Postoje kipovi koji nisu od kamena, već od želja, misli, sumnji i ponosa
Jedne godine, dok je narod Ibrahima, alejhis-selam, slavio praznik, on je iskoristio njihovu odsutnost i ušao u hram pun kipova i idola. Sve ih je porazbijao – osim najvećeg. Kada su se ljudi vratili i zatekli kipove uništene, posumnjali su da je to učinio mladić po imenu Ibrahim. Doveden pred njih, upitali su ga da li je on to uradio. Odgovorio je mudro:
„To je učinio ovaj najveći od njih – pitajte ih, ako mogu govoriti.” (El-Enbija, 63)
S tom rečenicom ih je naveo da sami zaključe istinu. Oborili su glave i priznali: “Ti znaš da oni ne govore.” (Enbija, 65)
Ibrahim, alejhis-selam, tada jasno poručuje: “Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni korist donijeti, niti štetu otkloniti? Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zar se nećete opametiti?” (Enbija, 66–67)
Ovaj događaj nije samo povijest. Ibrahim, alejhis-selam, tada nije porazbijao samo kipove od kamena – nego i laži u koje su ljudi vjerovali. Ovo je unutarnja scena – ona koja se ponavlja i u srcima svakog od nas.
U nama često stoje kipovi – nevidljivi, ali vrlo stvarni:
- Kip ega – kada ne možemo priznati grešku, jer želimo uvijek biti u pravu.
- Kip slike o sebi – kada nam je važnije šta ljudi misle o nama nego šta Uzvišeni Allah zna o nama.
- Kip pohvale – kad ne činimo dobra djela zbog Boga, nego zbog aplauza i priznanja.
- Kip dunjaluka – kad se srce veže za imetak, sigurnost tražimo u bankovnom računu, a ne kod Uzvišenog Allaha.
- Kip kontrole – kada se uzrujavamo jer stvari ne idu onako kako smo mi zamislili.
- Kip duhovnog ponosa – kada nas ibadeti navedu da se osjećamo boljima od drugih.
- Kip samodovoljnosti – kada mislimo da smo sami sebi dovoljni zaboravljajući na Stvoritelja.
Ovi kipovi ne stoje na stubovima – nego u srcima, mislima, emocijama i odlukama. Zato ih je teže razbiti. Ne treba nam sjekira za kamen, nego iskrenost za srce.
Kako veli Džunejd el-Bagdadi: “Svaka stvar kojoj se tvoje srce pokorava mimo Uzvišenog Allaha – to je tvoj idol.”
Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao: “Postoje kipovi koji nisu od kamena, već od želja, misli, sumnji i ponosa. Onaj ko ih ne porazbija, nikada neće spoznati Jednog.”
Ibn Ata’illah Iskenderi dodaje: “Najveći idol koji moraš srušiti je tvoj ego. Svaka stvar kojoj se tvoje srce pokorava mimo Allaha – to je tvoj idol.”
A Rabija el-Adevija, poznata po iskrenoj ljubavi prema Uzvišenom Allahu, rekla je: “Uništila sam sve ljubavi u svom srcu – osim Tebe. Kad bi i srce postalo kip, slomila bih ga.”
Kao što je Ibrahim, alejhis-selam, ušao u hram sa sjekirom, tako i mi moramo ući u svoje srce sa sjekirom iskrenosti. Samo iskreno srce može srušiti kipove koji nas odvajaju od Uzvišenog Allaha. Kad uništimo lažne oslonce, lažni ponos i duhovnu taštinu – tada možemo iskreno robovati Jedinom Gospodaru. To je prava sloboda.
PORUKA:
Ibrahim, alejhis-selam, nije samo slomio kipove – on je srušio duhovnu laž. Nije to bio bunt radi rušenja – već poziv na buđenje, buđenje iz duhovne sljepoće. I mi moramo pogledati unutar sebe – i prepoznati kipove koje smo, možda nesvjesno, postavili: ego, dunjaluk, strah, ovisnost o ljudskim mišljenjima.
Kada ih srušimo, kada očistimo srce od svega osim Allaha, tada ćemo, poput Ibrahima, alejhis-selam, biti spremni da budemo halili – istinski prijatelji Milostivog.
