Eciklopedija hadisa | Buharija

PRIČAO MI JE Abdullah ibn Muhammed, njemu Abdu-Rezzak, a ovom je saopćio Ma‘mer prenoseći od Ejjuba es-Sahtijanija i Kesira ibn Kesira ibn Muttaliba ibn Ebu Vedaa, s tim što jedan od njih dvojice ponekad prenosi opširnije od drugog, a obojica prenose od Seida ibn Džubejra, da je Ibn Abbas rekao:

„Pojas je prvi put od žena upotrijebila Ismailova majka. Ona je upotrijebila pregaču da bi sakrila svoj trag od Sare.”
Kasnije je Ibrahim došao s njom i njenim sinom Ismailom, dok ga je ona dojila, i ostavio ih pored (temelja) Ka‘be, pod jednim velikim drvetom, iznad Zemzema, na najuzvišenijem mjestu (kasnijeg) mesdžida Ka‘be. Tada u Mekki nije bilo nikoga, niti je u njoj bilo vode. On je njih dvoje ostavio tamo, a pored njih je stavio ranac s datulama i mješinu s vodom. Zatim se Ibrahim okrenuo natrag, a Ismailova majka ga je slijedila govoreći:
– O Ibrahime, gdje ideš a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni ljudskog bića, niti išta drugo? – To mu je rekla nekoliko puta, ali se on nije obazirao na nju, te ona reče: – Je li ti Allah ovo naredio?
– Da – odgovori on.
– Dakle, On nas neće upropastiti – reče ona, a zatim se vrati.
Ibrahim se udaljavao sve dok nije došao do pijevoja, tako da ga oni ne vide, a onda se licem okrenuo prema Ka‘bi i zamolio ovim riječima podigavši ruke i rekavši: “Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije”, do riječi – “da bi zahvalni bili.”
Ismailova majka je dojila Ismaila i pila tu vodu sve dok se nije potrošilo ono što je bilo u mješini, a zatim je ožednjela, a ožednio joj je i sin, te je ona počela gledati na njega, a on se previja – ili je rekao – prevrće. Potom je ona otrčala ne mogavši gledati kako se on (muči), i vidjela Safu, koja je bila najbliže brdo do nje, te se popela na njega, a zatim se okrenula prema dolini i pogledala ne bi li koga ugledala, ali nikoga nije vidjela. Onda se spustila sa Safe, i pošto je stigla u dolinu, podigla je kraj svoje košulje, a zatim potrčala kao što čovjek u nevolji trči, dok nije prešla dolinu. Potom je došla do Merve, (brežuljak) popela se na nju i pogledala ne bi li koga ugledala, ali nije vidjela nikoga. Učinila je tako sedam puta. Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je sa‘j (trčanje) ljudi između (Safe i Merve).”
Kada se popela na Mervu, čula je nekakav glas i rekla: „Šuti!”, misleći na sebe, a potom osluhnula i čula isto pa rekla: „Omogućio si mi da te čujem, ako kod tebe ima pomoći, (pomozi).” I odjednom je (ugledala) meleka na mjestu gdje je Zemzem. Čeprkao je nogom ili krilom sve dok se nije pojavila voda. Ona je poče zagrađivati, pokazivati rukom ovako i grabiti vode u svoju mješinu, a voda je šikljala poslije njena zahvatanja. Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka se Allah smiluje Ismailovoj majci; da je ostavila Zemzem – ili je rekao – da nije zahvatala vodu – Zemzem bi bio tekući izvor.”
Kaže (Ibn Abbas): „Ona se napila i podojila svoje dijete, te joj melek reče: ‘Ne bojte se propasti! Ovdje će biti Bejtullah (Ka‘ba), koju će sagraditi ovaj dječak i njegov otac, a Allah neće upropastiti njezine stanovnike.’”
Kada je bila (Ka‘ba) uzdignuta iznad zemlje, poput brežuljka, bujice su nalijetale na nju i krnjile je s desne i s lijeve strane.89 I tako je bilo sve dok pokraj njih nije naišla jedna skupina (iz plemena) Džurhum, ili porodica iz Džurhuma, dolazeći iz pravca Kedaa. Odsjeli su u podnožju Mekke, vidjeli pticu kako kruži i rekli:
„Ova ptica sigurno kruži oko vode, a mi poznajemo ovu dolinu. U njoj nema vode.” Potom oni poslaše jednog ili dvojicu izaslanika, a kad oni nađoše vodu, vratiše se i saopćiše im vijest o vodi. Uputiše se tamo, i kako kaže (prenosilac: zatekoše) Ismailovu majku pored vode.
Rekli su:
– Da li ćeš nam dozvoliti da se kod tebe nastanimo?
– Da – reče ona – ali vi nemate prava na vodu.
– Dobro – rekoše oni.
Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je zateklo Ismailovu majku, a ona je voljela druževnost.”
Oni su se (tu) nastanili i poslali po svoje porodice, pa su se i one s njima nastanile. Kad je u (Mekki) bila čeljad nekoliko njihovih porodica i dječak odrastao i naučio od njih arapski (jezik), dopao im se i zadivio ih kao mladić. Pošto je postao zreo, oženili su ga s jednom svojom djevojkom, a majka Ismailova je (potom) umrla.
Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da izvidi svoju zaostavštinu, ali Ismaila nije našao. Upitao je njegovu ženu za njega, a ona reče:

– Izašao je da nam traži (nešto za opskrbu).
Potom je on upita o njihovom životu i stanju, a ona reče:
– Mi smo slabo. U muci smo i nevolji – i ona mu se tako potuži, a on reče:
– Kad ti dođe muž, prenesi mu selam i reci mu da izmijeni kućni prag.
Kada je Ismail došao, kao da je osjetio, upita:
– Da li vam je iko dolazio?
– Da – reče ona – došao nam je takav i takav starac i pitao nas o tebi, pa sam mu saopćila (gdje si). Pitao me je kakav nam je život, pa sam ga izvijestila da smo u oskudici i nevolji.
– Da li ti je nešto oporučio? – upita on, a ona reče:
– Da, naredio mi je da ti prenesem selam i kažem da promijeniš kućni prag.

– To je moj otac, i on mi je naredio da se rastanem s tobom, idi svojima! – reče on i pusti je, a potom se od njih oženi drugom.
Ibrahim nije dolazio koliko je Allah htio, a potom im je došao, ali ga (opet) nije našao (kod kuće), pa je ušao kod njegove žene i zapitao je o njemu. Ona je rekla:
– Izišao je da nam traži (nešto za opskrbu).
– Kako vi? – reče on i upita je o njihovom životu i stanju.
– Mi smo u dobru i blagostanju – reče ona i zahvali se Allahu.
– Šta imate za hranu? – upita on.
– Mesa – odgovori ona.
– A šta imate za piti? – reče on.
– Vode – odgovori ona.
– O, moj Gospodaru, podari im berićet u mesu i vodi – reče on.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Oni tada nisu imali žita, a da su ga imali, zamolio bih im (za berićet) u njemu.” 
– Neće se niko izvan Mekke osloniti samo na njih dvoje – reče on – a da mu to bude dovoljno.
– Pa, kad ti dođe muž – reče (Ibrahim) – prenesi mu selam i naredi mu da učvrsti prag svojih vrata.
Kada je Ismail došao upita:
– Da li vam je neko dolazio?
– Da, došao nam je starac lijepa izgleda – reče ona i pohvali ga – pitao me o tebi, pa sam mu saopćila (šta radiš), a zatim me pitao kako živimo, te sam mu saopćila da smo dobro.
– Da li je išta poručio? – upita on, a ona reče:
– Da, on ti šalje selam i naređuje ti da učvrstiš kućni prag.
– To je moj otac – reče on – a ti si taj prag, i naredio mi je da te držim.

Potom on nije dolazio koliko je Allah htio, a onda je poslije toga došao i zatekao Ismaila kako sebi zarezuje strijele pod onim velikim drvetom blizu Zemzema. Kad ga je ugledao, ustao je ispred njega, te njih dvojica postupiše kao što postupa otac sa sinom i sin sa ocem (zagrliše se, rukovaše se i sin poljubi ocu ruku), a potom on reče:
– O, Ismaile, Allah mi je naredio jednu stvar.
– Pa uradi ono što ti je naredio tvoj Gospodar – reče on.
– A ti ćeš mi pomoći? – priupita (Ibrahim).
– Ja ću ti pomoći! – reče on.
– Allah mi je naredio da sagradim Ka‘bu ovdje – reče on i pokaza na brežuljak koji se uzdizao iznad svoje okolice.

Tada su, kaže (prenosilac), podigli temelje Ka‘be. Ismail je donosio kamenje, a Ibrahim je gradio. Kad se građevina uzdigla, on je donio ovaj kamen i postavio mu ga, pa je (Ibrahim) stao na njega. Tako je on gradio, a Ismail mu donosio kamenje. Obojica su govorili:
„Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš.”
I tako su oni gradili, kaže (prenosilac) kružeći oko Ka‘be i govoreći:
„Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš.”

Keywords & Tags

Contact Us