Kako se klanja i šta je istihara-namaz
Džabir bin-Abdullah kaže: “Allahov Poslanik, s. a. v. s., podučavao nas je da obavljamo istiharu namaz u svakoj prilici, kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur'ana. Govorio je: “Kad neko od vas hoće uraditi (neki posao), neka mimo farza klanja dva rekata, a zatim neka kaže: “Allahu moj, ja tražim za sebe što je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi daš Svojom moći i molim Te da mi daš od Tvoje velike blagodati! Ti, zaista, sve možeš, a ja ne mogu! Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si poznavalac tajni! Allahu moj, ako je ovaj posao koristan za mene, moju vjeru, život na Dunjaluku i Ahiretu, Ti mi ga odredi i olakšaj, a zatim mi daj bereket (blagoslov) u njemu. A ako je ovaj posao zlo za mene ili po mene, moju vjeru, život na Dunjaluku i Ahiretu, Ti ga od mene otkloni i udalji me od njega i odredi mi dobro, ma gdje i u čemu se ono nalazilo, a zatim mi daj da s njim budem zadovoljan!” Rekao je: “A zatim čovjek spomene svoju odluku." Hadis bilježi Buharija
Ovaj namaz se ne klanja kada se čovjek nađe pred izborom između više mogućnosti pa traži od Allaha da mu "odabere" jednu, već kada se čovjek između više opcija odluči za jednu i onda se obraća Svevišnjem, s posebnim namazom koji se zove istihara-namaz, kako bi mu Allah dao blagoslov u toj odluci (planu, poslu itd) ili pak udaljio od njega taj posao ili plan.
Pogrešno je mišljenje da će osoba dobiti svojevrstan odgovor isključivo kroz san. Nije poželjno da za nas neko drugi klanja ovaj namaz. To nalikuje posredništvu, što, po islamu, nije dopušteno. Obično se, za ovu priliku, klanjaju samo dva rekata.
Ovaj namaz se može zanijetiti i riječima.
Na kraju ovog namaza uči se posebna dova, ali se može, ako se ona ne zna, proučiti dova izražavajući njenu namjenu svojim riječima.
Neki muslimani žele da neko drugi za njih klanja ovaj namaz, što je neispravno, naročito kada se uzme u obzir da ta osoba ne može skrušeno činiti dovu kao osoba koja se nalazi pred određenim izborom.
