Njegovo ﷺ dobro društvo, dobri maniri i radost sa svim tipovima ljudi je prikazano kroz mnoge ispravne predaje. Kada je njega ﷺ Alija رضي الله عنه opisivao, rekao je: „On je bio najširokogrudniji od ljudi, najistinitoljubiviji, prirodno najuvijedniji i najplemenitiji sa svojim društvom.“ (Tirmizi)

Kajs Ibn Sa‘d je rekao: „Allahov Poslanik ﷺ nas je posjetio. Kada je želio otići, moj otac Sa‘d doveo mu je magarca sa podsedlom. Allahov poslanik, da ga Allah blagoslovi i podari mu mir, je uzjahao. Potom je Sa‘d rekao: ‘Kajs, pridruži se Allahovom Poslaniku.’ Allahov Poslanik ﷺ mu je rekao da se popne sa njim. Odbio sam. Rekao je: ‘Ili uzjaši sa mnom ili idi.’ Tako sam otišao.” U drugoj predaji je: „Jaši ispred mene – vlasnik je preči da bude naprijed." (Ebu Davud)

Allahov Poslanik ﷺ je sakupljao ljude uza se. Nije ih tjerao. On je čak ukazivao na ono što je bilo poželjno među bilo kojom skupinom ljudi i namještao ih je iznad njihovih drugova. Bio je oprezan i pažljiv oko ljudi, bez napuštanja svoje radosti ili dobre naravi sa njima. Obraćao je doličnu pažnju svojim ashabima i davao svakom od njih u svom društvu ono što mu pripada. Onaj ko je bio u njegovom društvu mislio je da nikom nije ukazana veća čast nego baš njemu.

Bio je strpljiv sa kim god je sjedio ili mu bijaše prišao želeći nešto, tako kao da je ta osoba prva koja će otići. Kada je neko tražio nešto od njega, on bi mu to dao toj osobi ili bi joj ljubaznim riječima olakšao. Njegova vedrina i dobra narav postidila bi svakoga, bio im je kao otac. Oni su bili jednaki u odnosu na ono što im je bilo dodijeljeno od njega.

Ibn Ebi Hala ga je opisao govoreći: **„On je uvijek bio pun radosti sa umjerenim raspoloženjem. Bio je ljubazan, niti osoran, niti grub, niti bučan.”

Niti bestidan, niti podrugljiv, niti previše laskav. Ostavio bi hranu koju nije želio jesti bez da se požali na nju.

Allah Uzvišeni kaže:

„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.“ (Ali ‘Imran, III, 159)

I kaže Uzvišeni:

„Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.“ (Fussilet, XLI, 34)

On bi se odazvao onom ko bi ga pozvao i prihvatao je dar čak i ako je bio bila ovčija nožica i na njega uzvratio.

Enes je rekao: „Služio sam Allahovog Poslanika, da ga Allah blagoslovi i podari mu mir, deset godina i nikada mi nije rekao ni ‘Uf!’ Nije mi rekao ni za šta što sam uradio: ‘Zašto si to uradio?’ niti za ono što nisam uradio: ‘Zašto to nisi uradio?’” (Muslim)

A’iša je rekla: „Niko nije bio bolje ćudi od Allahovog Poslanika, da ga Allah blagoslovi i podari mu mir. Kad god bi ga neko od ashaba ili ljudi iz njegovog ummeta dozvao, on bi uzvratio: ‘Lebbeyke (odazivam ti se)!’” (Ebu Nuajm)

Džabir Ibn ‘Abdullah je rekao: „Allahov Poslanik se nikad nije odao šali osim sa ženama koje su stale pored muslimana i kad bi god nešto čuo smijao se.” (Muslim)

Šalio se sa ashabima, sastajao bi se sa njima i razgovarao, igrao se sa njihovom djecom. Dozvoljavao im je da sjede u njegovoj sobi i odgovarao je na poziv i slobodnog čovjeka i roba i robinje i siromašnog. Posjetio bi bolesnog i u najudaljenijem dijelu Medine, a prihvatao je ispriku svakoga ko god bi mu je ponudio.

Enes je rekao: „Kada bi neko govorio u uho Allahovom Poslaniku, on bi pomjerio svoju glavu sve dok taj ne bi prvi pomjerio svoju. Kad bi ga neko uzeo za ruku, on je ne bi povukao sve dok taj koji ju je uzeo ne bi je pustio. Nije viden da je ikada stavio svoja koljena ispred nekoga ko je sjedio do njega.” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn El Bezzar)

On je prvi pozdravljao kada bi sreo nekoga. On se prvi rukovao sa svojim ashabima. Nikada nije viđen da je ispružio noge među ashabima da bi stisnuo nekoga od njih. Počastio bi svakoga ko bi mu došao. Ponekad bi prostro svoju odjeću za njega i ponudio mu mjesto na kojem je on sjedio, dajući prednost toj osobi nad sobom. 

Autor: El Jahsubi, knjiga Šifa