Tumačenje ajeta إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ u klasičnim i savremenim tefsirima. Tumačenje Kur'ana apsolutno je neodvojivo od dešavanja u muslimanskom svijetu. Tefsir utiče na poziciju muslimana u svijetu, kao što pozicija muslimana utiče na tefsir.
Poznatu maksimu da je život najbolji tumač Kur'ana povijest je toliko puta dokazala. Svakodnevne promjene načina života, društvenih uređenja, razvoja nauke – uvijek nanovo bacaju svjetlo na kur'anske ajete, koji tada otkrivaju sasvim nove smislove.
Svjedoci smo povjesnog perioda koji nasušno iziskuje traženje novih kur'anskih smislova, usljed čestog razočaranja kojeg muslimani osjećaju spram moderno-zapadnih svjetonazora i razultata istih. Savremeni tefsir je tu da te novo-stare kur'anske poruke prezentuje i time Kur'an učini rješenjem za pitanja i nedoumice koje guše savremenog čovjeka.
Možda ćemo ponajbolje primjetiti kako povijest utiče na tumačenje Kur'ana i deriviranje njegovih poruka ukoliko usporedimo klasične tefsire i teme kojima se oni bave sa savremenim tefsirima. To zbog toga što su tefsiri, između ostalog, svjedoci slave muslimana – ali i dekadence, otvorenosti – ali i sektaške uskogrudnosti, sigurnosti – ali i bojazni pred nadirućim neislamskim idejama. Tefsiri su pokušaji čitanja Kur'ana, ne i njegovog pro-čitavanja, jer Kur'an je nemoguće pročitati i obuhvatiti. On je Riječ Onoga Kojeg mjesto i vrijeme ne mogu obuhvatiti.
Ipak, treba imati na umu da se protokom vremena mijenja razumijevanje Kur'ana i islama, ne i sama njihova bit. Vjerske istine su stalne, ali njihovo razumijevanje (jer je ljudsko, a čovjek je nestalan) je promjenjivo.
Ovaj esej ima za cilj predstaviti osnovne razlike između klasičnog i savremenog tumačenja Kur'ana kroz prizmu shvatanja jednog dijela trinaestog ajeta iz sure er-Ra'd:
لَهُ مُعَقِّبَاتٌ مِّن بَيْنِ يَدَيْهِ وَمِنْ خَلْفِهِ يَحْفَظُونَهُ مِنْ أَمْرِ ٱللَّهِ إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ وَإِذَا أَرَادَ ٱللَّهُ ِقَوْمٍ سُوۤءًا فَلاَ مَرَدَّ لَهُ وَمَا لَهُمْ مِّن دُونِهِ مِن وَالٍ
„Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bde. Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“
Iz pera najpoznatijih autora tefsira klasičnog i savremenog perioda vidjet ćemo kako je povijest i promjena pozicije muslimana u svijetu uticala na shvatanje dijela ajeta: إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ – Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE KLASIČNOG I SAVREMENOG TEFSIRA
Devetnaesto i dvadeseto stoljeće (XIII i XIV st. H.) je u tumačenje Kur'ana unijelo velike promjene i napravilo vidljivu razliku u odnosu na tefsire iz klasičnog perioda. To zbog ogromnih povijesno-društvenih promjena koje su zadesile muslimanski svijet u vidu dubokih političkih, vojnih, ekonomskih, naučnih i drugih izazova.
Klasični tefsir sa svojim velikim predstavnicima (et-Taberi, ez-Zamahšeri, er-Razi, Ibn Kesir i dr.) se bavi tematiziranjem Kur'ana objašnjavajući ga njime samim, Poslanikovom, a.s., tradicijom, ili pak predajama njegovih ashaba. Krajem trećeg hidžretskog stoljeća počinju se pojavljivati i racionalni tefsiri koji sve više naglašavaju važnost (raz)umskog promišljanja Kur'ana.[1]
Iako se tematski i metodološki razlikuju, tefsiri klasičnog perioda imaju jednu zajedničku odrednicu – klasični tefsir je plod povijesne slave muslimanskog naroda. To je tefsir koji ima „stabilna oba svijeta“ (E. Karić) [2] i kao takav, nije se bavio pitanjima politike i društva budući da je klasični komentator živio u jakoj državi, te se tefsir bavio moralom, duhovnim svijetom i ahiretom. Za razliku od toga, savremeni komentator nerijetko živi pod okupacijom, u koloniji, opće oslaboj državi, u zatvoru. To su ljudi koji sada brinu nove brige – dolazak ideologije Zapada, kriza institucija, politike, ekonomije, slobode, tradicije Oni sada stavljaju pod veliki upitnik autoritet klasičnog tefsira, tradicionalnih predaja i važnosti koje one imaju za njih, nastojeći u Kur'anu pronaći izlaz iz teške situacije u kojoj su se muslimani zadesili u savremenom dobu. Tako savremeni tefsir akcenat stavlja na teme države i društva, socijalne pravde, pitanja suvereniteta, položaja žene u društvu, sekularizma, itd.
PRIJEVODI AJETA „إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ“
NA BOSANSKOM JEZIKU
Zanimljivo je na početku ovog rada navesti različitosti u prijevodima na bosanski jezik našeg predmetnog ajeta. Ali Riza Karabeg svoj opširniji prijevod temelji na objašnjenjima ponuđenim u klasičnim tefsirima, definišući na kakvu se promjenu misli (iako to u izvornom tekstu nije spomenuto): Bog, sigurno, neće promijeniti ono što je ljudima podario, dokle god oni ne promijene što imaju s dobra na zlo.[3]
Čaušević/Pandža, Korkut, Duraković i Karić nude doslovniji prijevod, što je u suglasju sa širim smislovima i novim tumačenjima koje nude savremeni tefsiri:
Čaušević/Pandža: Zaista Allah neće izmijeniti ništa u (sudbini) jednog naroda dok (se taj) narod ne izmijeni u svojoj biti.[4]
Korkut: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.[5]
Duraković: Allah neće promijeniti nekom narodu stanje dok on ne promijeni samoga sebe[6]
Karić: Allah ne mijenja ono na čemu jedan narod jeste, sve dok taj narod ne izmijeni sebe![7]
KLASIČNO TUMAČENJE AJETA „إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ“
Kao predstavnike klasičnog tumačenja Kur'ana, ovaj esej će tretirati velike predstavnike tradicionalnog tefsira – et-Taberija, es-Semerkandija, el-Maverdija i Ibn Kesira, racionalnog tefsira – er-Razija, lingvističkog tefsira – ez-Zamahšerija, sufijskog tefsira – el-Kušejrija, te šiijskog tefsira – et-Tabersija.
Imam et-Taberi[8] (u. 310/923.) u svom tefsiru predmetnog ajeta kaže da Uzvišeni Allah neće oduzeti jednom narodu Svoju milost i blagodati sve dok oni ne promijene svoje dobro stanje, tj. dok ne počnu činiti nepravdu jedni prema drugima.
Imam es-Semerkandi[9] (u. 375.) tumačeći ajet piše da Uzvišeni Allah neće ukinuti blagodati jednom narodu sve dok se oni zahvaljuju na njima. On bilježi i riječi Mukatila koji je ajet povezao sa riječima iz sure el-Enfal[10]: „To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promjeni“, te zaključuje kako je u našem ajetu iskazana opomena svima da moraju zahvaljivati na ukazanim blagodatima kako im ne bi bile uskraćene.
El-Maverdi[11] (u. 450/1058.) ostavlja mogućnost dvoznačnosti ajeta. Naime, kur'anske riječi se mogu odnositi na to da (1) Uzvišeni Allah neće uskratiti narodu blagodati sve dok Mu oni ne postanu neposlušni ili pak da (2) im neće dati blagodati sve dok ne postanu pokorni.
Ibn Kesir[12] (u. 774/1373.) bilježi predaju od Ibn Ebi-Hatima da je Ibrahim rekao: „Jednom od poslanika Beni-Israila Allah je objavio da svom narodu saopći da nema nijednog stanovnika naselja ili ukućanina koji su bili u pokornosti Allahu, da onda budu nepokorni Allahu, a da im neće preinačiti ono što su voljeli u ono što mrze. Zatim je rekao: 'Potvrda za to je u Allahovim riječima: Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.'“
Imam er-Razi[13] (u. 606/1209.) u svome tefsiru također naglašava promjenu stanja naroda sa dobrog na loše, pa kaže da Uzvišeni Allah neće prestati spuštati Svoje kontinuirane blagodati narodu sve dok se u njemu ne pojavi neposluh i nered. On citira el-Qadijeve riječi da Allah, dž.š., ne spušta kaznu sve dok ona ne bude zazvana sa Zemlje! To zbog toga jer je prvi princip i počèlo davanje blagodati, dok je ukidanje istih tek rezultat promjene u ljudima na loše stanje. Er-Razi definira na koju se promjenu u našem predmetnom ajetu misli, te kaže da je to „dolazak stanja propasti i kazne“.
Er-Razi upozorava da bi se Božija kazna mogla spustiti i na pasivnog pojedinca-vjernika iz takvog naroda, sukladno hadisu „Kada ljudi vide nasilnika (zalima), a ništa ne učine de ga spriječe, očekivat im je Božiju kaznu“.
Svoje tumačenje ajeta Imam završava argumentacijom o postojanju slobodne volje čovjeka, jer Božija kazna slijedi tek nakon što ljudi zastrane u odnosu na Njega, Uzvišenoga.
Ez-Zamahšeri[14] (u. 538/1144.) također ističe promjenu jednog naroda na gore, riječima da Uzvišeni Allah neće narodu uskratiti milost i blagodati, sve dok oni svoje stanje pokornosti ne promijene u stanje griješenja.
Imam el-Kušejri[15] (u. 465/1074.), poput el-Maverdija, ajetu ostavlja dvoznačnost, odnosno mogućnost da se spomenuta promjena može odnositi na promjenu nagore ili nabolje. Uslov promjene jeste pobožnost, pokornost i zahvalnost, odnosno nedostatak istih. On dodaje i sufijsko tumačenje, pa kaže ako rob svojim jezikom prestane činiti zikr, Uzvišeni Allah će promijeniti ono što je u njegovom srcu, te će ga ispuniti zaboravom (nisyan) i nemarnošću (gaflet). Sa druge strane, ukoliko rob bude u srčanoj prisutnosti – neće mu biti promijenjeno stanje oduzimanjem edeba ili dostizanja Hakka.
Et-Tabersi[16] (u. 548/1058.) kao i prethodno spomenuti klasični mufessiri naglašava da se promjena naroda odnosi na promjenu nagore. On kaže da Uzvišeni Allah neće promijeniti stanje blagodati u kojem je jedan narod, sve dok on ne promijeni svoju pokornost u neposlušnost prema Allahu i činjenju nepravde jedni prema drugima. On citira Ibn Abbasove, r.a., riječi: „Kada Allah ukaže blagodati jednom narodu, a on bude zahvalan – one mu se uvećavaju. Ukoliko su nezahvalni – blagodati im se uskraćuju.“
SAVREMENO TUMAČENJE AJETA „إِنَّ ٱللَّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ“
Kao predstavnike savremenog tefsira, esej će tretirati shvatanje slijedećih autora: Sejjid Kutb, Abdullah Jusuf Ali, Muhammed Asad, et-Tabatabai, te spominjanje predmetnog ajeta u člancima časopisa el-Menar, kao i u kontekstu našeg najpoznatijeg učenika „el-Menar škole“ – Husein-ef. Đoze.
Sejjid Kutb[17] (u. 1966.) u svom tefsiru o predmetnom ajetu piše: „Allah neće izmijeniti blagodati ili očaj, neće izmijeniti čast ili poniženje a da ljudi ne izmijene svoje osjećaje, svoja djela i realnost u životu. Tada Allah mijenja postupak sa njima sukladno njihovom postupku i njihovim djelima, mada Allah unaprijed zna šta će biti sa njima, ali sve što se dogodi s njima zasniva se na onome kakvi su i pogađa ih u vremenu sukladno njihovim postupcima. (...) ...Ajet ističe promjenu stanja ljudi nagore od strane Allaha, jer su se oni, kako se razumije iz ovog ajeta, promijenili nagore, pa im Allah omogućava to gore.“
Abdullah Jusuf Ali[18] (u. 1953.) predmetni ajet prevodi na engleski jezik riječima: „Verely, never will God change the condition of a people until they change it themselves (with their own souls).“
U komentaru na ajet on podvlači važnost Božijeg oprosta: „Ako čovjek iznevjeri svoju vlastitu prirodu i krene protiv Božije volje, vrata Božijeg oprosta su mu još uvijek otvorena ukoliko ga on želi.“ Božija kazna se spušta samo na onoga ko ustraje u protivljenju Bogu.
Muhammed Asad[19] (u. 1992.) ajet prevodi riječima: „Verily, God does not change men's condition unless they change their inner selves“ (Uistinu, Allah ne mijenja stanje ljudi sve dok oni ne promijene sami sebe). U komentaru ističe da iskaz ima i pozitivno i negativno značenje, tj. Bog povlači Svoja dobročinstva od ljudi samo ako se oni sami pokvare, upravo kao što On ne dariva svoja dobročinstva namjernim grješnicima sve dok oni ne promijene svoju unutarnju narav i ne postanu dostojni Njegove milosti. Asad u ovoj zakonitosti vidi sunnetullah koji upravlja životima pojedinaca i zajednica i čini uspon i pad civilizacija ovisnim o moralnim osobinama ljudi i o promjenama „u samima sebi“.
Et-Tabatabai[20] (u. 1981.) u svome tefsiru ističe da se promjena dešava zbog duhovnih stanja naroda, te da su nesreća, zabluda i nevolja rezultati čovjekovog nevjerstva, nepokornosti i širka.
Časopis „el-Menar“[21] sa svojim reformatorskim člancima često spominje naš predmetni ajet. Muhammed Abduhu[22], na primjer, svoj poznati tefsir sure el-Asr završava upravo ovim ajetom. On piše o lošim osobinama koje su prisutne kod muslimana, poput zavisti, neprijateljstva, oholosti, ljenosti, neznanja, te se pita: „Pa kako da ne propadne narod koji ima ova svojstva? Kada bi se oni vratili svojoj vjeri i kada bi u sebi razvili ova četiri pravila (o kojima govori sura el-Asr: vjerovanje, činjenje dobra, ustrajanje na istini i strpljivost; op. E.Ć.), vidjeli bi kako Allah održava Svoje obećanje iz ajeta: 'Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurni namjesnicima na Zemlji postaviti' i izašli bi iz zakonitosti kažnjavanja o kojem se govori u nastavku ajeta, te u ajetu: 'Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni.'“
Rešid Rida[23] u jednom svom članku, citirajući predmetni ajet, piše: „Allah neće promijeniti naše sadašnje stanje koje se ogleda u slabosti i siromaštvu, zavisti, mržnji, neprijateljstvu i razdvojenosti... Uzroci ovog neće nestati dok se mi ne promijenimo i dok se ne vratimo na uputu na kojoj su bili naši prethodnici (...) Promjena je u odgoju i obrazovanju (terbije, ta'lim).“
Husein Đozo[24] (u. 1982.) kao najupečatljiviji protagonista vjerskog modernizma u BiH uzima ajet „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne izmijeni samog sebe“ za moto lista »Preporod« kojeg pokreće 1970. godine, a dr. Fikret Karčić u ovom fenomenu i ajetu vidi „prepoznatljiv izvor inspiracije islah pokreta“. [25]
Na obilježavanju 40 godina od osnivanja lista »Preporod«, reisu-l-ulema, dr. Mustafa Cerić je istakao: „Nisu ni kur'anski moto ni ime »Preporod« slučajno izabrani za islamsku informativnu novinu. Kur'anska istina, kao moto »Preporoda«, da 'Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sebe' usvojena je kao istinska spoznaja muslimana da su uzroci muslimanske dekadence prije unutarnje nego vanjske naravi i zato je nužan unutarnji preporod muslimanskog bića za aktivni i produktivni povratak muslimanskog svijeta u povijest.“[26]
Na istom tragu Đozo u članku pod nazivom „Šejh Muhammed Abduhu – Šezdesetogodišnjica smrti“ piše o svome učitelju: „Ne potcjenjujući značaj i ulogu vanjskih faktora, on se čitavim svojim bićem okrenuo nutarnjim faktorima, znajući da Svemogući neće izmijeniti situaciju jedne zajednice dok ta zajednica ne izmijeni sebe, svoje mahane, misli, osjećaje, ponašanje, svoje postupke (Innellahu la jugajjiru...)“[27]. On ovim riječima jasno uspostavlja vezu između unutarnjeg stanja muslimanskog društva sa njegovom dekadencom, te načinom promjene iste u napredno stanje.
ZAKLJUČAK
Najzvučnija poruka savremenih mufessira je zasigurno ona koja tvrdi da se Kur'an naprosto mora čitati u svakom povijesnom trenutku, te da se muslimani ne smiju zadovoljiti onime što su o Kur'anu rekli njihovi prethodnici. Kur'an je uvijek novi-stari Kur'an. Ova tvrdnja svaki dan biva nanovo dokazana. Primjer za to jeste i tematika ovog eseja koji je imao za cilj prikazati osnovnu razliku između klasičnog i savremenog tefsira kroz primjer ajeta u kojem se kaže: „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni“.
Vidljivo je kroz iščitavanje klasičnih tefsira da oni spomenutu promjenu u ajetu tumače stavljajući akcenat na promjenu nagore! Naime, kao što je prethodno rečeno – pisci tih tefsira žive u stabilnom svijetu u kojem njihova vjera, praksa, država, ni kultura nisu ugrožene stranim uplivom. Oni žive u doba muslimanske povjesne slave i iz te pozicije poručuju: Ovo su Božije blagodati na kojima moramo biti zahvalni i potvrđivati ih svojom pobožnošću. U suprotnom, Allah je obećao da će promijeniti stanje naroda iz blagostanja u poniženje!
Sa druge strane, današnje razumijevanje istog ajeta je dijametralno različito. Iako autori savremenog tefsira dopuštaju prethodno spomenuto značenje ajeta, oni akcenat stavljaju na drugo značenje, jer oni su muslimani koji žive u oslabljenim muslimanskim zemljama, oni gledaju bijedu svojih sunarodnjaka, boli ih muslimanska neobrazovanost i letargija, te iz te pozicije, tumačeći isti ajet, poručuju: Sami smo se doveli u ovu poziciju, a Allah je obećao da neće promijeniti naše stanje dok se mi u sebi ne popravimo nabolje!
Zbog jake poruke koju su prepoznali u ovom ajetu, mnogi reformatorski autori ga često citiraju. Nama najbliži takav fenomen jeste izražen u motu lista »Preporod«, pokrenutog od strane Husein-ef. Đoze. Svijet u kojem današnji musliman živi učinio je da njegova svijest ovaj ajet prvenstveno promatra na način da će Uzvišeni Allah promijeniti naše dekadentno stanje ukoliko mi u sebi i našem društvu učinimo reformu ka boljem.
Time je još jednom dokazano da je tumačenje Kur'ana apsolutno neodvojivo od dešavanja u muslimanskom svijetu. Tefsir utiče na poziciju muslimana u svijetu, kao što pozicija muslimana utiče na tefsir.
Autor: Emina Ćeman
LITERATURA
Prijevodi Kur'ani-Kerima:
Tefsiri:
Ostala djela:
Web-stranice:
[1] Vidi: Enes Karić, Kako tumačiti Kur’an, Tugra, Sarajevo, 2005, str. 20-42
[2] Vidi: Enes Karić, Tumačenje Kur’ana i ideologije XX stoljeća, Bemust, Sarajevo, 2002, str. 7-32.
[3] Kur’an, prijevod: Ali Riza Karabeg, August Cesarec, Zagreb, 1991, str. 164.
[4] Kur'an časni, preveli: M. Pandža i Dž. Čaušević, Stvarnost, Zagreb, 1984, str. 327.
[5] Kur'an sa prijevodom, prijevod: Besim Korkut, Medina, str. 250
[6] Kur’an sa prijevodom na bosanski jezik, prijevod: Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 250.
[7]Prijevod Kur'ana na bosanski jezik, prijevod: Enes Karić, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995, str. 250.
(usp: Mustafa Mlivo se ne slaže sa ponuđenim prijevodima predmetnog ajeta od strane Korkuta, Karića i Durakovića. On smatra da su prijevodi pogrešni jer upućuju da je u tim prijevodima intencija ajeta promjena u odnosu na Allaha, što, prema ovom, često osporavanom autoru, nije tačno. Naime, prema Mlivi, suština je u promjeni prema samome sebi, što bi u konačnici značilo da je duh pokretačka snaga društvenih promjena, jer Allah ne mijenja stanje naroda koji ne čini ništa za sebe. U procesu progresivnih promjena, Mlivo piše, Allah prati čovjeka na njegovom zadatku, pod uslovom da čovjek ima inicijativu. Stoga, on predlaže slijedeći prijevod: „Uistinu! Allah ne mijenja šta je s narodom, dok ne promijenu šta je u dušama njihovim“; vidi: Mustafa Mlivo, 101 neispravnost u prijevodima Kur'ana, autorsko izdanje, Bugojno, 2008, str. 136.)
[8] Et-Taberi, Džamiu-l-beyan 'an te'vil ayi-l-Qur'an, VIII tom, Dar el-fikr, Bejrut, str. 120.
[9] Es-Semerkandi, Bahru-l-ulum, II tom, Dar el-kutub el-ilmijje, Bejrut, str 187.
[10] El-Enfal, 53.
[11] El-Maverdi, autor tefsira En-nukketu we-l-uyun (izvor: www.altafsir.com)
[12] Ibn Kesir, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002, str. 664.
[13] Er-Razi, Mefatihu-l-gayb, XIX tom, Dar el-fikr, Bejrut, 1985, str. 23.
[14] Ez-Zamahšeri, autor tefsira El-Keššaf (izvor: www.altafsir.com)
[15] El-Kušejri, Lataifu-l-išarat, III tom, Dar el-katib el-Arebi, Kairo, str. 218.
[16] Et-Tabersi, autor tefsira Medžme’ul-beyan fi tefsiril-Qur’an (izvor: www.altafsir.com)
[17] Sejjid Kutb je autor tefsira Fi zilali-l-Qur’an; pripadnik egipatskog reformatorskog pokreta el-Ihwanu-l-muslimin; osuđen na smrt zbog radikalnih ideja iznešenih u djelu Me’alim fi-t-tariq (U okrilju Kur'ana, grupa prevodilaca, tom XIII, FIN, Sarajevo, 1998, str 82.)
[18] Abdullah Jusuf Ali je porijeklom Indijac, cijenjeni prevodilac Kur’ana na engleski jezik. (The meaning of the Glorious Qur’an, tom I, Far al-kitab al-Masri/Dar al-kitab al-Lubnani, Kairo-Bejrut, str. 606.)
[19] Muhammed Asad (Leopold Weiss) se smatra najznačajnijim konvertitom na islam u drugoj polovini XX stoljeća. Autor je iznimno vrijednog prijevoda Kur’ana na engleski jezik, prevednog i na naš jezik. (Poruka Kur'ana, prijevod: Hilmo Ćerimović, El-Kalem, Sarajevo, 2004, str. 351.)
[20] Allame Tabatabai je autor najpoznatijeg savremenog šiijskog tefsira El-mizan fi tefsiril-Qur’an (izvor: www.altafsir.com)
[21] Časopis el-Menar (publikovan: 1898-1935.), čiji je urednik bio Rešid Rida, predstavlja bastionik reformatorskih ideja XX stoljeća. Tefsir Muhammeda Abduhua koji je objavljivan u ovom časopisu postao je referenca na koju su se pozivali mnogi savremeni muslimanski autori. (izvor članaka „al-Maktaba aš-Šamela“: www.shamela.ws)
[22] Muhammed Abduhu (u. 1905.), Egipćanin, autor tefsira el-Menar, najpoznatije je ime reformatorskog pokreta XX stoljeća.
[23] Muhammed Rešid Rida (u. 1935.), Sirijac, urednik časopisa el-Menar i najvjerniji Abduhuov učenik.
[24] Husein-ef. Đozo je najpoznatiji bh. predstavnik abduhuovske škole; osnivač ITF-a u Sarajevu i autor brojnih radova iz oblasti vjerskog modernizma.
[25] Fikret Karčić, Islamske teme i perspektive, El-Kalem, Sarajevo, 2009, str. 31.
[26] Govor reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića povodom 40-ogodišnjice »Preporoda«, Sarajevo, 15. 09. 2010.
[27] Husein Đozo, Izabrana djela - Publicistički radovi, El-Kalem i FIN, Sarajevo, 2006, str. 163.
Adress: Kovaci 36, 71000 Sarajevo Bosnia-Herzegovina
email: info@islam.ba