Hvaljen neka je Allah, Gospodar svih svjetova. Vladar Dana Sudnjeg. Nema drugog Boga osim Njega. Neka he Božiji blagoslov na Muhammeda, a. s., pečata vjerovjesništva i milosti svjetovima.

“Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna” (El-Alek, 1-5)

Prve kur’anske riječi objavljene posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, a. s., pozvale su čovječanstvo na čitanje, razmišljanje, razumijevanje, znanje i spoznaju – na sve one saznajne i spoznajne procese koje obrazovanje u sebi podrazumijeva. Spomenute mogućnosti su odlike kojima je jedino čovjek uzdignut iznad svih ostalih stvorenja u Univerzumu. Znati čitati, tj. prepoznavati znakove iz prirode, dokučiti svojim čulima i razumom, ali i srcem, da je sve oko nas, kao i nas same, stvorio Allah, dž. š., može se samo pomoću kvalitetnog i primjrenog obrazovanja i znanja. Čovjek može slijepo vjerovati i bez znanja, ali samo istinskim znanjem čovjek dokučuje pravi smisao vjerovanja, a time i pravi smisao ovozemaljskoga, prolaznoga, postojanja. Kad čovjek istinski spozna Boga i prizna Ga za svoga Stvoritelja, tj. kada iskusi pravo Znanje – tek će onda dokučiti smisao vjere, namaza, posta, zekata i hadža, dobročinstva prema rodbini i svim ljudima, ali i smisao patnji, iskušenja i žrtve, odnosno smisao cjelokupnog života. 

A znanje je, kao i život, dar Božiji, mogućnost da čovjek širi svoje vidike, spoznaje život u njegovoj punini, te ga sebi i drugima olakšava i čini kvalitetnijim. I zato dva puta u imperativnoj formi, sadržanoj u prvoj kur’anskoj naredbi ikre, Stvoritelj svjetova Svome Poslaniku, a. s., ali i svim muslimanima, naređuje da čitaju, studiraju, istražuju, obrazuju se, stiču i šire znanje. Nažalost, visok je procent današnjih muslimana koji su potpuno zanemarili prvu kur’ansku naredbu. Mnogi muslimani samo površno primjenjuju ono što su čuli od svojih djedova ili roditelja, a što je u nekim slučajevima potpuno pogrešna interpretacija islamskih propisa prerasla u puki folklor pomiješan s neislamskim običajima, dok drugi odbacuju sve što su nam naši preci ostavili u emanet, ponašajući se kao da islam sa njima počinje, što je druga krajnost i velika opasnost.

Allah, dž. š., i na drugim mjestima u Kur’anu, osim u poglavlju “El-Alek”, potencira znanje i vrijednost umnih ljudi: “On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.” (El-Bekare, 269)

“I reci, Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi…” (Ta-Ha, 14) 

“I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah zna ono što radite.” (El-Mudžadele, 11) 

Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9)

“Savjetujem ti da neznalica ne budeš.” (Hud, 46) 

Poznati ashab Muaz ibn Džebel o učenju i podučavanju izjavio je sljedeće: “Izučavajte nauku, jer je učenje vid strahopoštovanja prema Uzvišenom Allahu, traganje za naukom vid je robovanja Allahu, prenošenje znanja je poput činjenja tespiha, bavljenje nekim naučnim pitanjem ima vrijednost džihada, podučavanje onoga ko to znanje nema jeste sadaka, davanje onima koji se naukom bave (finansijska i druga pomoć) jeste približavanje Allahu Uzvišenom. Učenje je sagovornik kad je čovjek sam, prijatelj u samoći, dokaz u vjeri, strpljivost u dobru i zlu, namjesnik kada je osoba odsutna, bližnji kada je čovjek u tuđini i svjetionik na putu ka Džennetu. 

Znanjem Allah uzdiže ljude, te ih u dobru čini odlučnima, predvodnicima i upućivačima. Po njima se drugi orijentiraju, jer služe kao dokaz za dobro, slijede njihove tragove i ugledaju se na njihove postupke. Meleki žude za njihovim društvom, dodiruju ih krilima svojim. Sve živo i neživo za njih oprost traži, čak i ribe u moru, gmizavci, divlje zvijeri na kopnu i stoka. Isto čine nebesa i zvijezde.” 

Zar možemo sve ovo postići ako se ne družimo sa knjigom, tj. ako nam je kultura čitanja svedena na minimum? Šta za nas muslimane treba da predstavlja knjiga? Kako upotrijebiti blagodat uma kojim nas je Allah odabrao nad drugim stvorenjima? 

Životnim primjerom kazano, knjige su za um ono što su prozori za kuću. Zamislite život u kući bez prozora. Kako bi bilo tamno, turobno i ustajalo. Prozori unose svjetlost u dom. Unose svjež zrak u ustajalu prostoriju. Prozori pružaju pogled na široke krajolike. Knjige čine isto za um. Donose mu svjetlo. One su svježi povjetarac za ustajale misli. Otvaraju umu nove horizonte.

Prijašnji muslimani su bili strastveni čitaoci a muslimanski autori su pisali na hiljade naslova. Dičimo se kako je najstariji univerzitet u Maroku osnovala žena muslimanka, ponosimo se Al Azharom u Kairu, ističemo kako su muslimani bili prvaci u medicini, matematici, algebri i preteče mnogim otkrićima. Znamo i rado spominjemo naše najstarije kutubhane koje obiluju hiljadama naslova. I uzimajući u obzir tako bogato literarno naslijeđe, tužno je vidjeti da je u današnje vrijeme većina muslimana očajna čitalačka publika. 

Najučestaliji izgovor koji ćemo čuti jest “nema se vremena”, pritom zaboravljajući da je Allah Gospodar vremena i da nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. A ne iznenađuje nas činjenica da isti ti ljudi uvijek nađu vremena za čitanje žute štampe, praćenje trač magazina, gledanje televizije i kad je gledanje televizijskih kanala više puka dokolica negoli ikoliko stvarna potreba, igranje videoigrica, ili višesatno razgledanje sadržaja na internetu. 

Vremena se nađe i za sport, putovanja, kupovanje po tržnim centrima, druženje sa prijateljima, izlaske, ali za čitanje se, nažalost, najčešće ne nađe. 

Činjenice da je znanje poput okeana i da učenje traje cijeli život dobro su poznate muslimanima. Svaki musliman je dužan steći minimum obrazovanja o islamu koje će mu omogućiti svakodnevno praktikovanje njegove vjere. Hadis kaže da je traženje znanja obaveza svakom muslimanu i muslimanki (Ibn Madže), te ko bude išao putem traženja znanja, Allah će ga uputiti na jedan od dženetskih puteva (Ebu Davud i Tirmizi). 

Način na koji će to raditi je lični izbor svakog pojedinca, a čitanje je svakako jedan od najboljih i najefikasnijih. Zašto imamo animozitet prema knjizi kad nam knjiga ne diktira tempo čitanja? Ne određuje nam termine. Nije ograničena na vrijeme i prostor. Knjige nemaju nikakvih zahtjeva, niti se umaraju. Knjiga može biti izučavana u privatnosti svoga doma vlastitim tempom i brzinom. Knjige nisu ograničene na samo jednu osobu. Cijela porodica može se okoristiti knjigama tokom dužeg vremenskog perioda.

Štaviše, knjige mogu pružiti sate radosti za porodicu ako se čitaju zajedno. Pomažu učvršćivanju porodičnih veza i odnosa. Umjesto da dom bude “motel” koji ugošćuje “strance” zaokupljene svojim telefonima i računarima, svi članovi se mogu okupiti u zajedničkoj aktivnosti. 

Svi težimo da nam djeca čitaju, a najbolji način da dijete zavoli knjigu jeste da je često vidi u našim rukama. Ako je dijete okruženo knjigama, ako mi dosta čitamo, one će biti njegovo prirodno okruženje i spontano će ih zavoljeti. I ono će poželjeti da oponaša ono što mi radimo.

Draga braćo!

Bez valjanog čitanja nema pravilnog razumijevanja ni prihvatanja sadržaja iz Mushafi-šerifa. Što je bolja naša opća vjerska naobrazba, koju stičemo kroz čitanje knjiga, bolje će biti razumijevanje značenja Kur'ana Časnog.

Knjiga je vrjednija od svih spomenika, jer ona, u pravilu, ostavlja sjećanja u srcu onoga koji je čita (egipatski zapis). Nije učen onaj koji čita knjige, nego onaj ko zna šta čita (rumunska poslovica). 

I na kraju nekoliko savjeta u vezi sa čitanjem: 

  1. Budite veoma oprezni kod izbora vjerske literature. Nije svako djelo milozvučnog i primamljivog naslova dobro za čitanje. Za neupućene to može biti pravo minsko polje. Zato uvijek tražite savjet nekog učenog i provjerenog prije negoli kupite ili posudite neki naslov za koji niste nikad čuli.
  2. Islamska literatura uvijek sadrži hadise i ajete iz Kur'ana. Prema ovim knjigama se moramo odnositi sa dužnim poštovanjem. Čuvajte knjige na čistom i visokom mjestu. Nemojte ih cijepati, ili bacati, a ako se pohabaju toliko da se više ne mogu koristiti, spalite ih.
  3. Kupovanje i posuđivanje knjiga je jedna stvar, a čitanje druga. Mnogi ljudi miješaju ovo dvoje. Samo posjedovati knjigu ne znači mnogo. Treba je pročitati da bi postala korisna.
  4. Odvojite vrijeme za čitanje, bar petnaest-dvadeset minuta svakoga dana u određeno vrijeme. Ovo će vam pomoći u uspostavljanju samodiscipline.
  5. Pokušajte napraviti svoj mirni čitalački kutak negdje u kući gdje ćete čuvati knjige i čitati. Također je dobro uspostaviti lokalnu islamsku biblioteku koja će poslužiti onima koji su željni čitanja, a ne mogu to sebi priuštiti.

Draga braćo

Naši neprijatelji su decenijama uništavali našu kulturu učenja, čitanja i pisanja, trudeći se da ugase naše najvažnije institucije i iskorijene učene ljude. Zato oni koji oživljavaju i unapređuju odgojno-obrazovne ustanove od dječijih vrtića, preko izdavačke djelatnosti, do medrese, fakulteta i univerziteta, često su trn u oku zlonamjernih moćnika i njihovih saveznika.

Ulažite u svoje intelektualno uzdignuće. Investirajte još danas u dobru knjigu, jer to je ulaganje koje se isplaćuje cijeloga života. Isplatit će se i poslije smrti – jer možda će vaša djeca ili unuci jednog dana pročitati knjigu koju ste kupili, a niste je stigli pročitati. Bez svijesti o kulturi nema ni opstanka kao naciji. 

Neka nas Allah uputi na Pravi put.

 

BILJEŠKE: 

  1.   Kur'an i Kerim, Prevod značenja na bosanski jezik, Besim Korkut, 
  2. Sahihu-l- buhari, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, grupa prevodilaca, Sarajevo, 2009., 
  3. Muslimova zbirka sa komentarom, Islamski pedagoški fakultet u Zenici, prevod dr. Šefik Kurdić i dr. Semir Rebronja, Zenica-N. Pazar, 2015.,