Sjećanje na umrle

U islamskoj tradiciji muslimana u BiH postoje specifični načini sjećanja na umrle. Riječ je o tevhidu, sedmini, četeresnici i godišnjicama. Ovi programi u sebi sadrže učenje Kur'ana i zikr pred dušu umrloga.

Nisu obaveznog karaktera, štaviše grijeh je smatrati ova djela obaveznim. Tevhid se često uči u krugu žena u kući ožalošćenih ili u džamiji na dan dženaze, ali se organizira i poslije, a često je sastavni dio sedmina i četeresnica. Također, treba biti jasno da ovi programi ne moraju biti sedam ili četrdeset dana nakon preseljenja na Ahiret te da se na njima svi moraju pridržavati islamskog kodeska ponašanja i odijevanja.

Jedna od krajnje negativnih praksi jeste da se ustraje na ovim djelima, a zanemaruju se druge obaveze u islamu kao što je namaz.

Dova poslije tevhida

keyboard_arrow_down

أَعُوذُ بِاللَّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحيِمِ

اَلْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِى قَالَ فِى كِتَابِهِ: «فَاعْلَمْ اَنَّهُ لاَ اِلٰهَ اِلاَّ اللَّهُ»، وَالصَّلاَةُ وَالسَّلاَمُ عَلىٰ نَبِيِّنَا مُحَمَّدٍ رَسُولِ اللَّهِ وَعَلىٰ آلِهِ وَاَصْحَابِهِ الذَّاكِرِينَ فِى كُلِّ حَالٍ لاَ اِلٰهَ اِلاَّ اللَّهُ مُحَمَّدٌ رَسُولُ اللَّهِ. اَللَّهُمَّ اَنْتَ رَبِّى لاَ اِلٰهَ اِلاَّ اَنْتَ خَلَقْتَنِى وَاَنَا عَبْدُكَ وَاَنَا عَلىٰ عَهْدِكَ مَا اسْتَطَعْتُ اَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا صَنَعْتُ اَبُوءُ لَكَ بِنِعْمَتِكَ عَلَىَّ وَاَبُوءُ بِذَنْبِى فَاغْفِرْ لِى ذُنُوبِى فَاِنَّهُ لاَ يَغْفِرُ الذُّنوُبَ اِلاَّ اَنْتَ. اَللَّهُمَّ اِنِّى اَعُوذُ بِكَ مِنْ اَنْ اُشْرِكَ بِكَ شَيْئًا وَاَنَا اَعْلَمُ وَاَسْتَغْفِرُكَ لِمَا لاَ اَعْلَمُ اِنَّكَ اَنْتَ عَلاَّمُ الْغُيُوبِ. اَللَّهُمَّ اِنَّا نَعُوذُ بِكَ اَنْ نُشْرِكَ بِكَ شَيْئًا نَعْلَمُهُ وَنَسْتَغْفِرُكَ لِمَا لاَ نَعْلَمُهُ. اَللَّهُمَّ اِنَّا نَعُوذُ بِكَ مِنَ الْهَمِّ وَالْحُزْنِ وَالْعَجْزِ وَالْكَسَلِ وَالْبُخْلِ وَالْجُبْنِ وَضَلَعِ الدَّيْنِ وَغَلَبَةِ الرِّجَالِ. اَللَّهُمَّ اِنَّا نَعُوذُ بِكَ مِنَ الْفَقْرِ وَالْكُفْرِ وَعَذَابِ الْقَبْرِ لاَ اِلٰهَ اِلاَّ اَنْتَ سُبْحَانَكَ اِنَّا كُنَّا مِنَ الظَّالِمِينَ وَاَنْتَ اَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ. اَللَّهُمَّ اِنَّا نَعُوذُ بِكَ مِنْ غَلَبَةِ الدَّيْنِ وَغَلَبَةِ الْعَدُوِّ وَشَمَاتَةِ الْاَعْدَاءِ. اَللَّهُمَّ اهْدِنَا فِيمَنْ هَدَيْتَ وَعَافِنَا فِيمَنْ عَافَيْتَ وَتَوَلَّنَا فِيمَنْ تَوَلَّيْتَ وَبَارِكْ لَنَا فِيمَا اَعْطَيْتَ وَقِنَا شَرَّ مَا قَضَيْتَ اِنَّكَ تَقْضِى وَلاَ يُقْضىٰ عَلَيْكَ وَاِنَّهُ لاَ يَذِلُّ مَنْ وَالَيْتَ وَلاَ يَعِزُّ مَنْ عَادَيْتَ تَبَارَكْتَ رَبَّنَا وَتَعَالَيْتَ نَسْتَغْفِرُكَ وَنَتُوبُ اِلَيْكَ. اَللَّهُمَّ حَبِّبْ اِلَيْنَا الْاِيمَانَ وَزَيِّنْهُ فِى قِلِوبِنَا وَكَرِّهْ اِلَيْنَا الْكُفْرَ وَالْفُسُوقَ وَالْعِصْيَانَ وَجَنِّبْنَا عَنِ الْكُفْرِ وَالْفُسُوقِ وَالْعِصْيَانِ وَاجْعَلْنَا مِنَ الرَّاشِدِينَ. اَللَّهُمَّ قَاتِلِ الْكَفَرَةَ الَّذِينَ يُكَذِّبُونَ رُسُلَكَ وَيَصُدُّونَ عَنْ سَبِيلِكَ وَاجْعَلْ عَلَيْهِمْ رِجْزَكَ وَعَذَابَكَ اِلٰهَ الْحَقِّ آمِينَ.

اَللَّهُمَّ بَلِّغْ مِثْلَ ثَوَابِ مَا قَرَأْنَاهُ وَنُورِ مَا تَلَوْنَاهُ هَدِيَّةً وَاصِلَةً اِلىٰ رُوحِ نَبِيِّنَا وَشَفِيعِ ذُنُوبِنَا مُحَمَّدٍ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ، ثُمَّ اِلىٰ اَرْوَاحِ آلِهِ وَاَوْلاَدِهِ وَاَزْوَاجِهِ وَاَصْحَابِهِ وَاَتْبَاعِهِ رِضْوَانُ اللَّهِ تَعَالىٰ عَلَيْهِمْ اَجْمَعِينَ، ثُمَّ اِلىٰ اَرْوَاحِ جَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ وَالْمُسْلِمِينَ وَالْمُسْلِمَاتِ شَرْقًا وَغَرْبًا، وَخَاصَّةً اِلىٰ رُوحِ مَنْ نَوَيْنَاهُ اَنْتَ اَعْلَمُ بِهِ وَبِاسْمِهِ. اَللَّهُمَّ ارْحَمْهُ وَاَلْحِقْهُ بِنَبِيِّنَا مُحَمَّدٍ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَلاَ تُضِلَّنَا بَعْدَهُ وَلاَ تَحْرِمْنَا اَجْرَهُ. سُبْحَانَ رَبِّكَ رَبِّ الْعِزَّةِ عَمَّا يَصِفُونَ وَسَلاَمٌ عَلَى الْمُرْسَلِينَ وَالْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ. (الفاتحة)

E‘ūzu billāhi mine-š-šējtāni-r-radžīm. Bismillāhi-r-rahmāni-r-rahīm

Elhamdu lillāhillezī kāle fī kitābihī: “Fa‘lem ennehū lā ilāhe illallāh”, ve-s-salātu ve-s-selāmu ‘alā nebijjinā Muhammedin resūlillāh, ve ‘alā ālihi ve ashābihi-z-zākirīne fi kulli hāl: “Lā ilāhe illallāh, Muhammedun resūlullāh”.

Allāhumme Ente Rabbī lā ilāhe illā Ente, halaktenī, ve ene ‘abduke ve ene ‘alā ‘ahdike ve va‘dike mesteta‘tu, e‘ūzu bike min šerri mā sana‘tu ebū’u leke bi ni‘metike ‘alejje ve ebū’u bi zenbī fagfir lī zunūbī, fe innehū lā jagfiru-z-zunūbe illā Ente. Allāhumme innī e‘ūzu bike min en ušrike bike šēj’en ve ene a‘lemu ve estagfiruke limā lā a‘lemu, inneke Ente ‘Allāmu-l-gujūb.

Allāhumme innā ne‘ūzu bike en nušrike bike šēj’en na‘lemuhū ve nestagfiruke limā lā na‘lemuh. Allāhumme innā ne‘ūzu bike mine-l-hemmi ve-l-huzni ve-l-‘adžzi ve-l-keseli ve-l-buhli ve-l-džubni ve dale‘i-d-dējni ve galebeti-r-ridžāl. Allāhumme innā ne‘ūzu bike mine-l-fakri ve-l-kufri ve ‘azābi-l-kabri, lā ilāhe illā Ente, subhāneke innā kunnā mine-z-zālimīne ve Ente erhamu-r-rāhimīn. Allāhumme innā ne‘ūzu bike min galebeti-d-dējni ve galebeti-l-‘aduvvi ve šemāteti-l-a‘dāi. Allāhummehdinā fīmen hedējte, ve ‘āfinā fīmen ‘āfējte, ve tevellenā fīmen tevellējte, ve bārik lenā fīmā a‘tajte, ve kinā šerre mā kadajte, inneke takdī ve lā jukdā ‘alējke, ve innehū la jezillu men vālējte ve lā je‘izzu men ‘ādējte, tebārekte Rabbenā ve te‘ālējte, nestagfiruke ve netūbu ilējk. Allāhumme habbib ilējne-l-īmāne ve zejjinhu fī kulūbinā ve kerrih ilējne-l-kufre ve-l-fusūka ve-l-‘isjāne ve džennibnā ‘ani-l-kufri ve-l-fusūki ve-l-‘isjāni vedž‘alnā mine-r-rāšidīn. Allāhumme kātili-l-keferetellezine jukezzibūne rusuleke ve jesuddūne ‘an sebīlike vedž‘al ‘alējhim ridžzeke ve ‘azābeke, Ilāhe-l-hakki. Amin.

Allāhumme bellig misle sevābi mā kare’nāhu ve nūri mā televnāhu hedijjeten vāsileten ilā rūhi nebijjinā ve šefi‘i zunūbinā Muhammedin sallallāhu ‘alējhi ve sellem. Summe ilā ervāhi ālihī ve evlādihī ve ezvādžihī ve ashābihī ve etbā‘ihī ridvānullāhi te ālā ‘alējhim edžme‘īn. Summe ilā ervāhi džemī‘i-l-mu’minīne ve-l-mu’mināti ve-l-muslimīne ve-l-muslimāti šerkan ve garben, ve hāssaten ilā rūhi men nevējnāhu, Ente a‘lemu bihī ve bi ismihī. Allāhummerhamhu ve elhikhu bi nebijjinā Muhammedin sallellāhu ‘alējhi ve selleme ve lā tudillenā ba‘dehū ve tahrimnā edžrehū.

Subhāne Rabbike Rabbi-l-‘izzeti ‘ammā jesifūne ve selāmun ‘ale-l-murselīne, velhamdu lillāhi Rabbi-l-‘ālemīn. (El-Fātiha)

Prevod:

Allah me sačuvao od prokletog šejtana! U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog

Hvala Allahu koji je u Svojoj Knjizi rekao: “Pa znaj da nema boga osim Allaha!” Neka je blagoslov i mir našem vjerovjesniku Muhammedu, Allahovom poslaniku. Neka je blagoslov i mir i njegovoj porodici i drugovima, koji su u svakom stanju spominjali (zikr činili riječima): “Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik!”

Allahu, ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Stvorio si me i ja sam Tvoj rob. Ustrajavam koliko mogu na datom Ti zavjetu i obećanju. Kod Tebe tražim utočište od zla onoga što sam učinio. Priznajem Tvoju blagodat prema meni i priznajem svoj grijeh pa mi oprosti, jer grijehe ne prašta niko osim Ti. Allahu, sačuvaj me od toga da Ti nešto (kao boga) svjesno pridružujem i tražim oprosta ako to činim nesvjesno, a Ti dobro znaš skriveno.

Allahu, sačuvaj nas od toga da Ti nešto (kao boga) svjesno pridružujemo i tražimo oprosta ako to činimo nesvjesno. Allahu, sačuvaj nas od brige, tuge, nemoći, ljenosti, škrtosti, kukavičluka, opterećenosti dugom i potčinjenosti ljudima. Allahu, sačuvaj nas od siromaštva (ovisnosti), nevjerovanja i kaburske patnje. Nema boga osim Tebe, slavljen nek Si, mi smo bili od nepravednika a Ti si Najmilostiviji milosnik. Allahu, sačuvaj nas od opterećenosti dugom, potčinjenosti neprijatelju i od toga da se neprijatelji raduju našoj nedaći. Allahu, uputi nas da budemo od onih koje si uputio, daj nam zdravlje da budemo od onih kojima si zdravlje dao, prijateljuj s nama da budemo od onih s kojima si prijateljevao, daj nam blagoslov u onome što si nam dao i sačuvaj nas od zla onoga što si dosudio. Ti si onaj koji sudi a kome se ne sudi. Ne može biti ponižen onaj s kojim ti prijateljuješ niti uzdignut onaj s kojim ti neprijateljuješ. Blagoslovljen si, Gospodaru naš, i uzvišen, od Tebe tražimo oprosta i Tebi se kajemo. Allahu, omili nam vjerovanje i uljepšaj ga u našim srcima a omrazi nam nevjerovanje, griješenje i neposlušnost, sačuvaj nas od nevjerovanja, griješenja i neposlušnosti i učini nas da budemo od pravovjernih. Allahu, suzbij nevjernike, koji ne vjeruju Tvojim poslanicima i odvraćaju od Tvoga puta, kazni ih i stavi na patnju, istinski Bože. Amin.

Allahu, ovakvu nagradu i svjetlo kakvu daješ za ovo naše učenje pokloni duši našeg vjerovjesnika i zagovaraču za naše grijehe – Muhammedu, s.a.v.s., zatim dušama njegove porodice, djece, supruga, drugova i sljedbenika – neka ih sviju prati Allahovo zadovoljstvo, zatim dušama svih vjernika i vjernica, muslimana i muslimanki, i na istoku i na zapadu, a posebno duši onoga kome je ovo nanijećeno – Ti najbolje znaš i njega i njegovo ime. Allahu, smiluj mu se, pridruži ga uz našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., nakon njega nas ne odvodi u zabludu i ne uskraćuj nam nagradu za ono što prema njemu činimo. Neka je čist tvoj Uzvišeni Gospodar od onoga što Mu pripisuju (oni koji griješe i ne znaju), neka je mir (Njegovim) poslanicima i hvala Allahu, Gospodaru svjetova. (El-Fātiha)

Učenje sedmine

keyboard_arrow_down

Sedam dana nakon preseljenja, porodica umrlog upriličuje učenje sedminu. Sedmina uključuje učenje sure Jasin i dova pred dušu umrlog kroz sedam dana od preseljenja, a završava se učenjem tevhida u džamiji ili u porodičnoj kući.

Tevhid je grupni ibadet koji se obično sastoji od učenja pojedinih kur'anskih sureta na početku i na kraju tevhida, zatim kur'anskih ajeta koja govore o pokajanju i Alejhisselamovih salavata i dova, koje je on često učio, te grupnog zikra, izgovaranjem i prizivanjem Allaha Njegovim lijepim imenima, i to uz veliki tespih, tako što učesnici posjedaju na koljena ukrug, s imamom u pročelju, koji naglas uči početna i završna kur'anska sureta i salavate i predvodi u zikru, u kome učestvuju svi prisutni.

Sam program i redoslijed učenja tevhida, koji se u nekim detaljima razlikuje od džemata do džemata, je slijedeći:

Sureta: Jasin, El-Mulk (Tebareke), En-Nebe' (Amme),
Istigfar (33 x),
Salavat (5 x),
Sure El-Inširah (3 x),
Sure El-Ihlas (7 x),
Sureta muavizetejn (El-Felek i En-Nas),
Bismilla (5-10 x),
Rabbi jessir (3-5 x),
Hasbi Rabbi Džellallah... (3-5 x),
Entel-Hadi entel-Hakk... (3-5 x),
La ilahe illallah (33 x),
Allah ja Allah (33 x),
Subhanallahi ve bi hamdihi subhanallahil-azim (5 x),
»Mala hatma« (surete El-Ihlas, El-Felek, En-Nas, El-Fatiha i početak sure El-Bekare – Elif lam mim) i

Poslije dove imam pokloni sevab od proučenog pred dušu umrlog i zamoli Allaha, dž.š., da umrlog obraduje pomenutim skupom i ibadetom, dostavi mu fadilete od proučenog, oprosti mu grijehe, sačuva ga kaburskog i džehenemskog azaba i podari mu lijepi Džennet, a da sve prisutne i ostale muslimane uputi na Pravi put i primi njihove ibadete.

Učenje četeresnice

keyboard_arrow_down

Kao što je običaj da se nakon sedam dana od preseljenja na ahiret umrlom organizira (prouči) sedmina, tako postoji običaj da se nakon četrdeset dana prouči četeresnica.

Program, redoslijed i smisao učenja je identičan sedmini, tako da nije potrebno ponovo objašnjavati kako izgleda učenje tevhida. Razlika je jedino u broju dana u kojima se uči Jasin i dova za umrlog.

Postavlja se pitanje: Otkud običaji učenja sedmina i četeresnica, i da li oni imaju ikakvo utemeljenje u sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.?

Ako sagledamo dokaze iz Kur'ana i sunneta te prvih generacija muslimana, vidjet ćemo da ih oni zaista nisu upražnjavali te bismo mogli kazati da su to običaji strani sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i prvih generacija muslimana.

Međutim, posmatrajući kur'anske ajete i hadiske zbirke te mišljenje savremenih učenjaka možemo pronaći neke argumente koji bi mogli poslužiti za odobravanje održavanja ovih običaja.

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun. (Ibrahim, 41)

U drugom ajetu se kaže:

Oni koji poslije njih dolaze – govore: "Gospodaru naš, oprosti Nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Hašr, 10)

U ovim ajetima se jasno vidi upućivanje dove za roditelje ali i za druge vjernike.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada čovjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.“ (Muslim)

U drugom hadisu se od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Zaista Uzvišeni Allah, dž.š., ima putujuće meleke, koji traže mjesta u kojima se čini zikr, pa kada pronađu neko mjesto, sjedaju sa onima koji čine zikr i spletu svoja krila tako da ispune prostor između njih i najbližeg neba, a kada se raziđu oni koji čine zikr, meleci se popnu i uzlete na nebo.“ (Muslim)

Ako uz navedene ajete i hadise dodamo izreku Resulullaha, s.a.v.s., u kojoj se kaže:

"Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imaće za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada“ (Muslim), možemo zaključiti da je održavanje tevhida, ipak, jedan lijep običaj, od kojeg koristi imaju i mrtvi za koje se upućuju dove i sevabi učenja Kur'ana, ali i živi, koji na taj način vrijeme provode u ibadetu, zikrullahu, dovi i slušajući korisne savjete o vjerskim propisima, družeći se i sastajući u okrilju Allahove kuće i islamskih propisa.

Po svemu sudeći, najveći problem kod održavanja ovih skupova, tevhida, predstavljaju termini u kojima se oni održavaju, nakon sedam ili četrdeset dana, zato što je kod kršćana uobičajeno da se u ovim terminima priređuju mise i druga slavlja.

U pogledu termina održavanja, ovaj običaj ima sinkretističkih elemenata, ali se ti elementi zadržavaju samo u tom okviru.

Međutim, to nije dovoljan argument nekim kritičarima da kažu kako je održavanje tevhida prilikom sedmine i četeresnice nemuslimanski običaj. Pa koji to još nemuslimanski običaj u sebi sadrži ovoliko učenja Kur'ana, zikrullaha, dova, itd? I sam Poslanik, s.a.v.s., je zadržao neke običaje iz predislamskog perioda, koji nisu bili u oprečnosti sa učenjem islama.

Šteta bi bila da se djeca ne sjećaju svojih roditelja sa dovom i sadakom, a ovi običaji su velika prilika da se svi prisutni sjete svojih umrlih roditelja i upute dovu Allahu, dž.š. za njih.

Postavljanje nišana

keyboard_arrow_down

Po prolasku određenog broja dana od dženaze, a najčešće sedam, četrdeset, pola godine ili godina, muslimani stavljaju na mezar svojih umrlih nadgrobne spomenike, u narodu poznate kao nišani.

Nema nikakvog grijeha da se stavi kamen iznad glave kako bi se znalo kome pripada kabur. To vidimo iz predaje koja se prenosi od El-Muttaliba: Nakon što je Osman b. Maz'un umro, odneseno je njegovo tijelo te je sahranjen. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je naredio nekom čovjeku da mu donese kamen. Čovjek je otišao po kamen, ali ga nije mogao sam ponijeti, te Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustade da mu pomogne i zavrnu rukave. Kao da sad gledam bjelinu nadlaktica Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada ih je otkrio. Potom je uzeo kamen i postavio ga iznad njegove glave, rekavši: 'Neka se po ovome zna mezar moga brata, jer ću uz njega pokopati ostale članove svoje porodice'“ (Ebu Davud)

Ono što se vidi na terenu jeste da se nišani međusobno razlikuju kako u pogledu spola i uzrasta umrlog, tako i u pogledu imovinskog i društvenog položaja.

Nišani odraslih muslimana, koji stoje na uzglavlju, na vrhu imaju oblik fesa, dok se ženski nišani završavaju polulukom ili slomljenim lukom. Isto tako nišani se razlikuju, ovisno o vremenu iz kojeg potječu. Tako su oni nišani koji datiraju iz prvih decenija turske vladavine slični srednjovjekovnim stećcima. To je veliko kamenje, vješto isklesano i bez turbana. Veoma često motivi na njima su polumjesec, luk, strijela, mač, glomazni štap i slično.

Svi nišani, i raniji i današnji, na sebi sadrže osnovne podatke o umrlom, ime i prezime, godinu rođenja i smrti, a poneki i stih ili dva koji govori o prolaznosti ovoga svijeta.

Međutim, primijetno je kako se jedan broj muslimana današnjice ne zadovoljava skromnim izgledom nišana svojih umrlih te umjesto običnih nišana izmišljaju kojekakve spomenike koji strše iznad mezara.

Naši muslimanski mezarluci sve više postaju groblja betona, čelika i mermera, u koja se bespotrebno ulažu ogromna materijalna dobra. Na ovim spomenicima redovno se postavljaju slike umrlog a nekada i čitav lik umrlog u njegovoj prirodnoj veličini što je u potpunoj suprotnosti sa učenjem islama i što treba nastojati izbaciti iz prakse.

Aiša, r.a., kaže: „Kada se Vjerovjesnik, s.a.v.s. razbolio, neke njegove žene spomenule su mu crkvu koju su vidjele u Etiopiji, a koja se zvala 'Marija'. To su bile Umm Selema i Umm Habiba, r.a., koje su išle u Etiopiju (kao izbjeglice). One su pričale o njenoj ljepoti i raznim slikama u njoj.

Poslanik, s.a.v.s., je tada podigao glavu i rekao: 'To su oni koji kada im umre dobar čovjek, sagrade mu na grobu bogomolju i potom u njoj naslikaju te slike. Oni su kod Allaha, dž.š., najgora stvorenja.“ (Buhari)

Veliku ulogu i odgovornost za suzbijanje navedene prakse imaju medžlisi Islamske zajednice koji u saradnji sa džematskim odborima poduzimaju sve radnje kako bi se izgradnja nadgrobnih spomenika dovela u red i ukinuo nered i bespravna izgradnja strašila na mjestima koja treba da odišu mirom i spokojem koji umrli zaslužuju.

Dokle god se bude puštalo svakome da radi i gradi na mezarju šta hoće i kako hoće, i dokle god ljudi budu mislili da mogu raditi šta hoće, na našim mezarjima će nicati nadgrobni spomenici koji nemaju nikakve veze ni sa sunnetom, ni sa islamom niti islamskom kulturom i tradicijskim naslijeđem.

Održavanje kabura

keyboard_arrow_down

Primijetno da neki muslimani mezare svojih umrlih ukrašavaju na različite načine - neki na mezarima svojih umrlih sade razno cvijeće dok drugi kaburove ukrašavaju krečenjem, ograđivanjem i slično. Jedan broj muslimana ove običaje osporava i smatra neislamskim činom budući da nemuslimani ukrašavaju grobove svojih umrlih sadeći cvijeće po njima, ograđujući ih i sl.

Ipak, prema mišljenju nekih učenjaka, koje navodi Halebi u djelu Multeqal-ebhur, str. 235, lijepo je zasaditi svježu grančicu ili nešto slično, jer ona tesbih čini Allahu sve dok je svježa.

Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., prošao pokraj dva mezara te rekao: „Ova se dvojica muče. Međutim, oni se ne muče zbog nečega velikog, a veliko je! Što se tiče prvoga, on se nije čuvao od mokraće, a drugi je prenosio tuđe riječi. Zatim je uzeo jednu sirovu granu, prepolovio je i po jednu polovicu usadio u svaki mezar. Ashabi su upitali: 'Božiji poslaniče, zašto si to učinio?' Olakšavat će im mučenje sve dok se ne osuše – odgovorio je Muhammed a.s.“ (Buhari)

S tim u vezi, možemo zaključiti da u cilju održavanja kabura urednim, možemo povremeno poravnati zemlju na njemu, ispraviti nageti nišan ili posaditi cvijeće po mezaru što nije praksa suprotna sunnetu, ali svakako treba biti umjeren u tome.

Muslimansko mezarje se razlikuje od drugih po svojoj jedostavnosti i hurmetom koji se ne smije narušiti gradnjom neprimjerenih spomenika, pravljenjem cvijetnjaka od njega itd.