sloboda, tvoja uzvišena vrijednost; ona i odgovornost su nerazdvojni. Ne možeš biti slobodan ako si zarobljen, kao što ne možeš biti ni odgovoran ako nisi slobodan. Naš Poslanik, a.s., nas je podučio da se Bogu ne približava grijesima, već pokornošću. Ovo znači sljedeće: Sve što je čovjek pokorniji Bogu, sve je bliži Njemu i sve je slobodniji.

Uzvišeni za poslanika u ondašnjoj najavi – Muhammeda, a.s. - kaže: koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih okova i teškoća koje su imali - osloboditi. (El-A'raf, 157) Okovi (aglāl) je sve ono – fizičko ili duhovno - što sputava ljudske duše, zarobljava i pritišće njihove umove, psihe, emocije i tijela i nameće porobljavanje čovjeka. Islam i iz tog razloga nije podržavao robovlasništvo koje je zatekao, već ga je tek nevoljko - silom prilika - tolerirao, no na razne načine je išao za tim da ga dokrajči, da se ljudi oslobode i tih fizičkih okova i budu slobodni; i žive u dostojanstvu. Iz istog razloga je zabranio sve što zarobljava ljudski um, remeti ga i muti bistrinu njegovog rezonovanja.

Najefikasniji način oslobađanja čovjeka jesu ibadeti: namaz, post, zekat, učenje Kur'ana, sadaka i dr., odnosno sve što vjera propisuje i označava “Bogu dragim“. Poslanik, a.s., rekao je, naprimjer, da „nema nekog dobra u vjeri u kojoj nema namaza.“ (Ahmed) Svi ibadeti i preporuke sadrže vjerske vrijednosti: bratstvo, humanost, poštenje, čestitost, dobročinstvo ljubaznost, milost, pravednost, red, slobodu, nesebičnost itd., i predstavljaju svojevrsno uvježbavanje tih vrijednosti, njihovo utkivanje u čovjekovo biće. Njima čovjek postaje slobodan, nesputan i, zašto ne kazati i to – moćan. Kur'an kaže: Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijedit će dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijedit će hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (El-Enfal, 65)

Islam je jedan zaokružen oslobađajući odgojni program i ako bi muslimani aktivirali sve njegove dijelove, dobili bi generaciju koja vrijeme ne troši na igre i zabave: utakmice, serije i programe koji raspiruju strasti i koji čovjeka zarobljavaju i odaljavaju od njegove svrhe, već koja se bori za čovjeka i njegovu sreću na dunjaluku i na ahiretu i čini ga istinski slobodnim bićem.

To je ono uzvišeno postignuće vjerovjesnikā. Učenjaci i pobožnjaci nastoje ga očuvati i proširiti. Ljudi bi ga trebali cijeniti i koristiti za svoje oslobođenje. Vrijeme je zrelo za povratak na to.

 Piše: Mustafa Prljača

(Tekst je cjelovito izlaganje autora Prljače, koji je ispred Islamske zajednice nastupio na tribini Sloboda čovjeka – uzvišeno postignuće vjerovjesnika, održanoj u Bošnjačkom institutu u Sarajevu  20. septembra)