Djela za umrle

Prva obaveza članova porodice umrlog ili nasljednika jeste opremanje umrlog, a troškovi opremanja i ukopa uzimaju se iz imetka umrle osobe. Ukoliko umrli nema imetka tu obavezu dužni su ispuniti nasljednici iz svojih sredstava. Opremanje  i ukop po islamskim propisima stroga je obaveza  nasljednicima umrle osobe.

Druga obaveza nasljednika je vraćanje duga umrle osobe. Nasljednici su dužni vratiti dug prije raspodjele imetka koji je ostao kao nasljedstvo. U slučaju da umrla osoba nema imetka koji se nasljeđuje, a dužna je – poželjno je da nasljednici i tom slučaju vrate dug svog umrlog zbog odgovornosti koju on ima pred Allahom, dž.š. U vjerodostojim (sahih) riječima Muhameda, a.s. navodi se da čak ni šehid neće ući Džennet dok njegov dug ne bude vraćen.

Treća obaveza nasljednika umrle osobe je sprovođenje oporuke (testamenta, vasijjeta) ukoliko je validan. Validnim se smatra testament koji je u skladu sa šerijatskim propisima, tj. ne prekoračuje jednu trećinu imetka, te da je ono što je oporučeno dozvoljeno po islamskim propisima. Ukoliko ti uvjeti nisu ispoštovani, testament umrle osobe nije validan i nasljednici nisu dužni da ga sprovedu.

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Kada čovjek umre prestaju njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.“ (Muslim)

Dakle smrću prestaju dobra djela osim u ova tri slučaja među kojima je odgojeno dijete koje upućuje dove Uzvišenom za svoje roditelje i čini dobra djela koja poklanja pred njihove duše.

Učenje Kur'ana je jedan vid sticanja sevaba koji se nastoje pokloniti umrlom. Imam Ahmed, Ebu Hanife i pojedini učenici Šafije smatraju da umrli imaju koristi kada živi žele pokloniti umrlima svoje sevape za dobrovoljni namaz, post, učenje Kur’ana i slično.

Kada se prouči cijeli Kur'an (hatma) pred dušu umrloga osoba može sama ili u društvu onih koji su voljeli umrloga proučiti dovu uz prigodan program, koje je poznato kao predaja hatme.

Prouči se:

sura El-Ihlas 3 puta

sura El-Felek

sura En-Nas

sura El-Fatiha

početak sure El-Bekare – Elif lam mim

i prouči dova.

Poslije dove imam pokloni sevab od proučenog pred dušu umrlog i zamoli Allaha, dž.š., da umrlog obraduje pomenutim skupom i ibadetom, dostavi mu fadilete od proučenog, oprosti mu grijehe, sačuva ga kaburskog i džehenemskog azaba i podari mu lijepi Džennet, a sve prisutne i ostale muslimane uputi na pravi put i nagradi ih za činjenje dobra za umrloga.

Obavljanje hadža je prvorazredna dužnost za svakog muslimana i muslimanku ukoliko je materijalno i zdravstveno to u mogućnosti. Obaveza je to učiniti jednom za života, a svaki naredni hadž preko toga se ubraja u dodatni ibadet, odnosno nafilu.

Hadž zauzima veoma visoko mjesto i stupanj u islamu općenito, te kao takav, njegovo neopravdano neobavljanje povlači za sobom drastične posljedice, jer Muhammed, a.s. je upozorio da možemo umrijeti kao nemuslimani ako smo imali mogućnosti obaviti hadž, a to namjerno nismo učinili.

Prema tome, jasno je da se za umrlu osobu -  koja je iza sebe ostavila dovoljno imetka - treba naći neko ko će kao zamjenik (bedel) u ime te osobe obaviti hadž. Čak i ako umrli i ne ostavi iza sebe potrebnu količinu materijalnih sredstava da bi se mogli pokriti troškovi u svakom slučaju dobro bi i lijepo bilo da djeca, ili neko bližnji ako su u mogućnosti, izvrše ovu vjersku obavezu bilo osobno, bilo da nađu pogodnog bedela za tu svrhu.

Ibn Abbas, Allah mu se smilovao i bio zadovoljan njime, prenosi da je jedna žena došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kazala: “Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadž, a umrla je ne ispunivši svoju obavezu - mogu li ja za nju izvršiti tu dužnost?”

Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: “Da, obavi za nju hadž. Šta misliš da ti je majka umrla pod dugom, da li bi ga tad bila dužna izmiriti?! Poravnajte onda svoje dugove prema Allahu, jer je najpreče ispuniti obaveze prema Njemu!” (Taberani, Mu’džemul-Kebir)

Zabilježeno je da je Enes rekao Vjerovjesniku:

„Mi za naše umrle činimo dovu, u ime njih dijelimo milostinju i hadž obavljamo, pa da li njima to dospije?“ „Njima to dospije!“ – odgovorio je Muhammed, a.s. „Oni se tome obraduju kao što se svaki od vas obraduje poklonu.“

Za klanje kurbana umrlim osobama kao jedan od oblika sadake za iste, možemo reći da je dobrim dijelom zaživio kod muslimana u gotovo svim našim krajevima.

Neophodno je i pri ovakvom klanju pridržavati se svih onih vjerskih propisa koji vrijede za uobičajeno klanje kurbana, ali imati na umu i sljedeće uslove:

1. Svaki punoljetan musliman je dužan zaklati kurban za sebe pa tek onda ako hoće i ako je u mogućnosti i za umrlog.
2. Vrijeme klanja kurbana za umrlog je isto kao i vrijeme klanja običnog kurbana.
3. Ako je umrli ovasijjetio klanje kurbana i ostavio sredstva i njegovu nabavku meso takvog kurbana se u potpunosti podijeli.
4. Ako nasljednik sam od svojih sredstava kolje kurban za svoje umrle, sa mesom takvog kurbana se postupa kao i sa mesom običnog kurbana.
5. Kurban može biti i u formi sadake - da se žrtvuje bilo kada i podijeli njegovo meso pred dušu umrloga.