Budimo jedni drugima braća i prijatelji!
Ibrahimova, a. s., spremnost na najveću žrtvu, koja se ikako može zamisliti na ovome svijetu, nagrađena je životom i neizmjernom ljudskom radošću. U dilemi između kosmičke ideje dobra i ljudske slabosti, pejgamber Ibrahim je izabrao biti stameni i čvrsti sluga Božiji, ustrajan i snažan. Allah ga je nagradio onim za čim je najviše žudio.

Stoljećima je vjernicima ova epizoda iz Ibrahimova, a. s., života bila ogledalo njihovih života. Žrtva se podnosi radi ljepšeg i smislenijeg života i veličanstvene nagrade koja slijedi. Iskušenja koja život donosi test su naše odanosti ideji dobra i harmonije u životu.
U jednom trenutku, na jednom mjestu, našli su se Božija milost i ljudska žrtva, kurban, i povijest ljudskog roda je mogla početi.
Veliki muslimanski umovi uvijek su isticali da put vjernika nije cvijetna staza, već trnovit put, pun izazova, koji pretpostavlja strpljivost, pouzdanje u Allaha i spremnost na žrtvu. U svemu tome, suštinski je bilo važno voditi računa o sljedećoj Božijoj istini: Neće do Allaha doprijeti njihovo meso i njihova krv, ali hoće doprijeti do Njega vaša čista vjera (El-Hadž, 37).
Spašavanje ljudi od pogibelji, fizičke ili duhovne, najuzvišeniji je čin vjere, čin čiste bogobojaznosti.
Svaki naš napor i žrtva da se pomogne ljudima, da se čuva domovina, da se popravi stanje u zajednici, da se ispuni preuzeta obaveza prema ljudima, da se sačuva ljudsko dostojanstvo, da se otkloni neka nevolja od ljudi, u realnom životu jeste kurban, žrtvovanje za viši cilj života.
Brinuti o svojoj porodici, svom domu i domovini, dužnost je svakog muslimana. Naša povijest puna je primjera odvažnih muževa, koji su svojom hrabrošću, žrtvom i odlučnošću, mijenjali tok povijesti našeg naroda i zemlje.
Prilika je ovo da se prisjetimo mnogih naših slavnih predaka, bosanskih gazija i šehida, i njihovih djela, koji su stameno stajali na braniku domovine.
Tako je i nastala ona poznata izreka hrabrog bosanskog valije Abdullah-paše Sarajlije: "Baš vererum, bir taš verem". "I glavu ću dati, a kamena jednog ne dam". Neka njegove riječi budu naša zakletva domovini.
Razmišljanje o kurbanu u smislu ibrahimovskog poimanja žrtve je razmišljanje o dramatičnosti povijesti u koju smo porinuti, zajedno s našom domovinom, sa svim našim brigama i nadanjima. Zato, naoružajmo se snagom volje i spremnošću da preko iskušenja dopremo do milosti Božije.
Ne zaboravimo nikada da je Ibrahim, a. s., kurbanom, žrtvom, iskupio i dobio kao milost sinov život.
Otvorimo naša srca da u njih uđu prijateljstvo, radost i mir. Susret s našim kurbanom čini nas ljudima koji ne misle samo o sebi već se otvaraju za potrebe svojih bližnjih, komšija, braće i sestara. Budimo jedni drugima braća i prijatelji!
Autor: Husein-ef. Kavazović