„Služio sam Allahovog Poslanika, s. a. v. s., deset godina. Svaki moj postupak nije bio onakav kako bi on želio, ali mi nikada nije rekao: ‘Uh!’, niti mi je ikada rekao: ‘Zašto si to uradio?’ ni: ‘Da si to uradio!’“ (Hadis je sahih a bilježi ga Ahmed.) U drugoj predaji ovog događaja se kaže: Od Enesa, r. a., prenosi se da je njegova majka, Ummu Sulejm, uzela ga za ruku prilikom dolaska Allahovog Poslanika, s. a. v. s., u Medinu i rekla: „Allahov Poslaniče, ovo je moj sin Enes. On je pametan dječak koji zna pisati.“ Enes kaže: „Služio sam ga devet (deset) godina i nikada mi za nešto što sam uradio nije rekao: ‘Jesi li to loše uradio?’ niti: ‘Kako si to ružno uradio!’“

Ovaj hadis pokazuje izuzetnu blagost i pedagošku mudrost Allahovog Poslanika, s. a. v. s. Enes ga je služio od djetinjstva punih devet (ili deset) godina, a ipak nikada nije doživio grubo ukoravanje, vrijeđanje ili ponižavanje. Poslanik, s. a. v. s., ispravljao je ljude bez vrijeđanja njihove ličnosti i gradio je samopouzdanje kod djece i mladih.

Posebno je značajno da je Enes, i nakon mnogo godina, kao jednu od najvažnijih uspomena sačuvao upravo Poslanikovu, s. a. v. s., blagost. To pokazuje koliko lijepa riječ, strpljenje i poštovanje ostavljaju dubok trag u odgoju djece.

Čuvanje prava i dostojanstva mlađih

Poslanik, s. a. v. s., nije nikada dozvolio da se uskrati pravo mlađih, ono koje im garantuju vjerske norme i propisi, pa makar prisutni bili i najodabraniji ashabi, r. a. Evo jednog primjera koji to pojašnjava:

Jednom prilikom Allahov Poslanik, s. a. v. s., sjedio je u društvu svojih ashaba. S njegove desne strane bio je dječak, a s lijeve strane sjedili su stariji, ugledni ashabi. Tada je Poslaniku ponuđeno piće i nakon što se poslužio, Poslanik se okrenu dječaku i upita ga: „Dječače, dozvoljavaš li mi da prvo ponudim starije ovom posudom?” Allahov Poslanik, s. a. v. s., imao je običaj da u svim lijepim stvarima preferira desnu stranu nad lijevom, pa je tako ovaj dječak imao prednost nad starijima koji su sjedili s lijeve strane. Tog dječaka prožimala je velika ljubav prema Poslaniku i stoga nije želio propustiti priliku da upravo on bude taj koji će primiti posudu od Poslanika i neposredno nakon njega piti, stoga je rekao: „Ne, tako mi Allaha, nikom ne bih ustupio svoje pravo kod tebe, Allahov Poslaniče.” Potom mu je Poslanik, s. a. v. s., dodao  posudu u ruke. (Buharija i Muslim) Allahov Poslanik, s. a. v. s., odgajatelj ovog ummeta i najbolji uzor, odnosi se prema dječaku kao da je odrastao čovjek i ukazuje mu puno poštovanje. Svako dijete voli taj osjećaj, osjećaj da je važno i bitno. 

Ovaj Poslanikov, s. a. v. s., postupak nikako ne znači da mlađi ne trebaju imati poštovanje i respekt prema starijima. Itekako su djeca i omladina koju je odgojio Poslanik, s. a. v. s., znala pravo starijih, imali su stida i karaktera, kojeg je danas, nažalost, gotovo pa nestalo u našem okruženju. Evo samo jednog primjera kako su mlađi poštovali starije i uvažavali ih:

Abdullah ibn Omer, r. a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., upitao: „Postoji stablo čiji listovi ne opadaju i ono je slično mu'minu. Znate li koje je to stablo?” Abdullah ibn Omer, veli: ”Ashabi su počeli da spominju stabla koja rastu u dolini. Ja sam pomislio u sebi da je to palma, pa sam htio da to kažem, ali sam vidio da su tu sve stariji ashabi (od mene) i bilo me je stid da to kažem. Nakon toga, ashabi su rekli: ‘Allahov Poslaniče, reci nam koje je to stablo?’“, a Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao je: „To je palma.” Abdullah ibn Omer dalje kaže: „Kasnije sam to spomenuo svom ocu Omeru, pa mi je rekao: 'Da si tada to rekao, bilo bi mi draže nego da posjedujem to i to (tj. veliko bogatstvo).'“ (Buharija i Muslim)

U nekim rivajetima se kaže da je Abdullah ovo rekao svome ocu kada su se vraćali kući.

Ovaj događaj ukazuje na lijep odgoj Abdullaha ibn Omera, r. a. Iako je znao tačan odgovor, nije govorio ispred starijih ashaba iz stida i poštovanja. Njegov otac Omer, r. a., je priželjkivao da je on to pred Poslanikom, s. a. v. s., rekao, ne iz želje da ističe svoga sina, nego je znao da bi ga Poslanik, s. a. v. s., najvjerovatnije tada popratio hairili dovom, od koje bi imao korist cijelog života.

Podučavanje djece osnovnim propisima islamskog ponašanja

Dijete treba podučavati onim vjerskim propisima koje može razumjeti i primijeniti. Podsticanje djece i omladine na stjecanje znanja jedna je od najvažnijih zadaća roditelja i odgajatelja. Posebnu pažnju treba posvetiti usvajanju osnovnog islamskog obrazovanja, jer ono predstavlja temelj na kojem se gradi ispravno vjerovanje, lijep ahlak i odgovoran odnos prema Allahu, dž. š., ljudima i društvu. Dijete koje od najranijih godina upozna svoju vjeru lakše će razlikovati istinu od zablude, dobro od zla i dozvoljeno od zabranjenog.

Tako ga treba naučiti da pokriva stidne dijelove tijela (avret), kako se uzima abdest, osnovnim pravilima čistoće, te ga postepeno navikavati na obavljanje namaza. Također ga treba odvraćati od onoga što je zabranjeno, poput laganja, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi radi zavađanja (nemime), krađe i gledanja u ono što je Allah zabranio.

Od Poslanikovih, s. a. v. s., metoda bila je i ova: Ebu Hurejre, r. a., da je ispričao: Hasan ibn Alija uzeo je jednu hurmu iz hurmi koje su bile namijenjene za sadaku i stavio je u usta. Tada mu je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: "Keh, keh! Izbaci je! Zar ne znaš da mi (Poslanikova porodica) ne jedemo sadaku?" (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis pokazuje da je Poslanik, s. a. v. s., još u najranijem djetinjstvu učio Hasana, r. a., razlikovanju dozvoljenog od zabranjenog, iako dijete u tom uzrastu još nije bilo šerijatski obaveznik.

Roditelji također trebaju nastojati da dijete zavoli stjecanje znanja. Ebu Davud prenosi da je Sufjan es-Sevri rekao:

„Čovjek treba podsticati, pa čak i primoravati svoje dijete da traži hadis (islamsko znanje), jer će za to biti pitan.“

Među prvim lekcijama koje dijete usvaja trebaju biti upoznavanje s Allahom, Njegovim Poslanikom, s. a. v. s., osnovama islamskog vjerovanja, učenjem Kur'ana i obavljanjem ibadeta. Uz to, treba ga navikavati da prisustvuje predavanjima, hutbi petkom, mektebu i drugim oblicima korisnog islamskog obrazovanja. Roditelji također trebaju nastojati da dijete zavoli stjecanje znanja. Od Sufjana Sevrija se prenosi da je rekao: „Čovjek treba podsticati, pa čak i primoravati svoje dijete da traži hadis (islamsko znanje), jer će za to biti pitan.“ (Ebu Davud) Ova izreka ukazuje na veliku odgovornost roditelja da djecu usmjere prema korisnom znanju koje će im biti svjetlo i na ovom i na budućem svijetu.

Piše: Fuad Sedić